Treći je dan drugog saslušanja za tragediju koja se 2019. dogodila u pogonu hidroelektrane u Platu, kada su život izgubili Ivica Zvrko, Davor Pozniak i Mato Maškarić, zbog čega danas na optuženičkoj klupi sjedi okrivljena šestorka.
Danas je na redu svjedočenje troje, po mišljenju mnogih, ključnih svjedoka čija su se imena često mogla čuti kroz oba saslušanja. Među njima Ivo Lise, Gabrijela Mikjel i Ivica Goga.
Prva je u sudnicu ušla svjedokinja Gabrijela Mikjel.
Mikjel je od 2012. radila kao inženjer u pogonu hidroelektrane Dubrovnik u Platu, prije 2014. je sudjelovala na sastancima revitalizacije, a bila je i odgovorna osoba za postupak javne nabave.
Prvi je svjedokinju ispitao zamjenik županijskog državnog odvjetnika Vlatko Cibilić. Zanimalo ga je više detalja o projektu rađenom za postupak revitalizacije. Također, navela je da je bila predlagač radova koji je trebao pratiti izvođenje radova, pa je Cibilića zanimalo što znači pratiti izvođenje radova i način na koji se to radi, koje su njezine obveze i je li trebala poštovati nečije naloge.
Izjavljuje da je na više sastanaka, više osoba govorilo o potrebi da se zatraži glavni projekt kako bi se ishodila građevinska dozvola. Na temelju mapa izvođači radova su izradili projekt izvedbenog stanja.
‘Ja kao predlagač sam trebala pratiti izvođenje radova, no ja nikad nisam dobila objašnjenje što to znači. Išla sam prema svom nahođenju. To nije bilo zabilježeno u opisu posla. Ja sam pratila izvođače radova, i to onih koji su bili raspisani na temelju javne nabave u mojoj domeni. Prema troškovniku strojarski dio radova i elektro dio radova su bili odvojeni. Nujić je bio zadužen za elektro radove, a gospodin Sikavica za strojarski dio, pa sam tako zapisnike gotovo sa strane naručitelja posla potpisala ja, dok je sa strane izvođača radova Ivica Sikavica potpisivao radove koji se odnose na strojarski dio. Kao što sam već rekla ti zapisnici su sadržavali i strojarske i elektro dijelove. Na početku radova kontaktirao nas je odabrani ponuditelj i izvijestio o promjenama koje su se odnosile na to da Leo Stipišić više nije bio zadužen s ti da moram reći da je tvrtka Sintaksa bila nositelj, a tvrtka Deltron neka vrsta podizvođača. Građevinski dnevnik se nije vodio te se podrazumijeva da ga ja onda nisam ni potpisivala. Što se tiče otvora u zidu, bio je dogovor da tvrtka Spegra koristi taj otvor, a u to vrijeme tvrtka Monting je bila u obilasku unutrašnjosti pogona. Ja osobno nisam vidjela da se kroz taj otvor unosila skela za Spegru ili cijevi za Monting. Znam da je unešen klima uređaj. Tehnički ja nisam mogla zaustaviti izvođenje radova bez suglasnosti nadređene osobe, to je bio gospodin Mato Mišković za razliku od ovlaštenog inženjera koji je imao to ovlaštenje. Ja sam imala samo savjetodavnu funkciju’, pojasnila je Mikjel.
Svjedokinja na daljnji upit izjavljuje da su radovi na klimatizaciji započeli u isto vrijeme kad i radovi na remontu i to 2016 ili 2017 godine, te su trebali trajati isto koliko i radovi na remontu, no taj remont je bio prekratak te su se radovi na klimatizaciji produljili, pa misli da isti do kraja te godine nisu bili završeni.
‘Za vrijeme remonta ja sam bila na dnevnoj bazi u prostoriji strojarnice da bi nakon remonta u strojarnicu dolazila dva ili tri puta tjedno, ovisno o tome da li su vanjski izvođači izvodili radove u strojarnici. U tijeku izvođenja tih radova Ivo Lise kao stručnjak zaštite na radu bi se javio u par navrata vezano za te radove, no zbog protoka vremena ne sjećam se zbog kojih radove niti se sjećam sadržaja naših razgovora’, dodala je.
Izjavljuje i da se redoviti remont radi jednom godišnje i pritom su svi ostali radovi u prostorijama pogona usklađivani prema trajanju remonta. Nekad je trajao dulje nekad kraće ovisno opsegu poslova.
Odvjetnica Doris Košta upitala ju je čega je točno inženjer i što spada u njena stečena zvanja, koliko je to različito od inženjera strojarstva.
*** U ovaj trenutak branitelj prvog optuženika odvjetnik Joško Čeh se upozorava da će, ako se i dalje bude direktno obraćao opunomoćenici oštećenika Doris Košti, biti novčano kažnjen. ***
Košta je Mikjel nastavila ispitivati o njezinoj ulozi u hidroelektrani, kao i u ulozi tijekom pokušaja ishođenja građevinske dozvole. Upitala ju je i zna li nešto o sustavu odimljavanja, kao i zna li od čega su žrtve poginule, na što ju je sudac Lučić opomenuo, iako je Mikjel odgovorila kako ne zna uzrok. Košta je pak nadodala kako su žrtve život izgubile gušenjem.
Svjedokinja izjavljuje da ima zvanje zrakoplovnog inženjera i inženjera strojarstva. Prve dvije godine ta dva smjera na studiju imaju iste predmete, da bi kasnije došlo do grananja u vrsti teme. Ministarstvo ne dozvoljava polaganje stručnog ispita strojarstva osobi koja nije završila strojarski smjer.
‘Ja sam obavljala poslove u domeni strojarstva bez položenog stručnog ispita. Ja sam sudjelovala u radu tima za revitalizaciju i za to sam imala naknadu s tim da je moj poslodavac bio upoznat da ja nemam stručni ispit. Đuro Vojnić je bio moj neposredni nadređeni te sam naloge na dnevnoj bazi dobivala od njega a naloge vezane za veće poslove bi mi dao direktor pogona. Ja sam obavljala poslove pripreme i održavanja pogona u sklopu tih poslova pripremala sam natječajnu dokumentaciju za nabavu i ugradnju materijala, te sam pripremala radne naloge za ugradnju materijala ako su izvođači bili radnici pogona Plat. Također, u opisu mojih zaduženja je bio i obilazak pogona. Ja sam pismeno samoizrađivala radne naloge te se nisam pismenim putem obraćala nadređenim ukoliko bi uočila neke probleme u radu pogona, već sam to radila usmeno. O manjim problemima bi obavijestila poslovođe, a o većim problemima bi obavještavala rukovodstvo ovisno o vrsti problema. U radu tima za revitalizaciju ja sam sudjelovala na način da sam pripremila tehničku dokumentaciju i vršila aktivaciju sredstava. Davala sam komentare na glavni projekt te sam vršila pregled mapa iz strojarske domene. Pritom sam dala neke primjedbe koje se odnose na strojarski dio. Moja uloga je bila prvenstveno savjetodavna i to na onaj dio na koji se odnosila javna nabava u mom djelokrugu poslova. Ne znam puno o procesu ishođenja građevinske i uporabne dozvole. Ja sam se smatrala sposobnom za davanje primjedbi na strojarski dio projekta. Kada me pitate za posao zamjene sustava ventilacije mogu reći da sam ja pripremala natječajnu dokumentaciju za zamjenu, u koju se išlo prvenstveno zbog starosti. Napominjem da se na tržištu nisu mogle nabaviti zamjenske komponente s obzirom da proizvođač više nije postojao. Postoji sustav za odvođenje opasnih plinova iz prostorije u kojoj su bile stare baterije, taj sustav se trebao uključiti ukoliko bi se pojavili opasni plinovi te nije povezan s požarom. Nemam direktnih saznanja o radu tog sustava za vrijeme požara s tim da mi je naknadno rečeno da su oba ventilatora bila uključena. Nije bilo dovršeno programiranje tog sustava vezano za njegovu automatizaciju, no to nije bilo u mojoj domeni. Kolege iz elektrostruke su bile o tome obaviještene, a ja o tome nisam obavještavala Iva Lisu. Mogu reći da su bila dva ventilatora za odimljavanje dok su nakon 1.5 ugrađena još dva koja su trebala pomoći cirkulaciji zraka. Ti radovi su učinjeni tijekom revitalizacije, s tim da se tim ventilatorima upravljalo lokalno a ne automatski. Kada me pitate za ovaj otvor u zidu koji se služio za unošenje sustava vjerojatno sam ja dala usmenu suglasnost za otvaranje tog zida’, dodaje Mikjel.
Ne sjeća se da je taj zid od opeke prije nego je otvoren, kako bi se unio klimatizacijski sustav, u sebi imao neki manji otvor. Prije nego je dala usmenu suglasnost za otvaranje o tome je razgovarala s kolegom Gogom, Vojnićem i Miškovićem. U svom su razgovoru došli do zaključka da se na niti jedan drugi način ne može unijeti sustav zbog čega je zid otvoren.
‘Kada me pitate sjećam li se radnika iz Deltrona, sjećam se sam gospodina Sikavice’, ističe.
Nakon što joj je predočen zahtjev iz 2017., navodi da je taj otvor trebao biti korišten i nakon što se istim poslužila tvrtka Deltron i to za ugradnju uređaja za rashladu. Iako u tom zapisniku kao primjedba tj uočen je nedostatak nije navedeno da taj otvor nije saniran.
‘Ne sjećam se da bi mi netko dao suglasnost da se taj otvor zatvori limom, od strane HEP-a nije imenovan stručni nadzor nad radovima ugradnje te klimatizacije. Na ovim redovitim sastancima na kojima su sudjelovali inženjeri ja sam izvijestila da je otvorena rupa u zidu’, prisjeća se Mikjel.
Navodi da iako postoji obveza pisanog izvještavanja jednom u tri mjeseca o radu u povjerenstvu za revitalizaciju, nitko od nje nije tražio da sačini ta izvješća niti je ona to radila. Marko Šimičić je kolega iz Zagreba iz HEP-a, s kojim sam komunicirala. Ja sam svoje primjedbe na projekt iznosila usmeno, a on je svoje iznio pisanim putem svom nadređenom.
Odvjetnik Hrvoje Tokić napomenuo je kako se u iskazu Mikjel spominje projekt iz 2016. Zanimalo ga je više detalja, kao i je li za taj projekt ishođena potrebna dozvola i kako je vezan za glavni projekt do sad spominjan. Zaimalo ga je i iz kojeg razloga nije bilo stručnog nadzora.
Na upit izjavljuje da je na temelju glavnog projekta od 2015. ili 2016. izrađena dokumentacija za javnu nabavu, Nije joj poznato da je ishođena potvrda. Ne može se izjasniti o razlikama među projektima.
‘Rečeno mi je da nadzor ne treba jer se ne ide na ishođenje građevinske dozvole. To sam saznala od gospodina Miškovića kao i na stručnim sastancima. Ugovor rashlade nije imao stručni nadzor, ja sam kao predlagatelj javne nabave potpisivala svu vezanu dokumentaciju. Rashlada se počela raditi 2018. za vrijeme remonta, no ista nije dovršena jer su radovi na remontu završili u roku od dva ili tri tjedna, te je u siječnju 2019.trebalo krenuti s nastavkom pripremnih radova, te su radnici iz tvrtke Monting u vrijeme nesreće ili tjedan prije bili u obilasku pogona kako bi se pripremili za radove. Konačnu odluku o javnoj nabavi donosi direktor, a od 2021. nisam zaposlenica HEP-a’, dodaje Mikjel.
Odvjetnik direktora Miškovića Joško Čeh upitao je Mikjel više detalja o otvorenom otvoru. Obzirom da radovi još nisu bili gotovi 2019., kada se dogodila tragedija, znači li to da za rashladu treba ili ne treba biti otvoren? Zašto joj se u istu svrhu obratio i Pero Miletić. Tko konkretno koga treba pitati?
Svjedokinja navodi da je radove na rashladi vršila tvrtka Monting te je ista kroz taj otvor trebala unositi materijal za izvođenje radova, upravo iz tog razloga taj otvor nije zatvoren ciglom nego privremeno materijalnom za koji je mislila da se radi o limu. Inače u svakom ugovoru postoji obveza da izvođač radova nakon završetka radova vrati gradilište u prvobitno stanje po sistemu ključ u ruke. Ona je kao odgovorna osoba od strane naručitelja radova bila zadužena za komunikaciju s izvođačem radova te je upravo zbog toga se g. Sikavica obratio njoj vezano za taj otvor. Petar Miletić je bio zadužen za ugradnju stropne obloge i za radove koje je izvodila tvrtka Spegra. Ne zna kada je taj otvor otvoren a pretpostavlja da je isti privremeno zatvoren negdje između rujna 2018. ivremena kad se dogodila nesreća.
Čedo Prodanović, odvjetnik Nikole Rukavine, upitao je Mikjel je li joj poznato ime Ivo Lise i ukoliko jest, koje je bilo njegovo radno mjesto i koji su mu bili zadaci. Je li ona ikada s Lisom bila u radnoj interakciji? Kada bi joj dao primjedbu ili nalog je li je morala poslušati i postupiti po njegovom? Je li joj poznato kada je dao taj nalog je li kontrolirao je li se isti i provodi?
Mikjel navodi da je Ivo Lise u grupaciji HEP bio na radnom mjestu inženjera, a u opis njegovog posla su ulazili poslovi vezani za zaštitu na radu i zaštitu od požara, te je u sklopu posla Lise obučavao za protupožarnu zaštitu. U slučaju da je Ivo Lise imao neku primjedbu ili neki nalog koji se odnosio na zaštitu na radu i požara mislim da bih morala postupiti po njegovom nalogu, no ne mogu se sjetiti da je bilo takvih naloga.
Na daljnji upit navodi da je Ivo Lise po njenom sjećanju bio nazočan na sastanku na kojem su inženjeri zajedno s direktorom pogona razgovarali o tom otvoru u zidu. Pretpostavlja da se na više sastanaka razgovaralo o tom otvor.
Odvjetnik Preglej upitao ju je može li reći je li taj otvor bio otvoren tjednima, mjesecima ili godinama, kao i je li Lise kao zaduženi za sigurnost od požara dolazio na lice mjesta. Također, zanimalo ga je je li postojala osoba koja je nadgledala izvođenje radova s obzirom da nije bio angažiran službeni nadzor radova.
Da je taj otvor bio otvoren mjesecima, Ivo Lise kao stručnjak zaštite na radu je dolazio u strojarnicu pa tako pretpostavlja da je išao i na tu kvotu. Nakon nesreće je dosta ljudi spominjalo taj otvor u zidu +, te se tek nakon nesreće spominjao protupožarni zid. Svaki predlagatelj radova je bio nadzor onim radovima koje je predlagao pa je tako Mikjel nadzirala izmjenu klimatizacije, a radove koje je izvodila tvrtka Spegra je nadzirao Pero Miletić.
‘Nije mi poznato da je Pero Miletić stavljao primjedbe. Savjetovao se s nama kako ćemo zatvoriti taj otvor te je dogovoreno zajednički između svih nadležnih inženjera da se taj otvor privremeno zatvori limom, a kasnije trajno ciglom. Kolega Goga i direktor pogona su bili upoznati s tom odlukom između nas komunikacija se nije odvijala standardno pisanom dokumentacijom već se sve dogovaralo usmenim putem. Ja nisam imala potrebe da pisanim putem tražim zaštitu na svom radnom mjestu, ja nisam bila upoznata da je na taj otvor postavljena plastika već sam mislila da je taj otvor zatvoren limom, tako i ne znam tko je donio odluku da se postavi plastika na taj otvor, ni kad je on zatvoren plastikom. Ivo Miletić je bio direktor pogona od rujna pa do izbijanja požara’, dodaje Mikjel.
Nakon što joj je predočeno rješenje o imenovanju Pera Miletića kao nadzornog inženjera svjedokinja izjavljuje da ona nije dobila takvo rješenje a nije ga ni mogla dobit jer nema položen stručni ispit.
Odvjetnik Janjko Grlić podsjetio je Mikjel kako je navela da ju je Pero Miletić pitao hoće li se zatvoriti taj otvor, iako je drugi put navela drukčije, da su se zajednički dogovarali. Pitao ju je i je li nakon prvotnog davanja iskaza pred državnim odvjetnikom, fizički pročitala svoj iskaz na papiru.
Nakon što je upozorena na razlike u iskazu pred državnim odvjetnikom u kojem je navela da je Pero Miletić došao do nje i pitao može li se na taj otvor vratiti opeka te mu je rečeno da će se kao privremeno rješenje postaviti lim do ugradnje rashlade dok na današnjoj raspravi navodi da je bila zajednička odluka svih nadležnih inženjera da se postavi lim kao privremeno rješenje svjedokinja navodi da su njene riječi možda krivo shvaćene i zapisane prilikom prvog ispitivanja. Sjeća se da je Pero Miletić inicirao pitanje tog otvora u zidu, a da je zajednički zaključak bio da se taj otvor privremeno zatvori limom. Zapisnik je letimično pregledala ili joj je bio pročitan ne može se sjetit zbog protok vremena.
‘Iako sam radila u pogonu od 2011. godine tek nakon nesreće mi je bila funkcija tog zida. Poznato mi je da su bili obavljani radovi na bazenu rashladne vode. Sva oprema koja se ne može dopremiti skalama načelno se unosi kroz taj zid. Ne sjeća se kako je unošena oprema za radove na rashladnom bazenu. S obzirom na protek vremena i na utjecaj ove tragedije, ne mogu se sa sigurnošću izjasniti o svim okolnostima prije i za vrijeme ove nesreće, pa tako dopuštam mogućnost da se radilo o zajednici ponuditelja, a ne o odnosu između ponuditelja i podizvođača tvrtki Deltron i Sintaksa. Na prvom sastanku s izvođačem spomenuto je da Leo Stipišić nije odgovorna osoba, mislim da je o tome došla pismena obavijest prije početka radova, ne sjećam se tko je zaprimio obavijest. Ne sjećam se ni kako je došla obavijest’, ističe Mikjel.
Grlić je Mikjel upitao i je li Teo Sekondo imao ikakvu ulogu prilikom zatvaranja tog zida.
Svjedokinja navodi nakon uvida da je ona supotpisala zapisnik o radovima na klimatizacijskomsustavu i to sa gospodinom Sikavicom iz firme Deltron, u tom zapisniku se ne spominje Sintaksa niti Ivica Nujić. Svjedokinja potvrđuje da su privremene i okončane situacije išle odvojeno za firme Deltron i Sintaksa i to nakon što joj je predočena jedna od tih situacija, privremena situacija broj pet iz 1. listopada 2017. Već 2. prosinca 2017. je izvršena primopredaja radova, te je g. Sikavica trebao organizirati podizvođače za zatvaranje tog otvora,ne sjeća se tko je fizički zatvorio predmetni otvor iza rujna 2018. se počelo razgovarati o tom otvoru, te je 9. mjeseci nakon primopredaje taj otvor bio i dalje otvoren. Ne zna kakvu je ulogu vezanu za taj otvor imao Teo Sekondo, no zna da su se njemu obraćali radnici vezano za nedostatke koje bi uočili prilikom obavljanja redovnih poslova, a isti je vodio sastanke na dnevnoj bazi. Nije joj poznato kome se Teo Sekondo izjašnjavao od nadređenih. Ne sjeća se detalja sa sastanka vezanih za zatvaranje tog otvora. Poznata joj je osoba pod imenom Joško Katić, radi se o zaposleniku pogona Plat zaposlenom na strojarskim poslovima. Nije bilo govora da se KAtić zaposli na zatvaranju otvora. Ne sjeća se detalja.
Odvjetnik Prodanović ponovno se uključio u ispitivanje i upitao je li osim Pera Miletića bio iti jedan drugi nadzorni inženjer ili organ.
Svjedokinja navodi da je Pero Miletić jedini imao stručni ispit te je kao takav jedini mogao biti nadzorni inženjer od strane naručitelja radova, ovisno o vrsti poslova, u ovom slučaju poslova na građevini.
Uključio se ponovno i odvjetnik Grlić koji se dotaknuo Ivice Goge, pa je upitao koga je on savjetovao.
Ivica Goga je, kako tvrdi Mikjel, bio zadužen za poslove klimatizacije kao jedan od nadležnih inženjera te je stoga imao ulogu savjetnika na tim sastancima na kojima se razgovaralo o izmjeni tog klimatizacijskog sustava. Inače; praksa je bila da se na tim sastancima donose zajedničke odluke. Na tim sastancima su sudjelovali inženjeri ovisno o struci i vrsti poslova koje su obavljali, konkretno su ona i Goga bili zaduženi za strojarski dio poslova.
Zvonimir Hodak, odvjetnik petookrivljenog Ivice Nujića upitao je Mikjel je li Ivica Goga imao položen stručni ispit koji ona nije imala, ali i sjeća li se kome je usmeno odobrila otvaranje otvora u zidu.
Samo je Miletić imao stručni ispit a kada me pitate za sustav klimatizacije mogu reći da je Goga bio u podređeno položaju prema meni. Na traženje Sikavice je odobreno otvaranje tog zida kako bi se unijeli uređaji te se kasnije razgovaralo o tom zidu vezano za radove koje je trebala izvesti tvrtka Monting. Sa tvrtkom Spegra nisam komunicirala, nije mi poznata osoba po imenu Ivica Tomašević niti mi je poznato da bi toj osobi netko dao nalog da odustane od zatvaranja tog zida i to nakon što mi je predočen njegov jučerašnji iskaz.
Zamjenik županijskog državnog odvjetnika Vlatko Cibilić također se ponovno uključio i upitao je li Mikjel komunicirala 2018. s Ivicom Nujićem vezano za određene popravke i u vezi čega točno. Je li bilo govora o mjeraču tlaka?
Zatražio je i da se svjedokinji priloži zapisnik državnog odvjetništva u kojem stoji prepiska maila s Ivicom Nujićem 4.rujna 2018.
U posljednjem se mailu spominje 14.1.2018. kao plan kada će se započeti radovi na HE u Dubrovniku. Svi ostali mailovi su s konca 2018. Upitao ju je na koje se točno vrijeme to odnosi.
Nakon što joj je predočena dokumentacija koja se nalazi u spisu 1367 do 1373, svjedokinja navodi da su postojala dva ugovora između HEP-a kao naručitelja i tvrtke Sintaksa kao izvođača, a da se prvi ugovor odnosio na izmjenu klimatizacijskog sustava, a drugi ugovor se odnosio na ugradnju novih energetskih ormara bez kojih funkcioniranje novog sustava nije bilo moguće i to iz razloga što je omaškom izostavljena ugradnja i nabava novih energetskih ormara, te su ta dva ugovora bila povezana, te je upravo razlog kašnjenja završetka poslova bio potreba za sklapanje tog drugog ugovora. Ona nije bila odgovorna za realizaciju drugog ugovora, već inženjer Maro Kalinić s obzirom na elektrostruku. Ona je tražila da se s nje skine ta odgovornost i da osoba elektro struke bude odgovorna za provedbu tog projekta.
Košta ju je upitala je li joj poznato tko je Ivica Čuljak, te je li on nekome pomagao.
Na njezin upit Mikjel navodi da joj je poznat Čuljak, kako se radi o inženjeru strojarske struke zaposlenom u HEP-u s položenim stručnim ispitom kojije biozadužen za projekt revitalizacije a nije bio zadužen za projekt rashlade. Kolega Čuljak je pomagao Gogi vezano za strojarske poslove revitalizacije jer Goga nema stručni ispit.
Ne sjeća se ni da bi bilo tvrtka Deltron ili tvrtka Sintaksa bila zadužena za potpisivanje dokumentacije u njihovo ime, vezane za javnu nabavu.
Odvjetnik HEP-a upitao ju je, s obzirom na 9 mjeseci otvorene rupe, zašto je bila uvjerenja da se baš lim treba ugraditi. Je li ona osjećala ikakvu ugrozu u hidroelektrani? Je li itko na sastancima rekao da se hitno treba zatvoriti taj otvor?
Mikjel navodi da je smatrala da je lim bolji jer se njegovom demontažom ne bi stvarala prašina koja bi se stvorila demontažom cigla i smetala radu generatora. Ona osobno nije osjećala ugrozu dok je boravila u prostorijama strojarnice pa tako i za vrijeme dok je taj otvor bio u tom zidu. Ne može se sjetiti je li itko od njenih kolega na sastancima se izjašnjavao o tome da bi oni osjećali se ugroženim od tog otvora.
Navodi i da nije razmišljala da bi to ugrožavalo protupožarni sustav u strojarnici.
Košta ju je upitala i je li Ivo Lise bio upoznat s postavljanjem lima, na što je odgovorila kako misli da jest, ali nije sigurna.
Nakon tri sata, došlo je vrijeme da optuženici postave pitanja. Prvi na redu Mato Mišković, kojeg je zanimalo je li sustav klimatizacije radio za vrijeme demontaže, kao i je li inzistirala na otklanjanju nedostataka.
Mikjel navodi kako klimatizacijski sustav nije radio u punoj funkciji, a uočeni nedostaci nisu uklonjeni iako su inzistiraliu više navrata na njihovom uklanjanju, a to se odužilo na razdoblje od jedne godine. Sustav odvodnje otrovnih plinova je stradao u požaru jer se nalazio u blizini inicijalne lokacije požara. Osim njega stradale su još neke komponente klimatizacijskog sustava koje su bile u izravnom doticaju s plamenom.
‘Ne sjećam se da je javna nabava vezana za posao izmjene klimatizacijskog sustava bila provjeravana od nadležne službe u HEP-u. Predlagatelj i odgovorna osoba za izvršenje ugovora su u većini jedna te ista osoba i ime osobe odgovorne je navedeno u ugovoru. Sustav za odimljavanje koristio se u situacijama kada su radove u strojarnici obavljali vanjski radnici te je zbog njihovih radova bio smanjen dotok svježeg zraka u prostor strojarnice. Postojao je vanjski nadzor kontrole kvalitete radova koji su se obavljali na generatoru i turbini dok za ostale, manje ugovore nije mi poznato o postojanju vanjskog nadzora’, dodaje Mikjel.
Željko Starman upitao ju je tko je od strane HEP-a bila odgovorna osoba.
Odgovorna osoba bio je Ivo Miletić, a svoje je komentare putem maila slala Radmilu. Bila je zaposlena u službi za održavanje, što se tiče radnih naloga na svaki posao unutar strojarnice je trebao biti izdan radni nalog, a poseban režim je bio kad je za obavljanje pojedinih radova bilo potrebno osigurati mjesto rada. Tada se još uz postojanje radnog naloga tražila i dozvola za rad. Ona se davala uvijek u vanjskim izvođačima ona je služila uz radni nalog. Kao što je već rekla, kad vanjski izvođači obavljaju radove izdaje im se dozvola za rad i ta dozvola pokriva sve radove koje vanjski izvođač mora obaviti te se po njihovom završetku lista zatvara. Po meni je poslove otvaranja i zatvaranja trebao odraditi Pero Miletić, inače se kontrola obavljala vizualnim pregledom bez vođenja montažnog dnevnika, te se u jednom trenutku nije uopće znalo koliko se vanjskih izvođača nalazi u prostoru strojarnice. Smatra da je za taj otvor u zidu trebao znati Ivo Miletić kao direktor pogona.
Na pitanje četvrtookrivljenog Ivice Nujića , Mikjel tvrdikako je strojarske radove obavljala tvrtka Deltron, misli da su izvođači bili obvezni prijaviti svoje radove, to je pratio g. Ivo Lise, ne znajesu li išle razdvojene prijave radova, ne sjeća se da je Nujić bio nadzorni inženjer nad izvođenjem radova klimatizacije. Izvođač ne može nadzirati svoje radove.
‘Ne mogu se sjetiti kad je Deltron unio klimatizacijski sustav, možda nakon remonta. Što se tiče elektroradova koji su se odnosili na ormare i elektroopremu mislim da su isti unešeni putem stepenica bez korištenja otvora. O otvoru sam više razgovarala s g. Sikavicom, mislim da je njegovo postojanje spominjano i Nujiću. Tvrtka Deltron je bila u obvezi zatvoriti taj otvor prema natječajnoj dokumentaciji, no s obzirom da su se radovi više izvođača poklapali, mi iz pogona smo se prilagođavali, te smo sve vezano za taj otvor dogovarali s raznim vanjskim izvođačima. Ne sjećam se tko je trebao ugraditi lim. Mislim da je bilo govora da tvrtka Deltron zatvori taj otvor limom, nije postojala pisana komunikacija. Odgovorna osoba za radova sam bila ja a od strane izvođača tvrtke Monting g. Branko čijeg se prezimena ne sjećam, zamijenio ga je g. Nikola čijeg se prezimena ne sjećam. Protupožarna sektorizacija je napravljena tek nakon požara, ne znam je li dovršena, ali je započeta, ne znam koliko je bilo sektora’, odgovorila je Mikjel Nujiću.
Petookrivljeni Miljenko Vučić vratio se na pitanje dokumentacije s obzirom da je sudjelovala u njenoj pripremi. Upitao ju je je li u toj fazi preispitivanja, u tom pregledavanju prisustvovao Ivo Lise.
Sudjelovala je u nacrtu i certifikaciji i mislim da je tu dokumentaciju na uvid imao i Ivo Lise kao stručnjak zaštite na radu.
‘Kada me pitate za prolaz ventilacijske cijevi iz sektora strojarnice do sektora izlaza za nuždu, ne sjećam se da sam ja imala primjedbi vezanim za protupožarnu zaštitu u odnosu na tu ventilacijsku cijev. Ne sjećam se da sam s Ivom Lisom raspravljala o toj ventilacijskoj cijevi, ne mogu se sjetiti i da sam u jesen 2018. stavljala primjedbe na tu ventilacijsku cijev tijekom preispitivanja projekta izvedbenog stanja. G. Bojić nas je poticao da ne tražimo anexa ugovora iz 2017. godine iako sam ja tražila isti. U primopredajnom zapisniku nisu spominjane primjedbe na izvedene radove, a poglavito protupožarno brtvljenje’, dodaje Mikjel.
Zbog nepredviđenog trajanja ispitivanja svjedokinje sljedeći će svjedočiti Ivica Goga, dok će svjedočenje Iva Lise biti odgođeno.
Više informacija u Dnevniku Dubrovačke televizije u 18 sati.
