Kandidat za župana Roko Tolić još jednom je na svom Facebook profilu oštro prozvao HDZ i aktualnu županijsku vlast. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Odlučio sam – POVLAČIM kandidaturu za župana dubrovačko-neretvanskog!
Nakon što mi je, nikako nego dobronamjerno i očinski, šef županijskog HDZ-a i najpoznatiji kum juga Hrvatske Branko Bačić ukazao na susret s jednim i jedinstvenim- nepravedno proganjanim i osuđenim Ćaćom Sanaderom, ponovno sam razmislio o tome što činim.
Iako su mi neki zločesti ljudi rekli da je Bačić, kojemu je Ćaća toliko vjerovao da mu je na odlasku ostavio legendarnu torbu s nekoliko milijuna crne love i mjesto glavog tajnika stranke, smiješnim odgovorom na moje prozivke HDZ-ovog rada u 12 godina u našoj županiji pokazao da su u njegovom taboru pogubljeni, potkapacitirani i da nemaju što pametno reći u svoju obranu, počeo sam sumnjati.
Poslušao sam još jednom Bačićeve riječi s presice. I prosvijetlilo me je. Shvatio sam. Nezahvalan sam. Razmetni sam sin Ćaće našeg pravednoga. Bespotrebno sumnjam u odanog nosača torbe, kuma Bačića, kojega nam je jedini Ćaća ostavio „u amanet“. Sjetio sam se ponovo šatora na Osojniku, kad je naš vrijedni Ćaća, doduše bez ikakve love i ikakve dozvole, otvarao radove na autocesti Osojnik- Doli. Ali, što će Ćaći dozvole i novac. Bitna je vizija.
Iako sam od Ćaće u šatoru bio udaljen čitavih 18 metara i uvijek tih problematričnih 18 centimetara, osjetio sam taj dah vizije. Pomislio sam otići do Ćaće i dodirnuti ga. Barem njegov rukav dodirnuti. Ali nisam mogao proći pored silnih dodvorica, pored torbara i kuma te pored budućeg župana Dobroslavića. Mjesta u raju bila su zauzeta. Nije me to obeshrabrilo. Dah vizije dobrog Ćaće me je bio dostatan. Uspio sam na svom poslu. Zračna luka počela je bilježiti rekorde. Godinu za godinom. Dobio sam i nagradu menadžera godine, uspješno sam završio dvije faze obnove i nadogradnje aerodroma, vrijedne 2,6 milijardi kuna. I sve je prošlo u redu i bez afera, evo ima od tada tri godišta. A sve samo zahvaljujući Ćaći.
Ali, Ćaću su utamničili i dah vizije je nestajao. Pa sam tako i ja krenuo stranputicom. Pomislio sam da mogu bolje i više od svih onih koje je Ćaća osobno postavio da budu naše vođe na jugu države. Uputio sam grube riječi na njegovog odabranog torbara i kuma Bačića, prigovorio sam županu da je spor i lijen i da, umjesto da rješava probleme, od izbora do izbora ponavlja ista obećanja. Ah, dobri moj Ćaća, koliko sam zabludio!
Smetalo mi je to što Bačić i Dobroslavić nisu u 12 godina napravili:
Centar za gospodarenje otpadom,
školu u Cavtatu,
dvoranu Gimnazije u Gradu,
jer nisu obnovili UNESCO-om zaštićeni valobran Kaše i jer nisu riješili
obećane vezove za naše sugrađane.
Smetalo mi je, kajem se zbog toga, jer 12 godina samo obećavaju autocestu do Grada i brzu cestu do Zračne luke. Smetalo mi je što je župan odbio dati potporu za zdravstvo u Neretvi baš u trenutcima kad je na ulici umro dječak Domagoj, a on kupio skupi službeni automobil. Da! To mi je jako smetalo. Ali kajem se, dobri Ćaća naš!
Smetalo mi je i 300 milijuna kuna duga bolnice, nekoliko mrtvih u Neretvi radi propusta u zdravstvu, smetalo mi je to što 89 liječnika dubrovačke bolnice traži pošteno zarađeni novac. Smetale su me najviše laži i licemjerje tvojih odabranika, Ćaća. Oprosti mi na tome. Shvatio sam, konačno. Što je 12 godina čekanja, što je kaos i mrtvi u zdravstvu, što su neispunjena i u krug ponavljana obećanja? Ništa! Sve je to ništa prema tvojoj ljubavi, Ćaća! Prema onom tvom dahu vizije kojega sam osjetio u šatoru na Osojniku, kad sam maštao da ti barem rukav dodirnem. Zato, dok molim te za oprost, dragi Ćaća, povlačim ovu svoju kandidaturu za župana.
Umislio sam da sam bolji i sposobniji od tvog odabranika. Povlačim se zato, odmah na kraju ovog statusa. I, molim te Ćaća, zagovaraj me i kod svog omiljenog torbara i kuma Bačića. Da mi i on oprosti. A ne da se ljuti na mene kao ovih dana.
I onome lažnom profilu Petru Džamonji, neki zločesti kažu da je to jedan Marko kojega, dobri Ćaća, nisi upoznao jer je on više volio onog mračnjaka s dva prezimena. I njemu reci da mi je žao jer mora loše prikriven dokazivati kako je polupismen i potkapacitiran, ali odan.
Svima im reci, Ćaća dobri, da mi je žao. I neću više. Idem poslušati onu jednu pjesmu, da budem u skladu s torbaru i kumu omiljenom Korčulom, i uz nju ću moliti za oprost. Povlačim kandidaturu za župana i pjevam: „Oprosti mi pape, na sve grube riči…..“
