Gradski vijećnik Andro Vlahušić poslao je priopćenje za javnost na temu: Privatni smještaj treba dodatno razvijati, a ne zabranjivati. Gradske prihode od privatnoga smještaja treba namijeniti Živom gradu i priuštivom stanovanju. Njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
Višekratno izrečene najave Mata Frankovića o smanjenju broja postelja u privatnom smještaju za jednu trećinu i potpunom ukidanju privatnoga smještaja u stambenim zonama, izrečene napamet, nisu utemeljene na nijednoj ekonomskoj i demografskoj analizi.
Prema popisu stanovništva iz 2021. godine Dubrovnik ima 22 469 stanova te 41 562 stanovnika. U tri službena popisa stanovništva na području grada Dubrovnika, od 2001. do 2021. godine, broj stambenih jedinica porastao je za 5480. Istodobno u tih 20 godina imamo 2208 stanovnika manje. Ukupni smještajni kapacitet grada Dubrovnika iznosi najmanje sto tisuća kreveta, za četrdeset jednu tisuću stanovnika. Plus dvanaest tisuća ležajeva u hotelima, te par tisuća u kampovima.
U gradu Dubrovniku tri i po tisuće dubrovačkih obitelji iznajmljuje šesnaest tisuća postelja, isti broj kao 2016. godine. Kada zbrojimo stanovnike Dubrovnika koji uključuju podstanare, privatni smještaj i strane radnike dođemo do ukupnoga kapaciteta od šezdeset tisuća kreveta. Danas u Dubrovniku postoji više tisuća stanova koji su prazni , sa najmanje dvadeset tisuća kreveta, koji ne služe za stanovanje, niti za smještaj turista.
Zahvaljujući privatnome smještaju obnovljena je većina stanova u povijesnoj jezgri grada, gdje su privatni vlasnici u zadnjih dvadeset godina uložili više u obnovu spomeničke baštine nego Grad, DPDS i država zajedno. Obnovljeni su stanovi u prigradskim naseljima, kuće na selima i otocima. Građani Dubrovnika ne vjeruju u tajkunske dionice, kamate na štednju u bankama, kriptovalute i investicijsko zlato. Zarađeni novac ulažu u nekretnine u svome gradu, stvaraju novu vrijednost za sebe, djecu i unuke. Ne zapošljavaju strane radnike, niti potiču brojnu imigraciju. Ne iznose novac u porezne oaze, plaćaju poreze, prireze, doprinose i naknade gradu i državi.
Privatni smještaj u Dubrovniku nije uzrok dramatične porasti cijena nekretnina , koje su se dogodile u protekle četiri godine cijeloj Hrvatskoj . Svjedočimo ekonomskome paradoksu , turizma skoro da i nije bilo zbog korona epidemije, a cijene nekretnina otišle u nebo.
Umjesto zabrana privatnoga smještaja, isti treba dalje razvijati. Povećavati ukupnu kvalitetu smještaja, te omogućiti iznajmljivanje siromašnim sugrađanima koji izdaju sobu u svome stanu ili prizemlju. Dubrovnik treba omogućiti građanima Hrvatske i mladim ljudima iz cijeloga svijeta da dođu kao turisti, te pronađu smještaj po primjerenoj cijeni. Zastupati samo interese vlasnika luksuznih hotela štetno je i nepravično.
Barcelona odnedavno naplaćuje boravišnu taksu u privatnom smještaju 7.40 eura po noćenju i gostu, koji zauzvrat ne dobiju novu vrijednost. Privatni smještaj u Dubrovniku ove godine ostvario je milijun i četiristo tisuća noćenja. Na 1.4 milijuna noćenja u privatnom smještaju Barcelona će ostvarivati deset milijuna eura godišnjega prihoda.
Kada bi se cijela Hrvatska ugledala na Barcelonu, izmjenama zakona i turisti koji spavaju u privatnim sobama i apartmanima plaćali bi boravišnu pristojbu, čiji bi manji dio bio namijenjen razvoju turističke destinacije, a veći dio namijenjen gradovima i općinama za priuštivo stanovanje osobama koje nemaju vlastiti stan ili za subvencije kredita obiteljima slabijih imovinskih prihoda. Subvencije podstanarstva, oslobađanje komunalnih doprinosa, dodjela zemljišta, sudjelovanje u programima POSa i APNa, jeftino stanovanje u gradskim stanovima, neke su od mjera koje već postoje u Dubrovniku koje treba financijski pojačati i proširiti bazu korisnika.
Grad Dubrovnik ima 200 stanova u svome vlasništvu, 230 obitelji prima subvenciju podstanarstva uvedenu 2011. godine, riješena je problematika stanova za invalide Domovinskoga rata. Za dosadašnje mjere priuštivog stanovanja iz gradskoga proračuna izdvaja se oko jedan i pol milijuna eura.
U projektu Živi grad još 2015,. godine predložio sam izdvajanje dijela prihoda od ulaznica za zidine i Dubrovnik card, za kupovinu i uređenje stanova u povijesnoj jezgri. Uz dodatak prihoda od privatnoga smještaja godišnje bi trebalo osigurati ukupno četiri milijuna eura ili trideset milijuna kuna za projekte stanovanja građana Dubrovnika u povijesnoj jezgri i ostalim dijelovima grada.
Dubrovnik danas potiče priuštivo stanovanje za petsto obitelji. Uz dodatnih dvadeset milijuna kuna, broj subvencioniranih obitelji porastao bi na tisuću petsto obitelji, sa pet tisuća članova, građana Dubrovnika. Dvanaest posto ukupne populacije, primalo bi visoke gradske subvencije isključivo od turista koji borave u Dubrovniku.
To je put koji donose pametni gradovi, put koji sam započeo pred četrnaest godina. Turistima ponuditi kvalitetne vrijednosti kroz Dubrovnikcard, zabavu, filmsku industriju, noćni život koje oni plaćaju direktno u proračun grada. Zadovoljni turisti plaćaju sve socijalne programe mladih, potrebitih i siromašnih stanovnika Dubrovnika.
