“Grad Dubrovnik kroz svoju bogatu povijest uvijek se dičio ljudima koji su znali računati. Ruđer Bošković, Marin Getaldić, Stjepan Gradić, Benedikt Kotruljević koji je izumio dvostruko računovodstvo, bili su ponajbolji svjetski znanstvenici, matematičari, prirodoznanci. Svijet im se divio, te su ih angažirali vodeće europske zemlje i Vatikan. Kroz stoljeća Dubrovačka Republika na svojim Vijećima, najmanje dvaputa tjedno detaljno je upravljala brojkama. Znala je za svakoga vlastelina i pučanina, imala popis stanovništva čijim se brojkama i danas divimo u dubrovačkome Arhivu. Upravljala proračunom, kovala novac, trgovala na Mediteranu i svjetskim morima vodeći računa o svakome kilogramu, a ne samo toni ukrcane robe.
Prođoše tako stoljeća, živimo u modernom dobu, dvadeset prvoga stoljeća. Svijet uživa blagodati digitalnoga svijeta, sveprisutnoga Interneta, pohrane podataka u „oblacima“, umjetnoj inteligenciji. A u našemu gradu, događa se suprotni smjer. Izgubili smo sposobnost računanja, čak i osnovnih matematičkih radnji kao što je zbrajanje do tisuću. Nisu to izgubili građani i pučani, nego stručnjaci i vlastela.
Pred tri mjeseca proveden je popis stanovnika povijesne jezgre. Tiskano je 1 400 listića za popis, koje su vrijedni volonteri i stanovnici povijesne jezgre detaljno ispunili. Hodajući od kuće do kuće popisali su sve prisutne stanovnike. Javno su rekli da je određeni broj popisnih listića ostao neispunjen, iako su popisali ama baš svakoga stalnoga stanovnika. Koliko točno je listića ispunjeno, te koliko stalnih stanovnika ima u povijesnoj jezgri dosada nismo saznali. Kažu listiće su predali Zavodu za obnovu na čuvanje, koji sukladno i Planu upravljanja treba prebrojiti listiće, napraviti stručnu analizu podataka, te ih predstaviti javnosti. Trošak brojanja stanovnika povijesne jezgre iznosi oko 3 000 eura ili dvadeset tisuća kuna, novaca kojih nema na računu Zavoda za obnovu, niti u gradskome proračunu.
Sve političke stranke, udruge, znanstveni savjeti i instituti u zadnjih trideset govora suglasni su da Dubrovnik mora biti Živi grad, a ne grad Muzej. Predstavljeni su razni projekti kako zaustaviti iseljavanje domicilnoga stanovništva, uključujući projekt Živi grad predstavljen 2015. godine i projekt The respect city od pred šest godina. Zadnjim popisom iz 2016. godine utvrđeno je da u povijesnoj jezgri živi 1557 stanovnika, zbog čega je i predstavljen projekt Živi grad, koji je godišnje trebao osigurati 30 milijuna kuna za postizanje ciljeva Živoga grada.
Projekt The Respect city predstavljen je pred šest godina, a za glavni cilj ima rasterećenje povijesne jezgre od turista, te ostanak i povratak domaćih ljudi u Grad. Koliko je stanovnika ostalo u povijesnoj možemo samo nagađati. U javnosti se spominju brojke od 850 – 1200 stanovnika. Prema dostupnim informacijama samo u zadnjih šest godina, koji se sasvim slučajno podudaraju sa mandatom nove gradske vlasti, dogodio se najveći mirnodopski pad broja stanovnika u povijesti Grada i Republike, a iznosi od 20 – 40 %. Ako Zavod za obnovu nema novaca predlažem da mi gradski vijećnici izdvojimo mjesečnu vijećničku naknadu od tisuću kuna, te tako platimo troškove obrade popisa stanovnika povijesne jezgre. Konačno utvrdimo stvarnu brojku i na jednoj od narednih sjednica usvojimo novi , poboljšani projekt Živi grad sa osiguranim proračunskim sredstvima prikupljenih od turističke potrošnje, a ne od poreza građana. Neusvajanjem projekta Živi grad iz 2015. godine izgubili smo 150 milijuna kuna u proteklih šest godina, te direktno utjecali na dramatično iseljavanje stanovnika povijesne jezgre. Gubitak sposobnosti računanja broja stanovnika u povijesnoj jezgri, prelio se i na brojenje posjetitelja u povijesnoj jezgri, jer već više tjedana ne radi aplikacija Dubrovnik visitor. Očito gradska uprava smatra da je sakrivanje broja stanovnika, te broja turista u povijesnoj jezgri najbolja mjera projekta The respect city.”
