[Iz minute u minutu]
Drugi je dan trećeg, odgođenog saslušanja svjedoka u slučaju tragedije u hidroelektrani Dubrovnik u Platu.
Podsjetimo, Mato Maškarić, Ivica Zvrko i Davor Pozniak poginuli su nakon što su ostali zarobljeni u strojarnici elektrane i bezuspješno se pokušali spasiti u odvodnom tunelu. Istraga o tragediji trajala je 17 mjeseci, a tek u lipnju 2021. potvrđena je optužnica protiv pet odgovornih osoba i Hrvatske elektroprivrede kao šestog okrivljenika.
U sudnicu je ušao Teo Sekondo kao jedan od ključnih svjedoka zbog tadašnje pozicije rukovoditelja tehničkih poslova, a kasnije i voditelja projekta u uredu direktora.
……….
Zamjenik državnog odvjetnika Vlatko Cibilić upitao ga je da pojasni svoju fukciju u HE, kao i odgovornosti koje je imao. Gdje je bilo njegovo fizičko radno mjesto, kao i kako su izgledali jutarnji sastanci? Što zna o odgovornostima kada je riječ o Povjerenstvu za ishođenje uporabne dozvole 2017. u kojem je bio član?
Na njeegov upit o ovlastima i obvezama Sekondo navodi da je obavljao koordinacijske poslove prema vanjskim suradnicima iz domene elektroprivrede. Kao vanjske suradnike navodi HEP trgovinu kao krovnu tvrtku koja je trgovala eektričnom energijom i koja je bila ovisna o stajanju i ponovnom pokretanju proizvodnje. Nadalje, navodi da je kontatirao s centrom za daljinsko upravljanje i vođenje iz mjesta Bisko, a upravljao je vođenjem agregata A koji je proizvodio struju za RH. NAdalje, kontaktirao je i sa ODS-om s obzirom da je elektrana u Zavrelju bila ukjučena u ODS mrežu tj. struja koju je proizvodila je išla u ODS mrežu, a oni sami su bili potrođači struje preko ODS mrežže.
Što se tiče samog pogona u Platu, bio je voditelj projekta, to njegovo mjesto je uključivalo i nadziranje između ostalog telekomunikacijske opreme te kontaktiranje vanjskih izvođača sve do 2017. kada je kolega Ljubo Radić preuzeo taj posao kao i poslove tehnike zaštite. Osim toga bio je zadužen za evidenciju radnog vremena zaposlenika pogona koji je vodio putem posebne aplikacije. Direktora je usmeno izvještavao o svojim poslu, njegovo radno mjesto je bilo u Platu. Nije bio izravno nadređen radnicima u pogonu Plat, nije im izdavao radne naloge.
Što se tiče jutarnjih okupljanja na tim okupljanima radnici su dolazili spontano te su se na tim okupljanjima rješavali problemi koji su ostali neriješeni od prethodnog dana kao i eventualni novi problemi. Na tim sastancima su se oni prebrojavali, šef je bio Đuro Vojnić kao voditelj održavanja koji je vodio obilazak postrojenja te bi se eventualni problemi koji su se javljali u postrojenju javljali Vojniću koji je izdavao naloge za rješavanje tih problema. Ne sjećam se da sam jednom prilikom rekao da sam ja glavni a da je Vojni tu a mnom da bude odgovoran u slučaju bilo kakvih problema. Nisam imao udjela u postupku revitalizacije niti sam imao dodira sa pojedinim poslovima vezanim za revitalizaciju. Poznat mi je vanjski izvođač Spegra. JA sam bio član komisije kojoj je na čelu bo Pero Miletić, a koja je ocjenjivala dokumentaciju u postupku javne nabave uređenja unutrašnjosti strojarnice. Moja uloga kao i uloga većine drugih članova je bila samo da konstatiramo koja ponuda udovoljava propisanim uvjetima i koja je najpovoljnija. Moja struka nije bila potrebna za sudjelovanje u toj komisiji. Ja nisam bo imenovan u tu komisiju po nekom posebnom izravnom nalogu direktora, već am imenovan kao i ostali članovi komisije koji su kasnije parafirali ugovore sa Spegrom. Dopuštam mogućnost da sam parafirao još neke ugovore vezane za obnovu.
Ja nisam imao konkretna zaduženja vezana za ishođenje uporabne dozvole iako sam bio član Povjerenstva za ishođenje uporabne dozvole 2017. godine. I dan danas mi nije jasno zbog čega se išlo na ishođenje uporabne dozvole. JA nisam sudjelovao u razgovorima vezanim za građevinsku dozvolu. Što se tiče glavnog projekta, sad shvaćam da je trebalo ići po redu što se tiče realizacije istog, to uključuje izradu projektne dokumentacije, pribavljanje građevinske dozvole, nakon toga ishođenje posebnih uvjeta i u to vrijeme nisam razmišljao o tome. G. Mišković je zatekao takvo stanje jer su se odluke vezane za taj dan o projektu donosile prije njega. Ja sam redovno pozivan da sudjelujem u kolegijima, ti sastanci su bili česti. U vrijeme intenzivnih radova su bili češći te su se zbog toga održavali u pogonu. Na njima su sudjelovali svi ljudi iz tehnike, inženjeri, članovi tehničke struke a ponekad je pozivana pravnica te kolegica koja je radila javnu nabavu. Ja nisam imao saznanja o izdavanju uporabne dozvole. Kada me pitate tko je Stipe Crnjak mogu reći da je to kolega koji radi u uredu direktora društva HEP proizvodnja.
Kada se radio glavni projekt koji je radio Ivo Miletić spominjalo je ime Stipe Crnjaka kao osobe koja je imala kontakt sa državnim tijelima. Pitanje realizacije tog glavnog projekta je ostalo u vakuumu 2017. s obzirom da je g. Mišković odlazio u 9. mjesecu 2018. u mirovinu, a dolazio je Miletić ponovno za direktora pogona.
……….
Doris Košta upitala ga je koje je njegovo zvanje i na koje se radno mjesto prvi put zaposlio. Tražila je i da se u slučaj uključe određeni spisi koji ranije nisu uvršteni.
Vijeće se povlači na pauzu od 45 minuta, kako bi se usvojila odluka o uvrštenju spisa kao novim dokazima.
……….
Suđenje je nastavljano, a sudac Nikša Lučić donio je odluku da su dokazni prijedlozi usvojeni i predani odvjetnicima i optuženicima.
Pitanja je nastavia postavljati odvjetnica Košta. Zanimalo ju je više o dokumentima na kojima stoji njegov potpis.
Istaknuo je kako je od 1998. zaposlen u HEP-u s višom stručnom spremom kao inženjer komunikacije, te je na faultetu prometnih znanosti kasnije stekao zvanje diplomiranog inženjera prometa. Od samog početka je radio u struci te je u pogonu radio telekomunikacijske sustave i sustav tehničke zaštite, te evidenciju radnog vremena. Sjeća se da se u revitalizaciju B krenulo 2012. 2013. godine, a aparata A 2015. i 2016. Nije buo aktibno uključen u postupak revitalizacije. Nazočio je sastanku koji se održao 2012. na kojem je tema bila revitalizacija. Slušao sam što se govorilo, na istim je vodio Mišković, iako ja nisam imao nikakvu ulogu u postupku revitalizacije kao što sam već rekao.
‘Kada su se održavali koordinacijski sastanci s predstavnicima HE Trebišnjica, direktor me vodio na iste s obzirom da sam ja bio u kontaktu sa zaposlenikom HEP-a Golubom i Vujićem, sve kako bi koordinirali zaustavljanje hlađenja cjevovoda i pokretanje proizvodnje električne energije te pražnjenje cjevovoda. Nisam bio nadležan za sustav vatrodojave, tvrtka LUMIS je održavala sustav vatrodojave a ujedno je i održavala telekomunikacijske sustave te se troškovnik vezan za vatrodojavu nalazio pripojen troškovniku održavanja telekomunikacijskog sustava. Sjećam se da je bilo govora zašto nije uveden sustav vatrodojavni u cijelu strojarnicu osim u kabelskom tunelu. Poslove vatrodojavne centrale je vodio Ivo Lise. Uvođenje vatrodojavnog sustava u cijelo područje strojarnice je bio predmet revitalizacije. Napominjem ponovno da ja nisam bio voditelj nikakvog posebnog projekta iako je moje radno mjesto voditelj projekta u uredu direktora. Ponavljam nisam bio voditelj projekta revitalizacije. Što se tiče samog projekta revitalizacije postojali su razgovori koji su vođeni radi koordinacije kako bi se ispunili uvjeti za revitalizaciju u određenim segmentima posla vezanim za pokretanje ili zaustavljanje proizvodnje električne struje te sam ja vezano za to razgovarao s predstavnicima HEP Trebišnjice koje sam naveo. Đuro Vojnić je bio voditelj službe održavanja a ja ne znam zašto je on rekao da sam ja bio nadređen. Što se tiče Povjerenstva za ishođenje uporabne dozvole ja sam u istom bio imenovan zajedno s pravnicom Bender i Perom Miletićem. Moram reći da se to povjerenstvo nije sastajalo, tj. ne sjećam se ali znam da su članovi povjerenstva Ana Bender i Pero Miletić izabrano od direktora pogona dobivali upute za rad kako bi se ishodila uporabna dozvola’, istaknuo je.
Nakon što je predočen zahtjev za izdavanje dozvole uporabne, svjedok izjavljuje da rukopis ne pripada njemu te da on nije upoznat s tim zahtjevom te da ne zna tko je ispunio taj zahtjev. Naknadno su putem mail komunikacije dobivali dokumentaciju vezano za ishođenje uporabne dozvole. Što se tiče projekta strojarnice bio je član komisije koju je vodio Pero Miletić. Što se tiče projekta klimatizacije bio je član komisije koju su vodili Mikjel i Goga.
‘Sjećam se da je Ivo Miletić kad se ponovno vratio na mjesto direktora pogona poveo Iva Lisu, ne sjećam se da je netko osim njih bio u obilasku pogona. Zašto je baš njega poveo to treba pitati Iva Miletića, a pretpostavljam da je poveo Iva Lisu jer je bio zadužen za sigurnost na radu. Ja nisam bio zadužen za uklanjanje otpada u prostorijama strojarnice. Mene radnici nisu upozoravali da su vrata u pogonu otvorena niti da se u unutrašnjosti strojarnice nalaze kante koje su sadržavale zapaljive tvari. Na jednom od okupljanja radnici u strojarnici su ukazali da se u unutrašnjosti nalaze složene cigle, tom prilikom su bili nazočni Ivo Goga i Gabrijela Mikjel a ne znam je li tada bio nazočan Ivo Lise. Najvjerojatnije ne s obzirom da mu je radno mjesto bilo u Dubrovniku. Direktor Miletić je napisao odluku kojom obvezuje naše inženjere te ih poimenice naveo kako bi isti kontaktirali vanjske izvođače da prostor strojarnice vrate u prvobitno stanje. Radnici u pogonu mi nisu govorili da je sa kabela u vertikali uklonjena bijela smjesa koja je služila za brtvljenje’, prisjeća se Sekondo.
Košta je zamolila da se svjedoku Sekondu pročita svjedočenje Hrvoja Radića iz veljače ove godine, te Jurice Jelčića vezano za otvore u zidu i povratak u prvobitno stanje.
***Jelčićevo svjedočenje:
‘Ako mene pitate uzrok ove tragedije je bila upravo ta plastika kojom je bio zatvoren taj otvor u probijenom zidu. Ta plastika je gorjela brže nego šibica. Prije smo mi radnici na HE probijali zidove ali bi se uvijek nakon dovršetka osla zidar osta i vraćao u prvobitno stanje. Ja sam Teu Sekondu ukazivao da vrati zid u prvobitno stanje na način da se ta cigla ponovno ugradi u zid, a ta cigla je bačena po nalogu Tea Sekonda na način da je on električarima dao u dva navrata da baci tu ciglu dok su oni bili, da bi to kasnije napravili strojari po njegovom nalogu. Ne znam tko je postavio tu plastiku na mjesto otvora. Cigla je bačena na naš deponij’
Nakon što mu je predočen iskaz svjedoka Jelčića, Sekondo navodi isto kao i u svom očitovanju na iskaz Radića da su svi sudjelovali na jutarnjim okupljanjima i da se vezano za otvor u zidu moglo jedino obratiti kolegama Gogi i Mikjel. Ne sjeća se da je on dao nalog da se ta cigla baci, ako i jest to je učinio nakon dopisa direktora Miletića kojim je isti tražio da se prostor strojarnice vrati u prvobitno stanje nakon njegovog obilaska.
Na daljnji upit odvjetnice Košta svjedok navodi da je upoznat s planom spašavanja iz 2015. kojim je predviđena mogućnost da se čamcem ide kroz tunel. Sigurna soba nije postojala. U tekstu tog dokumenta je navedeno da postoji mogućnost da se prolaskom čamcem kroz odvodni tunel u slučaju nužde traži spas mjesto na kojem je trebao biti smješten taj čamac i otvor u stropu se ne nalaze u istim cjelinama po njegovoj procjeni, jer su odvojeni vratima. Zračna udaljenost između dvije lokacije po njegovoj procjeni je 30 do 50 metara, nikad nije bio u blizini tog otvora otvorenog u stopu zgrade. Nije mu poznato da su vježbe u slučaju požara koje je vodio Ivo Lise predviđale scenarij ovakvog spašavanja.
Košta ga je upitala i je li istina da malodobne učenike, srednjoškolce kao i studente vodi u obilazak strojarnice i koje je sigurnosne uvjete osigurao.
Na njegov upit Sekondo navodi da je on učenike i studente i ostale posjetitelje i ne samo on vodio u obilazak prostora strojarnice. Procedura obilaska je bila takva da se upit o obilasku šalje na ured direktora, te su direktor i Ivo Lise izdavali dozvole i uvjete obilaska. Ti uvjeti obilaska su bili grupiranje manjih skupina i nošenje kaciga. Još uvijek je zaposlen na radnom mjestu voditelja projekta.
Odvjetnik Hrvoje Tokić upitao je svjedoka o formalnim zaduženjima, kao i saznanjima s obzirom da je ranije izjavio da je bio na mnogim sastancima s direktorom i ima dosta saznanja. Tko je pokrenuo postupak, tko je pokrenuo projekt i inicirao sve?
Nema saznanja o radovima koje je izvodila tvrtka Spegra, mora reći da su se vi ti radovi odvijali u relativno duljem vremenskom periodu gdje je Mišković naslijedio one projekte koji su već ranije bili ugovoreni i dogovarani a bili su vezani za revitalizaciju. Vezano za projekt revitalizacije uz njega su došli i ostali poslovi a koji nisu bili vezani za agregate. NE zna tko je inicirao te projekte, ne zna ni tko je inicirao ishođenje glavnog projekta za građevinsku dozvolu.
Joško Čeh upitao ga je više o generatoru i sjeća li se kad su počeli ti radovi, koliko su ugovorno trajali? S obzirom da još uvijek radi, zna li kako taj vertikalni kanal izgleda danas?
Sekondo stoji pri svojoj izjavi da je voditelj izrade glavnog projekta te poslovnog odnosa s projektantima bio Ivo Miletić. Ne sjeća se kada su počeli radovi na generatoru u 2011. ali zna da su tim radovima prethodili mjeseci pregovora i ugovaranja radova. Što se tiče vertikale kabelskog kanala ne zna kako ona izgleda nakon tragedije i to iz razloga što ga odlazak u zatvorene prostorije nakon ovog događaja uznemirava.
‘Nemam saznanja jesu li u toj kabelskoj vertikali obnovljene protupožarne barijere i jesu i mijenjani kablovi koji kroz nju prolaze. poznata mi je osoba po imenu Grmoljez. Radi se o geodetu koji je bio zadužen za izradu geodetskog elaborata koji bi bio podloga za uređivanje vlasništva na nekretninama koje se nalaze na području pogona naime postojale su čestice još u vlasništvu privatnih osoba te je namjera bila da se na njima upiše HE kao vlasnik. U vrijeme izrade elaborata je bio Mišković, mislim da je cilj cijelog tog projekta bio ishođenje građevinske dozvole sjećam se da se o tome razgovaralo na nekim sastancima. Za vrijeme svih ovih radova na obnovi generatora HE Dubrovnik nikada nije u potpunosti prekidala svoj rad, tj nije dolazilo do prekida struje te je naša HE imala vrlo značajan doprinos u sustavu’, dodaje.
Odvjetnik Čedo Prodanović upitao ga je više o njegovom opsegu posla s obzirom da je na radnom mjestu voditelja projekta, a nije vodio niti jedan projekt.
Svjedok navodi da je radno mjesto naziva voditelja projekta te je takvo sitematizirano u pravilniku, radi se o koordinacijskom mjestu u uredu direktora koje nema opis radnog mjesta. Sve poslove koje je radio radio je po nalogu direktora a je tako osim onih poslova koordinacije koje je ranije naveo bio zadužen od strane direktora za vozni park, uređenje okoliša oko pogona do određene godine, kasnije je to preuzeo Ivo Lise kao i za organizaciju smjenskog rada za koji je formalno bio zadužen Ivo Miletić, ali s obzirom da se on nalazio u upravnoj zgradi direktor Mišković i Ivo Miletić su njega zamolili da obavlja organizaciju rada smjena. Dalje izjavljuje da oni nije baš imao ovlasti izdavati naredbe jedino je mogao kolegama koje su ga pitale za savjet nešto predložiti a na njima je bilo hoće li ga poslušati. Nije se postavljao kao autoritet i nije izdavao naredbe. Nije bio nadređen Vojniću niti je Vojnić bio nadređen njemu, oni su se nadopunjavali pa je tako direktor Mišković, a kasnije i Miletić paralelno njemu i Vojniću upućivao dopise. Imenovan je ovlaštenikom zaštite na radu, nije mu bilo jasno koja su mu ovlaštenja ukoliko bi se pojavio neki problem vezan za zaštitu na radu, za uklanjanje istog se trebalo obratiti Ivu Lisi kao stručnjaku zaštite na radu. Bio je član stožera za zaštitu od požara kojem je na čelu bio direktor pogona. Ivica Goga je bio zamjenik, a članovi Ivo Lise. Imenovan je u povjerenstvo za ishođenje uporabne dozvole ali tada nije razmišljao o tome zašto se ide na ishođenje uporabne dozvole umjesto da se ishoduje građevinska. Kao što je ranije rekao u iskazu taj otvor u stropu strojarnice je spominjan tijekom jutarnjih razgovora ali je isti spominjan više u kontekstu nereda, a ne opasnosti.
‘Ne sjećam se da je mene netko upozoravao na probleme u vatrodojavnom sustavu. Za nadzor rada tog sustava je bio zadužen Ivo Lise’, dodao je.
Prodanović je predočio iskaz Jurice Jelčića iz veljače gdje govori kako je uputio pitanje Peru Miletiću o zamjeni ploča, te naveo kako su šefovi tražili da se stave plastične ploče. Pero mu navodno nije rekao koji su mu točno šefovi to naredili, te dodao kako su svi radnici morali slušati Tea Sekonda. Također, svjedok Kalinić je u svjedočenju naveo kako nisu imali redovne sastanke, te kako je Vojnić bio nadređen Sekondu. Pročitao je i svjedočenje Bupića koji je tada istaknuo da je imao primjedbe na način zatvaranja rupa nakon radova, pa istaknuo kako je Sekondo znao za te rupe.
Nakon što su svjedoku predočeni dijelovi iskaza svjedoka Hrvoja Bupića, Mara Kalinića i Jurice Jelčića u kojima izravno navode da je Sekondo bio nadležan za poslove u unutrašnjosti strojarnice, te da se za sve trebalo pitati njega što je u izravnoj suprotnosti s iskazom svjedoka Tea Sekonda u kojem je naveo da nije imao ovlasti te d je jedino mogao savjetovati svoje kolege svjedok navodi da on ostaje pri navodima svog iskaza da je imao samo savjetodavnu ulogu i da nije ostalim kolegama bio autoritet te da su morali slušati njegove naredbe i njega sve pitati.
‘Što se tiče navoda svjedoka Bupića prvo moram objasniti kako je funkcionirao rad u strojarnici. Kolege su neposredno boravile 24 sata koja je po smjeni sadržavala 12 sati, s tim da su bile 12 sati bile u strojarnici tri čovjeka, vođa smjene, strojar, ukopničar. Sva svoja zapažanja su radnici u smjeni upisivali u knjigu smjene a šefovi su prenosili usmeno jedan drugome. Ukoliko je bilo potrebno napraviti neku intervenciju članovi smjene su obavještavali voditelja službe Vojnića koji je slao ljude te je i on osobno išao u pogon. to se odnosilo na svaki dan. Nekada bi zazvali i mene a ja bi ih uputio na Vojnića, ako bi bilo većih problema o njima se obavještavao direktor, dok isti nije obavještavan za banalnije stvari’, pojašnjava.
Vojnić i on su sjedali u istom uredu, Vojnić je jedan miran i tih čovjek te bi ja nekad osjetio potrebu upozoriti radnike prilikom jutarnjeg okupljanja na određene propuste zbog kojih bi mogli doći u problem i oni i Vojnić kao njihov šef, pojašnjava.
‘Mogu reći da ja nisam niti strojar niti električar te je za rješavanje tih problema bio nadležan voditelj Vojnić, a mene su zvali za sitnice. Ukoliko je taj otvor i cigla predstavljao probleme tada su isti trebali biti evidentirani u knjizi smjene. Što se tiče svjedoka Jelčića radi se o jednom razigranom momku koji je došao u priliku da govori neke stvari o meni a sve iz razloga što dam ja isto upozoravao na propuste u njegovom radu vezano za prijavu otkucavanja kartice i uzimanja službenog vozila bez dopuštenja o čemu je čak i direktor pogona obaviješten’, dodaje Sekondo.
Odvjetnik Gordan Preglej upitao ga je je li sudjelovao u ugovorima i tko je određivao članove komisije, te način na koji se ona formirala. Što je po njegovom saznanju sve radio Pero Miletić?
Izjavljuje da je o građevinskim radovima čuo nešto od Pera Miletića, postoji mogućnost da je parafirao neke od tih radova. Članove komisije vezano za te radove imenuje direktor pogona, jedan je bio građevinski inženjer, a ostali su bili pravnik, ekonomist i osoba zadužena za projekt nabave. S obzirom na njegovu struku nije bilo potrebno njegovo sudjelovanje u radu te komisije. Osim njega kao članovi komisije su bili još neki inženjeri pravne struke. Ne sjeća se da je potpisao osnovni ugovor kao ni dodatni ugovor vezan za izvođenje radova na stropu koji su po njegovo procjeni trajali nekoliko mjeseci.
‘Što se tiče opsega radova Pera Miletića na tom stropu on je radio sve u njegovom djelokrugu poslova kao ovlaštenog građevinskog inženjera, a ja ne znam koje su točno bile njegove obveze. Ja bih Pera Miletića vidio unutra u pogonu. Ne znam je li Lise bio upoznat s radovima na stropu, po meni je isti trebao biti upoznat. Lisu sam često viđao u unutrašnjosti pogona, vjerujem da je isti dolazio i gledao radove. Ne znam kakva je suradnja bila Između Lise i Miletića, pretpostavljam korektna, morala je postojati koordinacija između njih. Ako je postojala neka veća nepravilnost u izvođenju tih radova vezana za zaštitu na radu i požara, Lise je trebao ukazati na takve nepravilnosti. Nisam vidio sporni otvor niti sam s nekim razgovarao o tom otvoru ali sam čuo priče o tom otvoru. Kada me pitate za izdavanje dozvola vanjskim radnicima, ja ne znam točnu proceduru to bi trebalo pitati Lisu i voditelja radova. Što se tiče vatrodojave ista je bila u nadležnosti Lise te je po meni Lise bio dužan pismenim putem izvijestiti nadležne o problemima na vatrodojavnom sustavu. Kada me pitate jesam li vidio tu ciglu prilikom obilaska vidio sam je odloženu nedaleko od ulaza u Y tunel. Ne znam gdje je bio otvor u stropu.’, zaključio je.
Prilog pogledajte u Dnevniku Dubrovačke televizije u 18 sati.
