,,Radio sam zavolio još od svojih studentskih dana i od tad smo nerazdvojni.” Izjava je ovo Stijepa Obradovića, koji već dugi niz godina radi kao voditelj na radio Jugu u Dubrovniku. O samim počecima, s kakvim izazovima se susreće i kako zapravo izgleda jedan njegov radni dan otkrio je u razgovoru za Dubrovački portal.
Koliko dugo se bavite ovim poslom?
Na radiju sam od 2015. godine, od početka studiranja na UNIDU Sveučilištu u Dubrovniku. Slučajno sam došao na UNIDU Radio, slučajno sam i ostao. Nakon završetka studija zaposlio sam se ovdje na Radio Jugu i evo još sam uvijek tu.
Jeste li oduvijek znali čime se želite baviti?
Pa ne bih rekao da jesam, ako i jesam to definitivno nije bio ovaj posao dok ga nisam upoznao, dok se nisam krenuo s njime baviti, ali mi je drago da sam završio tu gdje sam završio.
Kad ste otkrili svoje ambicije za rad na radiju?
Pa recimo da je to bilo tijekom studiranja kroz UNIDU radio. Kroz raznorazne emisije i izazove, situacije.. ali tu je i vrlo važnu ulogu odigrala tadašnja ekipa na UNIDU radiju kada je nama studentima bio gušt doći na radio jer to tada nije bilo obavezno. Tko je htio mogao je doći vježbati, stvarati svoj sadržaj i svoje emisije tako da to je vjerojatno bilo razdoblje kada se javila misao da bih ovo mogao raditi.
Kako izgleda jedan vaš radni dan?
Pa ovisi je li popodnevna ili jutarnja smjena. Jutarnja počinje prije sedam sati ujutro, pripremaju se vijesti, što se bitno dogodilo na području grada, županije, države, svijeta. Izvještava se o tome pa onda slijedi priprema nekih ležernijih javljanja između vijesti, kreiranja marketinga, odnosno lista reklama, kreiranje glazbenih play-lista, osmišljavanje sadržaja za emisiju. Onda dolazimo do nekakvih servisnih poslova poput čišćenja memorije, koji su neki novi hitovi koje bi trebalo ubaciti u bazu.
Istraživanja raznoraznih portala i članaka osluškujući zapravo što bi mogla biti tema, što bi se moglo obradit, tko bi bio zanimljiv izbor za sugovornika. Općenito što je ljudima zanimljivo slušati na radiju. Kad je popodnevna smjena u pitanju tu su ležernija javljanja, najave nekakvih koncerata, predstava, utakmica i aktivnosti koje se odvijaju tog popodneva i sutrašnjeg dana i naravno, priprema našeg pregleda dana, naša informativna emisija koja traje skoro sat vremena i mi to onako rezimiramo. Dan koji je bio za nama, sve one vijesti, bilo da su one političke, društvene, sve ih obuhvatimo i tako radijski zaključimo nas dan.
Na počecima je sigurno bila prisutna i određena vrsta pozitivne treme. Kako ste je svladali?
Pa trema je bila prisutna tek na početku, tijekom studija kada jednostavno postaneš svjestan da ljudi slušaju uživo. Ali da vam budem iskren te treme se više ni ne sjećam, naviknuo sam se da me ljudi slušaju i da ako pogriješim, da se to događa i da je to jednostavno normalno. Provodite sate i sate pričajući, dogodit će se da se ,,jezik zapetlja” ili nešto krivo pročita. Pogotovo ako se prehladite ili ostanete bez glasa. Te se situacije moraju prihvatiti, to je sve normalno.
Koji su najveći izazovi u ovom poslu?
Pa rekao bih to što ste stalno u eteru, što ste stalno izloženi nekoj pogrešci, što je ovo dosta brz medij i ako se dogodi nešto recimo u 11 sati, već tog trenutka možete iznijeti to u eter, ali naravno treba paziti da je to sve provjereno i točno. Ne smije se dogoditi da su informacije polu provjerene i neslužbene. Također, ako vi to objavite za pola sata, to je za radio već staro jer se to moglo objaviti odmah, čim se saznalo. Izazovi su isto tako, kad trebate raditi emisiju a sugovornik nije dostupan, trebate se dogovoriti za termin a on se ne javlja, zaboravi.. ali svi mi koji smo duže u ovom poslu navikli smo, tako da to više ne doživljavamo kao stres.
Koji vam je najdraži dio posla a koji manje drag?
Pa kao najdraži istaknuo bih upoznavanje raznih ljudi jer upravo tako se možete snaći za neke buduće emisije i razgovore. Uvijek se dogodi da netko nekoga poznaje pa se dođe do raznih kontakata i sugovornika. Upoznate razne profile ljudi.. Ovaj posao je skroz dinamičan, nijedan dan vam nije isti i također, imao sam priliku razgovarati s braćom Sinković kao i s mnogim drugim poznatim sportašima, višestrukim prvacima, tako da jednostavno i kao novinar i kao osoba koja voli i prati sport veliki je gušt biti dio toga. Razgovor s nekim tko je uspješan i tko je ostavio trag u javnosti ili se upisao na neki način na svjetsku pozornicu. Taj dio me motivira da se nastavim baviti ovim poslom.
Za manje drag dio ne bih rekao da ima veze s poslom, ja sam dosta ,,spavalica” tako da kad je u pitanju jutarnja smjena trebam se ustati onako dosta rano, to mi je najmrži dio ali jasno mi je da je radio takav medij i onda prihvatite to.
Zbog čega se radio Jug razlikuje od ostalih radija?
Pa mi smo jedan od rijetkih radija u Hrvatskoj koji pušta isključivo domaću glazbu, isključivo hitove naših izvođača koji su možda i pomalo zaboravljeni ali to nije loše jer naravno, ima ljudi koji su starije životne dobi i onih koji to nisu i vole slušati tu vrstu glazbe. Možemo čuti dosta starih pjesama iz 70ih, 80ih i 90ih i naravno sve ovo prema danas. Ja bih rekao da imamo više starih hitova nego ovih novih. Većina drugih radio postaja se bazira na neke nove hitove a i puštamo dakle hitove uz koje smo rasli mi i mnoge generacije prije nas i to nas na neki način razlikuje.
Na pitanje vidi li se dugoročno u ovom poslu, Obradović za kraj otkriva kako ovisi o kojem je vremenskom periodu riječ, ali da za sada ne planira mijenjati zanimanje.
Katarina Šimić/Dubrovački portal
