Četiri pune godine obitelji Pozniak, Maškarić i Zvrko čekale su na prvo ročište u potrazi za odgovorima o tragediji koja se 2019. dogodila u hidroelektrani Dubrovnik u Platu. Dva mjeseca nakon, novi krug svjedoka svoja je sjećanja iznio na drugom saslušanju, no obitelji i dalje bez pravde.
Prvi je u sudnicu, kao posljednji svjedok u ovom ročištu ušao svjedok Miljenko Miljak, osoba odgovorna za dubrovačku tvrtku Apsida koja je radila projekt obnove strojarnice i vodospreme u pogonu HE Dubrovnik u Platu.
Miljak se nije odazvao na prvi poziv na prvo ročište no, u iskazu iz 2019. koji mu je danas pročitao sudac Lučić, Miljak je istaknuo kako se projektom nije zadiralo u temeljna svojstva građevina, te kako pritom nije bila potrebna dozvola.
Prvi je svjedoka ispitao zamjenik županijskog državnog odvjetnika Vlatko Cibilić kojeg je zanimalo je li taj projekt bio završen.
U troškovniku je naznačio da će se izvršiti pregled tih ploča za obnovu i da će se nakon toga pristupiti zamjeni ploča koje s u bile dotrajale. Njega osobno kao projektanta nitko nije kontaktirao vezano za zamjenu tih ploča. Što se tiče važeće izjave o svojstvima materijala koji se trebao ugraditi, tu izjavu je izvođač radova bio u obvezi dostaviti nadzornom inženjeru. Nije postojala obveza izvođača radova da tu izjavu o svojstvima materijala dostavi meni kao projektantu.
Odvjetnica Košta upitala ga je je li Miletić bio njegov zaposlenik s obzirom da je u iskazu navedeno kako su komunicirali. Koja je bila podloga izrade projekta.
Na njezin upit Miljak odgovara kako nije postojala potreba pozivanja na Pravilnik o razvrstavanju građevine po skupinama o zahtjevnosti mjera o zaštiti od požara iz NN, jer se radilo o sanaciji, taj navedeni pravilnik je drugačiji i zahtjeva veći obujam znanja.
‘Ja sam radio po narudžbenici, ne sjećam se da mi je Pero Miletić rekao da je ministarstvo graditeljstva ustvrdilo da je za ove radove potrebna građevinska dozvola. Ja osobno nisam dolazio u prostorije pogona Plat, već su to napravili moji suradnici. Kada me pitate jesam li imao formalni dokaz o postojanju uporabne dozvole mogu reći da je HE uporabna građevina, da je 2011. bio postupak legalizacije, te mi je bilo zdravorazumski za zaključiti da postoji uporabna dozvola za tu građevinu. Mogu reći i to da je Pero Miletić bio zaposlenik moje tvrtke, ali ne sjećam se do kada. Bio je pripravnik koji je položio stručni ispit i mogao je raditi kao samostalni projektant. Podloga za sačinjavanje projekta je bila narudžbenica od strane HEP-a. Nije uobičajeno da narudžbenica bude dio projekta. To mi je bio prvi projekt vezan za hidroelektrane’, dodao je Miljak.
Odvjetnik Tokić upitao ga je je li armirano betonska konstrukcija armirani dio građevine, kao i jesu li oštećenja utjecala na stanje građevine.
Radovi na armirano betonskoj konstrukciji u ovom slučaju nisu spadali u konstruktivni dio nego se radilo de facto o reparaciji postojeće armirano betonske konstrukcije koja je zbog specifičnosti prostora tj. blizine mora bila podložna trošenju te ju je kao takvu trebalo redovno održavati kao što treba redovno održavati svaku građevinu. Ovdje se radilo o održavanju postojećeg stanja i to onog u vrijeme izdavanja uporabne dozvole. Nije se radilo o poboljšanju temeljnih zahtjeva za građevinu jer bi za to trebalo izdavanje građevinske dozvole.
‘Kada me pitate za radove koji su uključivali radove armaturne mreže, betoniranje i bojanje, to nisu bili radovi na nosivom sklopu armature i kao takvi nisu predstavljali poboljšanje temeljnih svojstava građevine, već se tim radovima uklanjao uzrok oštećenja. Idejni glavni projekt obuhvaća temeljna svojstva građevine, dok je projekt općenit pojam. U ovom slučaju narudžbenica od strane HEP-a je bila na izradu projekta. Projekt je bio priprema za obavljanje poslova. Po ovom projektu i troškovniku su se mogli izvodit građevinski radovi. Izvođač radova koji je radio po mom projektu je bio dužan držati se tehničkih propisa pa tako i onih koji se odnose na zaštitu od požara. Iz mog projekta proizlazi da je izvođač trebao umjesto starih obložnih ploča ugraditi nove ploče koje imaju identična svojstva kao i stare’, dodao je.
Upitao je Tokić i jesu li stare ploče udovoljavale Pravilniku otpornosti na požar, na što je Miljak odgovorio kako ne zna, a ne zna ni jesu li nove smjele biti ugrađivane u slučaju da nisu odgovarale propisanim standardima otpornosti od požara.
Na novi upit odvjetnice Košta, Miljak izjavljuje kako nije napravio glavni izvedbeni projekt naručen od društva HEP. Također, nije joj jasno u kojem svojstvu je Miljak potpisao narudžbenicu kao Apsida inženjering, dok se predstavlja kao Apsida d.o.o. Dozvoljava li da je došlo do greške?
Projekt je izradila Apsida d.o.o., a ne Apsida inženjering, navodi Miljak.
Odvjetnik prvookrivljenog Miškovića Joško Čeh upitao je Miljka je li trebao predvidjeti gorljive materijale prema prethodno pročitanom propisu.
Na njegov upit Miljak odgovora kako je predvidio sve što je trebalo za održavanje, te je tek na temelju njegovog projekta se trebalo odlučiti što će se raditi.
Čedo Prodanović, istaknuo je kako je notorno da se ne smije ugrađivati gorljivi materijal, te kako je sporno pitanje što bi se promijenilo da se ne radi zamjena nego ugradnja novih materijala. Tko je dužan ispitivati svojstvo materijala, projektant ili izvođač?
‘Kada me pitate da pojasnim svoj dio iskaza pred državnim odvjetništvom u kojem sam naveo da u projektu, kao i u troškovniku stoji načelna zamjena obloga istih materijala, a prethodno se svojstva tog materijala od strane projektanta nisu utvrđivala, ističem da se meni kao projektantu ta svojstva materijala koji se trebao ugraditi t5rebala biti ispitana od strane izvođača. U situaciji da su se ugrađivale nove obložne ploče tj. da se nije radilo o zamjeni starih istovrsnih obložnih ploča, u tom slučaju bih ja ispitivao svojstva materijala koji su se trebali graditi. Ja kao projektant prilikom izrade ovog projekta, koji je uključivao pregled i eventualnu zamjenu dotrajalih obložnih ploča sam se pouzdao u postojeće podatke o svojstvima tih starih ploča’, istaknuo je Miljak.
Na njegov upit da se osvrne na sadržaj izjave da se izjasni na izjavu da je projekt usklađen s važećim propisima dao na temelju vlastitih zapažanja ili na temelju povjerenja u tuđe podatke svjedok izjavljuje da se taj projekt sastoji od više dijelova, da svaka građevina ima uporabnu dozvolu, a u odnosu na obložne ploče on je u projektu naveo da se iste trebaju pregledati i po potrebi zamijeniti.
Svaka građevina ima uporabnu dozvolu, te iz tog razloga nije ispitivao sastav materijala obložnih ploča.
Na temelju čega je, osim narudžbenice, na temelju kojem dokumenta je to radio, vezano i za komunikaciju s Perom Miletićem, pitao ga je Prodanović.
Na daljnji upit Miljak izjavljuje da je kao što je već rekao, u vezi izrade projekta sanacije razgovarao s Perom Miletićem i da je on na temelju narudžbenice izradio taj projekt. Komunikacija je u samom početku išla samo putem te narudžbenice da bi kasnije se po potrebi obavljali razgovori, prvenstveno vezani za tehnologiju rješavanju problema koji su se javili vezano za sanaciju tog prostora. Nije joj bila priložena nikakva druga dokumentacija.
Zvonimir Hodak, istaknuo je kako znamo tko je investitor, tko je izvođač, a tko projektant, pa upitao što izvođač osjeti ili vidi da mora raditi izvan projekta, investitoru ili projektantu. Je li potrebno pisano odobrenje za promjenu projekta?
U slučaju potrebe izmjene projekta, kako navodi Miljak, izvođač radova se mora obratiti investitoru te tek nakon što mu on da pismeno odobrenje može izvršiti one radove koji predstavljaju odstupanje od projekta.
Trećeokrivljeni Starman upitao je Miljka zna li svoje odgovornosti. Zanimalo ga je je li se pridržavao svih odgovornosti o zaštiti od požara koje su navedene u potpisanoj izjavi.
Svjedok navodi kako se pridržavao svih propisa.
Miljenko Vučić kao petookrivljeni upitao ga je je li projektom definirao reakcije obložnih ploča na požar.
‘Nisam izričito naveo kako nije projektom definirao razred reakcije na požar i nije izrekom naveo da nije dozvoljena ugradnja ploča koje su imale reakciju na požar klase F’ naveo je Miljak.
Pozaić, kao predstavnica HEP proizvodnje ga je upitala je li dužan voditi računa o zaštiti od požara. Jesu li se standardi za građevine u pogledu temeljnih svojstava mijenjale od 60-ih do danas? Kad bi danas radili projekt održavanja bi li ponovno koristili azbest, bi li to bilo sukladno zaštiti od požara?
Svjedok navodi da je svoj projekt održavanja prostorija u Platu radio uzevši u obzir standarde građenja koji su postojali u vrijeme izgradnje pogona tj 1960-ih godina. Ti standardi građenja su se mijenjali od 1960.-ih, čak su se i od osnutka Hrvatske mijenjale tri ili četiri puta.
***Otac poginulog Davora Pozniaka udaljen je iz sudnice, te mu je zabranjen ulaz u sudnicu dok traje postupak zbog neprimjerenih riječi upućenih sucu Lučiću, nakon što mu je sudac rekao kako je u svojstvu publike, te kako ovo nije placa.***
Nakon navedenog događaja, odvjetnik HEP-a kao pravne osobe nastavio je inzistirati na pitanju oko ugradnje azbesta.
Svjedok na pitanje da se od njega traži ugradnja novog materijala azbestnim materijalom, koji je bio u vrijeme građenja dopušten, nije siguran.
Košta je Miljka upitala kako je došlo do suradnje, je li došlo do javnog natječaja. Je li 2010.po narudžbenici izradio projekt, je li 2011. ponovno izradio idejni projekt, te 2015. geotehnički projekt, te konačno projekt izrade sanacije.
Miljak izjavljuje kako se ničega ne sjeća osim izrade projekta sanacije.
KAO DRUGI SVJEDOK U SUDNICU JE UŠAO IVICA SIKAVICA.
2019. godine ispitan je pred županijskim državnim odvjetništvom, a sudac Lučić pročitao mu je iskaz.
Sikavica je bio zaposlenik tvrtke Deltron, te je radio na radovima klimatizacije, ventilacije i grijanja u HE Dubrovnik tijekom 2017., a većinu je poslova komunicirao s četvrtookrivljenim Nujićem.
Prvi je svjedoka ispitao zamjenik županijskog državnog odvjetnika Vlatko Cibilić. Zanimalo ga je tko je bio voditelj sa strane Deltrona, kao i je li to bila službena funkcija Uprave. Pitao ga je i pojašnjenje odnosa između njega i okrivljenog Nujića.
Svjedok navodi da na sastanku održanom u prostorijama pogona u Platu, direktor Mato Mišković je predstavio Gabrijelu Mikjel i Ivicu Gogu kao osobe ispred naručitelja radova koje su bile zadužene za komunikaciju s izvođačima, te je rečeno da se od njih moraju tržiti sve dozvole.
‘Ispred Deltrona sam bio zadužen ja kao voditelj poslova, a o tome nije postojala nikakva pismena odluka, već se to radilo po usmenoj naredbi izdanoj od strane uprave Deltrona. Kada me pitate za odnos između Nujića i mene, mogu reći da je zajednica ponuditelja koju su činile tvrtke Deltron i Sintaksa dobila posao koji sam već govorio, te su predstavnici tih dvaju tvrtki početkom trećeg mjeseca 2017. u Splitu u prostorijama tvrtke Deltrona održali sastanak na kojem je odlučeno da tvrtka Sintaksa na sebe preuzela obvezu određivanja voditelja poslova, tj. da odredi voditelja, a zauzvrat Deltron je tu obvezu plaćala novčanom naknadom u određenom iznosu, točnije tri posto od naše situacije tvrtki Sintaksa. Od strane naše tvrtke Deltron na sastanku je nazočila upravu koju su činili Mladen i Tonči Drnasin, te ja. Nakon desetak dana od tog sastanka, održan je prvi sastanak u prostorijama pogona u Platu. Kada e pitate je li bilo primjedbi od strane naručitelja radova, na način izvođenja radova, mogu reći da su postojale primjedbe i sukladno njima su otklanjani nedostaci. Sve se rješavalo sukladno dogovoru koji su postigle Deltron i Sintaksa na sastanku u Splitu. Ne znam osobu Leo Stipišić, pa ne znam je li bila spominjana na sastanku’, odgovorio je Sikavica.
Ističe i da su svoje radove izvodili prema projektu tvrtke Biro Split tj. prema nadležnim mapama. Ne može sad točno izjasniti prema kolikom broju mapa su izvodili svoje radove, nisu dobili elaborat protupožarne zaštite.
Odvjetnica obitelji žrtava Doris Košta ga je upitala na koji način su pristupili unutrašnjosti hidroelektrane i je liga netko tom prilikom upoznao s mjerama protupožarne zaštite i mjerama na radu. Je li mu trebao biti predočen elaborat protupožarne zaštite.
‘Kao što sam već rekao Ivica Goga, Gabrijela Mikjel ispred HEP-a su nas dočekali u pogonu, proveli nas kroz isti i pokazali što trebamo raditi. Tamo nas nije nitko upoznao o protupožarnoj zaštiti i zaštiti na radu, kao što nas na većini drugih gradilišta ne upoznavaju. U principu nam nije trebao biti predočen projekt protupožarne zaštite jer mi nismo radili na poslovima protupožarne zaštite. Ja nisam obavijestio Ivicu Nujića da sam dobio nalog od Ivice Goge i Gabrijele Mikjel da zaustavim zatvaranje tog otvora u zidu. Inače Ivica Nujić je dobivao informacije koje su se odnosile na to koji će se dio poslova izvodi u određenom vremenskom periodu a nisu mu predočeni detalji koji su se odnosili na izvođenje tih radova. Mi nismo vodili građevinski dnevnik, ja nisam vodio svoj interni dnevnik koji bi se odnosio na građenje, ne znam je li ga vodio g. Ivica Nujić. KAda me pitate za cijev koja je služila za dovod svježeg zraka na otvoru u tom zidu, zatvaranjem tog otvora bi se ujedno i zabrtvila ta cijev za dovod svježeg zraka. Kada me pitate za protupožarne zaklopke mogu reći samo da smo prilikom ugradnje tih zaklopki isključivo postupali prema projektu iz Splita jer je projektant iz Splita predvidio gdje se one trebaju ugraditi. Nije mi bilo poznato da je postojala protupožarna sektorizacija’, istaknuo je Sikavica.
Ne može odgovoriti zašto nije postavljeno brtvljenje između ta dva ventilatora iz zida.
Odvjetnik Joško Čeh upitao ga je je li od strane zahtjeva Gabrijele Mikjel bilo zapisnika koji nisu dovršeni, kao i kada su točno završeni njegovi radovi.
Svjedok navodi daje u 12.mjesecu 2017. njegova tvrtka bila gotova s radovima, s tim da je Mikjel imala tri primjedbe vezane za izvođenje radova. Prva se odnosila na visoku razinu buke u komori šest koja je trebala biti smanjena prigušivačima, druga se odnosila na isporuku lima kojim bi se zatvorile rupe u kojima su se nalazile pumpe. Treća se odnosila na provjeru izolacije na određenim cijevima, te su oni to napravili i nakon toga više nije bilo primjedbi na njihovo izvođenje radova.
‘Kada me pitate da li je u ovom zidu od cigle osim spomenutog otvora dimenzija 1,5 x 1,5 m postojao neki drugi otvor, mogu reći da su u dnu tog zida postojala limena vrata’, dodao je.
Na upit branitelja prvooptuženika kako komentira dio iskaza jučer ispitanog svjedoka Ivice Goge u kojem je naveo da ga on ispred naručitelja radova nije kontaktirao i da mu nije naložio prestanak radova na zatvaranju tog otvora u zidu, svjedok izjavljuje da taj dio iskaza Ivice Goge nije isti.
Odvjetnik Janjko Grlić upitao ga je više o firmi Elektrogen i zaposlenicima, ali i o Elektrocentru Petek. Također, je li bio u obvezi i je li prijavio gradilište. Je li mu poznato tko je Ana Tokić?
Na njegov upit tvrdi da mu je poznata navedena navedena tvrtka, radi se o podizvođaču tvrtke Sintaksa zaduženoj za programiranje. Ivica Nujić je bio zaposlenik tvrtke Elektrogen i izvodio je radove. Kao podizvođač tvrtke Sintaksa radove u pogonu je obavljala i tvrtka Elektrocentar Petek. Nije siguran da su u pogonu u Platu radile osobe koje su bile zaposlene u tvrtki Sintaksa, sjeća se ženske osobe imena Lucija ali ne zna u kojoj je firmi bila zaposlena. Ne zna je li prijavio gradilište, poznata mu je osoba imena Ana Tokić, to je njegova bivša kolegica iz firme Deltron.
Grlić mu je predočio mail u kojem stoji kako je izvršena prijava gradilišta, te ga je upitao je li upoznat s tim, s obzirom da je naveden u mailu. Upitao ga je zna li kome je upućena ta prijava. Dodao je i pitanje o sastanku u firmi Deltron na kojem je, kako je prethodno naveo, bio prisutan i okrivljeni Nujić. Je li ikada vidio iti jedan dokument u kojem je naveden Nujić u bilo kakvom formalno pravnom smislu, s obzirom da tvrdi da je Nujić bio voditelj radova?
Nakon što mu je predočen sadržaj maila, Sikavica izjavljuje da je prijava gradilišta izvršena s tim da on nije u svom opisu posla prijavljivao gradilište, te ne zna što sadrži ta prijava niti zna kome je to gradilište prijavljeno. Kao što je već rekao na tom sastanku s predstavnicima tvrtke Sintaksa, bio je g. Nujić i g. Dajidžić, koji je direktor tvrtke Elektrogen koja je sestrinska firma tvrtki Sintaksa i na tom sastanku je dogovoreno da će voditelj radova biti g. Nujić s tim da on nije vidio niti kakav dokument iz kojeg bi to proizlazilo već se radilo samo o usmenoj odluci.
‘Mi bi po završetku dijela radova slali prijedlog privremene situacije g. Nujiću, te ih je on objedinjavao i prosljeđivao Gabrijeli Mikjel, ukoliko bi ona odobrila te privremene situacie g. Nujić bi nama odobrio izdavanje računa prema HEP-u’ dodao je.
‘Postoje mailovi putem kojih je upućivan prijedlog privremene situacije od strane tvrtke Deltron prema g. Nujiću te sam spreman na traženje suda iste dostaviti u spisu’, otkrio je Sikavica.
Nakon što su mu predočene privremene situacije svjedok izjavljuje da ih je potpisao on zajedno s Gabrijelom Mikjel. Svatko je slao svoju privremenu situaciju prema HEP-u nakon što je ista bila odobrena od strane naručitelja, tj. Deltron je izdavao svoju situacija, a Sintaksa svoju.
Grlić ga je upitao i je li tijekom siječnja održan sastanak na kojem su bili pristutni Mikjel, Goga, Miletić, Čuljak i Lise.
‘G. Nujić je imao u vrstu i količinu radova Deltrona na mjesečnoj bazi i to putem prijedloga privremenih situacija i usmenih izvještaja. Nekada bi on i ja znali zajedno obilaziti gradilište. Kada mi predočava taj zapisnik iz 24.12mogu reći da su na tom zapisniku predviđena odvojena mjesta namijenjena firmi Deltron i Sintaksa. NE postoji mjesto namijenjeno zajedničkom potpisu zajednice ponuditelja. Vezano za prvi sastanak u pogonu Plat mogu reći da je na isti došlo dosta ljudi od strane naručitelja radova, ali meni su bili važni samo Mikjel i Goga. Za Čuljka sam čuo s drugih gradilišta HEP-a, ali ga nisam vidio na ovom gradilištu. Zna da je Ivo Lise bio zadužen za zaštitu na radu i od požara, ali ne mogu se sjetiti da je isti bio na nekom od ovih sastanaka na kojima sam ja svjedočio. Kada me pitate za ovaj otvor u zidu, mogu reći da ja nisam znao da postoji mogućnost unosa opreme kroz taj zid, moja namjera je bila da s kamionom koji na sebi ima kran podignem opremu i materijal za ugradnju, no Mikjel i Goga su mi rekli da bi za to trebalo isključiti pogon i da to ne dolazi u obzir, te su me odveli do tog zida i rekli mi gdje da otvorim otvor u tom zidu kako bi kroz taj zid unio potrebnu opremu. Inače, zbog naših ostalih radova nije bilo potrebno zaustavljati rad HE. Mi jesmo obavljali radove u lipnju kada je bio zaustavljen rad agregata, ali ti agregati kao što sam već rekao nisu bili zaustavljeni radi izvođenja naših radova. Kada su mi Mikjel i Goga pokazali taj zid, ja na tom zidu nisam primijetio nikakav otvor putem kojeg bi vidio što se nalazi s druge strane već sam morao otići sa strane krova komande kako bi mogao vidjeti što se nalazi iza tog zida, Naš podizvođač, tj. radnici te tvrtke su otvorili otvor u tom zidu’, odgovorio je Sikavica.
Zvonimir Hodak upitao ga je može li sa sigurnošću utvrditi da otvora nije bilo prije početka njihovih radova. Koliko su vremenski uklanjani nedostaci na koje im je Mikjel ukazala u prosincu 2017.?
Svjedok navodi da su ovi nedostaci uklonjeni početkom siječnja 2018. Vrijeme traženja i otklanjanja nedostataka se oduljilo jer je za vrijeme prigušivača buke bilo potrebno dva do tri tjedna. Gđa. Anđela Baričević je bila inženjer na radovima izvođenja ventilacije, a u te radove su spadali i radovi na otvoru tog zida.
Odvjetnik HEP-a kao pravne osobe upitao je je li rečeno na koji način je rečeno da će se zatvoriti otvor i tko je to rekao.
Na njegov upit Sikavica navodi da su mu Mikjel i Goga rekli da taj zid služi kao lomni zid u slučaju poplave, da je isti povezan ‘mršavim’ malterom, te da mora vratiti taj zid u isto stanje, tj. sazidati ga istim malterom. Rekli su mu da je taj zid i prije u više navrata bio otvaran i zatvaran radi unosa opreme i takav nalog je proslijedio svom podizvođaču.
Prvookrivljeni Mato Mišković upitao gaje koliko je klima komora ugrađeno u HE u sklopu ovog projekta, jesu li sve puštene u pogon i jesu li sve testirane, ali i koliko je imao intervencija od puštanja u pogon do tragične nesreće.
Svjedok navodi da je 17 klima komora ugrađeno u sklopu ovog projekta te su sve ispitane i atestirane i nakon toga puštene u rad. Nije imao zaprimljenih primjedbi, niti saznanja vezanih za probleme u funkcioniranju klimatizacijskog sustava i to strojarskog dijela za koji je bio zadužen. Ne sjeća se da je potpisao izjavu o preuzimanju odgovornosti. Sjeća se da je naručitelju radova predao popis svih svojih radnika koji su trebali raditi u prostorijama pogona i njihove osobne podatke.
Ivica Nujić, koji je nekoliko puta spominjan tijekom svjedočenja, upitao je svjedoka je li se radilo o elektro ili strojarskim radovima, ali i što je točno po struci.
Svjedok navodi i da je tvrtka Deltron radila prema strojarskom projektu, a tvrtka Sintaksa prema elektroprojektu. On osobno je inženjer elektronike, a u tvrtki Deltron je bio zadužen za koordinaciju i vođenje strojarskih radova, s tim da tvrtka Deltron ima inženjere strojarstva s položenim stručnim ispitom. Podizvođač kojeg je angažirala tvrtka Deltron imala je inženjera strojarstva a to je bila gđa. Baričević, koja je došla bez prethodnog iskustva.
Upitao ga je Nujić i zna li što je on osobno po struci, kao i je li upoznat sa zakonom o prostornom uređenju o gradnji.
‘Gđa. Baričević je došla bez iskustva, nisam siguran što je po struci g. Nujić, poznat mi je sadržaj zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i građenja’, odgovorio je.
Nujić ga je upitao i kako objašnjava da je dobio poziv i išao u obilazak s Gogom i Mikjel, ako je prethodno izjavio kako je sva komunikacija išla preko Mikjel i Nujića osobno.
Na njegov daljnji upit izjavljuje kako Nujić u tim trenucima nije bio na gradilištu, te su se iz tog razloga djelatnici HEP-a njoj obratili. Ne može se sjetiti je li Nujića on upoznao o postojanju tog otvora u zidu, ustraje u svojim navodima da je Nujić bio u Splitu na sastanku u kojem su sudjelovali predstavnici Sintakse i Deltrona.
Upitao ga je gdje je bio kada ga je Goga zatražio da zatvori otvor.
‘Ja sam bio na službenom putu u trenutku kad me je Goga nazvao i rekao da zaustavim radove na zatvaranju otvora. Trebalo bi pitati g. Ivicu Gogu zašto nije zvao g. Nujića radi zaustavljanja radova na otvoru.
Zašto nije rekao Gogi da se obrati njemu?
Ne zna zašto nije rekao Gogi da se obrati Nujiću. U tom trenutku mu je, kako navodi, na umu bilo samo da izvrši nalog Ivice Goge. Otvaranje tog otvora nije bilo definirano nikakvog troškovničkom stavkom niti se nalazilo u bilo kojoj izdanoj situaciji.
Miljenko Vučić tražio je od Sikavice da pojasni izjavu kako je dobio informaciju da će Spegra koristiti otvor, te kako ne zna kad je Spegra završila radove.
Na novo Nujičćevo pitanje navodi kako nije tražio dozvolu od Nujića za otvaranje tog otvora.
Rasprava se odgađa do 13.,14., 15., 16. lipnja kada će svjedočiti Pero i Ivo Miletić, Ivo Lise i Teo Sekondo.
Više informacija u Dnevniku Dubrovačke televizije u 18 sati.
