TREĆI DAN TREĆEG ROČIŠTA O tragediji u HE Dubrovnik progovorio sin tadašnjeg direktora Pero Miletić

[Iz minute u minutu]

Nastavlja se suđenje za tragediju u HE Dubrovnik u Platu u kojoj su 2019. Maškarić, Pozniak i Zvrko izgubili živote. Posljednja četiri svjedoka mnogi smatraju ključnima u traženju odgovora na još uvijek neodgovorena pitanja o tom danu s obzirom na njihovu odgovornost.

Treći dan trećeg ročišta u sudnicu je ušao Pero Miletić, inače sin tadašnjeg direktora HE Ivan Miletića, zaposlen u HE od rujna 2014. kao inženjer na održavanju vodnog tunela od 8km, a sudac Lučić pročitao mu je iskaz koji je ranije dao.

Prvi je svjedoka ispitivao zamjenik državnog odvjetnika Vlatko Cibilić kojeg su zanimali detalji o javnom natječaju za sanaciju i finalno uređenje strojarnice. Zbog čega je uopće ikada došlo do odluke da se nešto mora mijenjati? Je li to njegov prvi takav projekt s vanjskim projektantima? Je li imao saznanja 2016. o bilo kakvim radovima revitalizacije HE? Koje su njegove ovlasti?

Na njegov upit da se izjasni o izradi projekta za koji je zadižena Apsida, svjedok navodi da je do raspisivanja natje4čaja došlo na inicijativu Miškovića, on osobno nije dobio nikakve službene dokumente kad je zaposlen, niti pravilnike ni propise nego je postupao po usmenim nalozima direktora Miškoviča. Nakon svakodnevnih obilazaka pogona od strane Miškovića i Sekonda, nakon jednog o tih obilazaka Miškovič je rekao da treba pristupiti finalnom uređenju stropa u strojarnici.

‘To mi je bio jedan od prvih projekata s vanjskim izvođačima. JA 2016. nisam imao službena saznanja vezano za radove revitalizacije. Kada sam započeo s radom u HE, radovi na revitalizaciji su bili već u tijeku, ja nisam znao o čemu se radi niti sam imao bilo kakvu dokumentaciju za te radove. Sjećam se da sam pitao kolegu Kalinića koji je sjedao sa mnom u u redu da mi kaže o čemu se radi, a on mi je odgovorio da se radi revitalizacija radi povećanja snage. Meni je bilo nejasno da su paralelno trajali radovi i da je paralelno bila izrada projekta. Postojao je tim za revitalizaciju, ja nisam bio član, ali me direktor Mišković pozivao da sudjelujem na sastancima s projektantima koji su se održavali u kantini pogona, te sam tad vidio dijelove projekta u izradi. Moje nazočenje tim sastancima tima za revitalizaciju je po mojoj procjeni održavano u isto vrijeme ili nakon izvođenja radova finalnog uređenja strojarnice. Ja od svog oca Iva Miletića nisam dobio nikakva neslužbena saznanja vezana za glavni projekt. Te 2016. ja sam nazočio na dva ili tri sastanka s predstavnicima projektanata’, dodao je.

Dalje navodi da je tražio na uvid certifikate za materijal koji je trebao biti ugrađen u prostor strojarnice a radi se o valovitim pločama. Taj certifikat nije dobio odmah po traženju nego nakon nekog vremena. NE sjeća se da je za druge materijale tražio certifikat. Kad ga je zaprimio za valovite ploče vidio je da taj materijal nije identičan onome koji je ranije bio.

‘Kad sam zaprimio taj certifikat, Vučić mi je rekao da su valovite ploče koje su se trebale ugraditi identične onima koje su bile ranije ugrađene kao obloga na zidovima i stropu strojarnice. Nakon izmjene projekta, tj. procjene oštećenja ploča, ja nisam obavijestio projektanta nego direktora Miškoviča. Nakon toga direktor Mišković je rekao da pokrenem proceduru izmjene svih ploča. Kada me pitate koje su moje dužnosti bile prilikom sklapanja osnovnog ugovora sa Spegrom kao i dodataka mogu reći da sam ja samo bio i tehnolog koji provodi proces, te da sam prema ugovoru o izvođenju radova pratio da li se radovi izvode sukladno ugovoru, te nisam imao ovlasti zaustaviti radove nego samo obavijestiti direktora o eventualnim problemima ili odstupanjima. Radove sam pratio kao tehnolog nisam imao druga zaduženja. Kao odgovorna osoba za realizaciju tog ugovora sam potpisivao isprave kao nadzornik tim radovima. Ja nisam bio ovlašten za potpis, ali direktor je davao naloge da se potpišem. Bio sam ovlašten za nadzor radova i potpisivanje gotovih situacija. Dopuštam mogućnost da sam koristio pečat nadzornog inženjera. Moje rješenje je od 10.travnja 2017. godine’, zaključio je.

Predočio mu se rješenje iz kojeg proizlazi da je bio nositelj dva projekta i to građevinskih radova u strojarnici te radova na sanaciji dovodnog tunela, na što svjedok navodi da se on nikad nije susreo da na jednom rješenju se zadužuju dva posla. To rješenje koje mu je predočeno prvi je put vidio prilikom ispitivanja pred županijskim DORH-om u Dubrovniku.

‘Vezano za ishođenje građevinske dozvole, ja sam neslužbeno sudjelovao na sastancima u kantini, kao što sam već rekao, na tim su sastancima bili nazočni projektanti i g. Bojić, kao i ostali kojima se ne sjećam imena. Te sam ja tamo slušao rasprave i dogovore oko izvedbe tog projekta. Pri tome se spominjala građevinska dozvola. Tim sastancima je bio nazočan Stipe Crnjak. Prema mojim saznanjima ti projekti nikada nisu bili službeno završeni, na tim sastancima kolega Crnjak je predlagao da se radovi izvode prema pravilniku o jednostavnim radovima i građevinama. Svi su bili suglasni da projekt nije gotov iako su radovi trajali. Ne sjećam se da sam bio imenovan u odbor za ishodovanje građevinske dozvole. Sjećam se da me direktor uputio na Crnjaka radi mogućnosti ishođenja uporabne dozvole, meni kao građevinskom inženjeru to nije bio normalan slijed tj. da se radovi paralelno izvode s izradom projekta. JA sa, bio nazočan očevidu županijskog tijela nadležnom za izdavanje uporabnih dozvola. Istom je nazočio i direktor Mišković, a ne znam je li istom bio nazočan Teo Sekondo’, istaknuo je.

Na upit što je priloženo zahtjevu za građevinsku dozvolu navodi da je bila priložena stara dozvola, radi je o jednom A4 listu bez ikakvih popratnih dokumenata i nacrta. G. Mišković je zaprimio, potpisao i proslijedio taj zahtjev za izdavanje uporabne dozvole. Mi smo bili pripremni da mu to proslijedimo od Stipe Crnjaka. Crnjak je zaposlen u HEP proizvodnji te misli da je isti zadužen za ishođenje dozvola za sve HE, te je njega upoznao na tim sastancima kada se radio glavni projekt revitalizacije.

‘Ja sam od direktora Miškovića dobivao naloge, Crnjak mi nije mogao dati nalog. Ja se ne sjećam sadržaja razgovora prilikom očevida za izdavanje uporabne dozvole. Ja tada nisam govorio o povećanju snage. Ne sjećam se da je netko drugi govorio o tome. Sigurnost u slučaju požara je jedan od temeljnih zahtjeva za građenje. Kada me pitate za postupak ishođenja građevinske dozvole za HE Dubrovnik mogu reći da se uporabna dozvola izdanje na osnovu građevinske dozvole i dokaza o vlasništvu, te je g. Crnjak rekao da postoji mogućnost ishođenja građevinske dozvole, govorim prema svoj sjećanju.’, dodao je.

Doris Košta, odvjetnica obitelji žrtava upitala ga je s obzirom na struku i saznanja, je li dužan postupati sukladno zakonu i pravilnicima koji su tada bili na snazi. Je li prilikom pružanja takve usluge vezan zakonom?

***U ovom trenutak upozorava se branitelj prvooptuženika Joško Čeh da ukoliko bude ometao red prilikom suđenja upadanjem u riječ drugim sudionicima će biti novčano kažnjen iznosom od 800 eura.***

Miletić ističe da nije dobio nikakvu dokumentaciju te je zamolio kolege, između ostalog direktora te Tea Sekonda da mu daju bilo kakvu dokumentaciju vezanu za HE, rekli su mu da ne postoji nikakva dokumentacija, da je sve odneseno nakon rata, jedino je na uvid dobi crno bijele fotografije na kojima su bili prikazani radovi izgradnje HE, tada mu je cijela situacija postala nejasna. Od direktora je dobivao naputke što i kako raditi, U to vrijeme izvođeni su radovi revitalizacije, te on nije mogao utvrditi što je izvorno a što se novo gradi. Od Miškovića i Sekonda je dobio naputak da HE mora raditi tj vrtiti a da je drugo manje važno. Čuo bi na sastancima da bi kolega Paviša spominjao dozvole, a direktor Mišković bi u nekim navratima šutao, a u nekim bi govorio Paviši da to pusti.
Kao što je već rekao slušao je usmene naputke, a na pitanje jesu li bili u suprotnosti sa zakonom ili pravilnicima, odgovara da je cijela ta situacija u kojoj mu se daju naputci bez dokumentacije njemu bila nelogična a ne protuzakonita. Na upit Košte vezan za zvanje i činjenicu da je stručna osoba bio dužan voditi računa o gorivosti materijala, navodi da je bila angažirana Apsida d.o.o. čiji je zadatak bio sagledati i taj dio tj. provjeru certifikata materijala koji su trebali biti ugrađeni u unutrašnjost strojarnice. Ne sjeća se trenutka kada je vidio certifikate koji su trebali biti ugrađeni u unutrašnjost strojarnice, ali mu je rečeno da je sve po zakonu i da se taj materijal ugrađivao u Zakučcu i Mostaru. Ne sjeća se što je sve u certifikatu pisalo, usmeno mu je rečeno da je riječ o identičnom materijalu, nije postavio pitanje o zapaljivosti materijala nakon što mu je predočen dokument.

Što se tiče zapisnika o finalnom obračunu, kolegica Dubravka Putica mu je, kao navodi, pristupila tijekom sahrane tragično preminulih kolega, te rekla ostalim inženjerima da nakon interne kontrole je potrebno ispotpisivati svu dokumentaciju koja nije potpisana te sam ja dan ili dva nakon sahrane potpisao ovaj Spegrin zapisnik i primopredaji i konačnom obračunu koji mi je predočen sada na raspravi koji datira iz 17. prosinca 2017. godine.

‘Taj mi dokument nije dala Putica nego Vučić na hodniku a odbijam odgovoriti kojeg datuma mi je gospodin Vučič dao taj dokument tj zapisnik na potpis jer mislim da bi me odgovor na to pitanje mogao izvrgnuti kaznenom progonu, a ne sjećam se kad je to bilo.Potpisivao sam privremene i okončanu situaciju ali se ne sjećam kad su one potpisane.’, istaknuo je.

***U ovaj trenutak se upozorava odvjetnica Košta da će u slučaju ometanja u sudnici u vidu neumjesnih primjedbi biti kažnjena novčanom kaznom od 1300 eura***

Nakon što su svjedoku predočene privremene situacije iz travnja, lipnja, srpnja, kolovoza, rujna, listopada, studenog i prosinca 2017., te okončana situacija iz prosinca 2017., svjedok navodi da se na tmi situacijama nalazi njegov pečat ispod oznake nadzornog inženjera. Svjedok navodi da je okončana situacija potpisana 29.12.2017. kad je i naznačeno.

Odvjetnik Prodanović na to je zamolio da uđe u zapisnik da je svjedok ranije konstatirao da je drugi dokument potpisan nakon sahrane, te da to uđe u zapisnik jer ne želi da ih svjedok satima ‘pravi budalama’.

Na upit opunomoćenice Košta na pitanje kako se ugrađuju te ploče, a ne limene, svjedok navodi da ga je netko pitao o ugradnji tih ploča, a on je rekao da se ploče ugrađuju prema projektu Apside.

Košta je zamolila suca da se svjedoku pročita dio iskaza Miljenka Miljka koji je istaknuo da je o zamjeni ploča razgovarao s Perom Miletićem.

Na daljnji upit izjavljuje da je znao tko je Miljenko Miljak, te da je komunicirao s njim u smislu angažmana Apside u sanaciji unutrašnjosti pogona HE Dubrovnik. Pri obilasku pogona je susreo radnika Apside Tonija Matijaševića koji je dopao u sklopu ovog projekta te je njemu rekao da provjeri je li sve u redu, pa tako i ove obložne ploče, te da provjeri što se smije a što ne raditi. On je bio ovlašteni inženjer zadužen za provedbu građevinskih radova unutar pogona među kojim je radovima i ugradnja stropnih ploča s tim da napominje da je i Ivan Suči kao ovlašteni građevinski inženjer bio dio komisije za odaziv izvođača radova.

Što se tiče otvora u zidu znam da su Goga, Mikejl i Sekondo otkad sam se zaposlio spominjali taj otvor no ja nisam dobio nikakav nalog da se angažiram oko zatvaranja tog otvora. Taj bi se otvor spominjao ali ništa konkretno nije planirano niti nalagano vezano za taj otvor, a pritom mislim na zatvaranje. JA sam im govorio ako ga treba zatvoriti recite, ja na svoju ruku to nisam mogao napraviti. Nije bilo razloga taj otvor evidentirati u građevinskom dnevniku.

Goga mu je rekao da će strojari riješiti zatvaranje rupe tj. Mikjel i on na način da će se napraviti metalna vrata od strane djelatnika Katića. Što se tiče Dubravke Putice u kojem navodi njega kao predlagatelja posla ugradnje valovitih ploča, navodi da naloge za izvođenje radova izdaje direktor te sukladno vrti tih radova, nadležni inženjeri postaju predlagatelji tih poslova čiju provedbi je naložio direktor. Ne smatra se odgovornim za ugradnju tih ploča. Nije čuo da bi se u firmi spominjale uštede prilikom radova nauštrb kvalitete. Bio je član povjerenstva za ishođenje građevinske dozvole, nije bio upoznat da se mora ishodovati građevinska dozvola za planirane radove u HE Dubrovnik a da se isti ne mogu obavljati pod uporabnom dozvolom. On je komunicirao sa županijskim uredom za prostorno uređenje. Mišković me uputio da se obratim Stipi Crnjaku za ishođenje građevinske dozvole, jer je uporabna bila preduvjet da se obrate HERA-i.

……….

Nakon pauze rasprava se nastavlja bez nazočnosti četvrtookrivljenog Ivice Nujića koji se opravdao zakonski za odsutnost.

……….

Svjedoka je nastavio ispitivati odvjetnik Hrvoje Tokić koji ga je upitao koje je poslove radio u HE Dubrovnik, te je li imenovan nadzornim inženjerom. Je li se ovlaštenje koje je imao u komori odnosi za projektiranje ili obavljanje poslova nadzora. Tko je čistio gradilište od materijala?

Prije nego se zaposlio u HEP-u bio je suradnik u projektiranju, od strane nadležne komore 2014. ne sjeća se da bi u tom razdoblju bio imenovan ovlaštenim inženjerom. Njegovo ovlaštenje iz 2014. se odnosilo i na projektiranje i na nadzor. Kad je potpisivao situacije imao je ovlaštenje koje se odnosilo na poslove nadzora, tada je bio član komore. Certifikati valovitih ploča koje mu je pokazivao Vučić su bili sačinjeni od proizvođača tih ploča, ne može se sjetiti jesu li isti bili napisani talijanskim jezikom. Vanjski izvođači koji su radili na području HE su bili obvezni vratiti gradilište u prvobitno stanje. NE može se sjetiti je li Spegra iza sebe očistila gradilište- On nije bio imenovan kao član povjerenstva za ishođenje građevinske dozvole nego je bio imenovan članom povjerenstva za ishođenje uporabne te mu nije poznata sudbina projekta ishođenja građevinske dozvole. Teo Sekondo je bio osoba koja je bila stalno uz direktora i koja je komunicirala s inženjerima. On ne može tvrditi da je Teo Sekondo bio upoznat sa svi pojedinostima poslova koji su obavljani u pogonu HE ili da je bio upoznat sa generalnim poslovima koji su obavljani u HE. On je razgovarao sa Sekondom oko svačega što se radilo s tim da mu Sekondo nije davao konkretne naloge što da radi. Ove privremene situacije kao i okončanu situaciju koje su mu ranije predočene je potpisivao kao nadzor od strane investitora zadužen za izvršenje ugovora.

‘Ja sam mislio da svoj potpis na tim situacijama treba još i ovjeriti svojim pečatom ovlaštenog inženjera građevine. NE sjećam se da se redovito vodio građevinski dnevnik. Vjerojatno sam se i ja potpisivao u taj dnevnik i to u svojstvu nadzora od strane investitora’, dodaje.

Odvjetnik Joško Čeh upitao ga je kako nije znao da je bio nadzorni inženjer kad u dokazima postoji papir koji to dokazuje, te papiri koje je u to ime potpisivao.

Ne sjeća se rješenja o imenovanju njega kao nadzornog inženjera, podatke o njemu kao ovlaštenom inženjeru, tj njegov broj iz komore se mogao doznati upitom od strane komore, njegov upis u imenik ovlaštenih inženjera je mogao vidjeti direktor, to rješenje o imenovanju nadzornim inženjerom je moglo biti napisano bez da ga on vidi, kao što je već rekao, on je bio tehnolog i odgovorna osoba za realizaciju ugovora. Ne zna u kojem je trenutku napisano rješenje o imenovanju njega kao nadzornog inženjera. On je stavljao pečat na okončane privremene situacije ovlaštenog ineženjera građevinarstva na kojem je bio naveden njegov broj G4994 radi autentičnosti.

Dopušta mogućnost da mu je HEP plaćao neke od godišnjih članarina komori, zna da je i on osobno plaćao komori svoju članarinu.

‘Poznata mi je osoba Joško Koprivec, on je radnik u HE koji vodi evidenciju radnog vremena zaposlenika, bio je u njegovoj radnoj sobi gdje su se nalazile fascikle s dokumentima, ali ne znam je li tamo bila smještena tehička dokumentacija HE Dubrovnik’, dodao je.

Njemu su na njegovo traženje na uvid dane samo crno bijele fotografije gradnje HE. Pretpostavlja da se u ured g. Kopriveca nalazila tehnička dokumentacija ali njemu nije nitko ništa govorio o tome. Financijski plan je stavljen navodno bez njegovog znanja i inicijative.

Čeha je zanimalo i je li u iti jednom trenutku razgovarao s ocem, inače direktorom pogona, kasnije voditeljem proizvodnje, a potom i ponovno direktorom, o tehničkoj dokumentaciji koja mu nije dana na uvid, ili ičemu vezano za HE, kao i o uporabnoj dozvoli.

Pero Miletić navodi da o tim temama nije razgovarao s ocem. NA daljnji upit branitelja kako je došlo do izabira Apside d.o.o. kao izrađivača projekta navodi da je Mišković nakon jednog od svojih obilazaka pogona još dok su radovi na revitalizaciji privođeni kraju odlučio da je potrebno sanirati strop i zidove radi derutnog stanja i izvesti još neke građevinske radove i to na način da se isti objedine u cjelinu. NA temelju tog naloga trebalo je izraditi natječaj za komunikaciju, a s obzirom da on to nije radio ranije obratio se za pomoć kolegici Ljevak koja mu je objasnila proceduru odabira ponuditelja. Dopušta mogućnost da je kolegica Ljevak poslala upite za ponudu ponuđačima. Sam projekt sanacije je prenesen od strane direktora Miškovića na odaslane pozive su se javile tri tvrtke. Apsida je izabrana temeljem kriterija najniže cijene. On je kao tehnolog sudjelovao na izradi projekta sanacije koji je bio poslan ponuditeljima. Ekonomisti su mu pojasnili da je Apsidina ponuda izabrana a Mišković je potpisao narudžbenicu za izradu projekta sanacije. Nakon toga je došao predstavnik Apside Matijašević i razgovarao o onome što je direktor rekao da treba sanirati. Na upit branitelja da li mu je u to vrijeme bio poznat neki zakonski ili podzakonski akt koji propisuje kakvi materijali smiju biti ugrađeni u elektroenergentska postrojenja svjedok izjavljuje da mu takav akt u to vrijeme nije bio poznat, a nije mu poznat ni danas iako je član komore.

NA daljnje pitanje kako bi danas postupio prilikom izvođenja tog projekta svjedok odgovara da bi isto odabrao projektanta koji se time bavi i koji zna predmetne propise, te bi pitao i nadležno tijelo koje izdaje dozvole što mu je činiti.

Dalje zašto je stavio svoj pečat ovlaštenog inženjera na dokument kojim se tvrdi da je sve napravljeno po zakonu ako zakon sam od sebe ne poznaje, svjedok navodi da je upravo iz tog razloga bila i angažirana tvrtka koja ga je trebala uputiti.

Zašto je potpisao Spegrinu izjavu da je sve ispoštovano, svjedok navodi da je to potpisao na temelju stava projektantske firme i na temelju stava glavnog inženjera koji je tvrdio da je istovjetan materijal ugrađivan i u druge HC, a taj glavni inženjer je od početka sudjelovao u projektu, pri tome misli na g. Vučića. On je osobno razgovarao sa Crnjakom telefonski, vezano za mogućnost i potrebu ishođenja uporabne dozvole.

Odvjetnik Čedo Prodanović upitao ga je da u jednoj rečenici kaže je li on odobrio ugradnju PVC ploča u postrojenje.

Više informacija u dnevniku Dubrovačke televizije u 18 sati.