Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske uputilo je priopćenje za javnost, a vezano za UPu Suđurađ. Priopćenje prenosimo u cijelosti.

Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske iz sredstava javnoga priopćavanja doznalo je da je Gradsko vijeće Grada Dubrovnika iniciralo izradu Urbanističkoga plana uređenja naselja
Suđurađ na otoku Šipanu te da je prijedlog Plana predstavljen i o njemu se javno raspravljalo u prosincu 2020. godine.
Kako doznajemo, pri izradi Prijedloga plana poštivale su se potrebne procedure izradom
Maritimne i Krajobrazne studije te Konzervatorske podloge.
U prijedlogu Plana, između ostaloga, pokušava se uvrstiti lučicu za jedrilice i jahte
(„sezonsku luku nautičkog turizma“) koja se proteže južno od sadašnjeg pristaništa a tim
proširenjem lučice predviđeno je uvođenje novih sadržaja za sezonsko korištenje. Uz još neke manjkavosti, prijedlog plana otvara mogućnost nove izgradnje kroz velike zone tzv. mješovite namjene.
Predloženi zahvati opsegom su nerazmjerni naslijeđenoj cjelini Suđurđa i izvjesno je da će je ozbiljno ugroziti.
Kao nacionalna udruga povjesničara umjetnosti, koja u svoje redove ubraja i istraživače
dubrovačkih ljetnikovaca, krajobraza i povijesnih ambijenata, protivimo se donošenju
ovakvog prijedloga, koji držimo neosjetljivim prema baštinskim vrijednostima pojedinih
zaštićenih spomenika i ambijenta istočnoga dijela otoka Šipana u cjelini.
Prosvjedujemo zbog kasnog dostavljanja Konzervatorske podloge na uvid sudionicima
rasprave o Prijedlogu plana koja je objavljena na sam dan javne rasprave.
Ambijent naselja Suđurađ izvrstan je primjer očuvanosti tradicionalnog arhitektonskog sklopa uklopljenog u prirodni okoliš. Razmatranja iz konzervatorske podloge, prema našem uvidu, predstavljena su kao pomoćni dokument razvojnoga plana, ali nažalost nisu dosljedno provedena u planskom promišljanju, što ozbiljno ugrožava ambijentalnu vrijednost i naslijeđenu, održavanu vizuru naselja.
Zaštićena kulturna dobra nikako se ne mogu sagledavati punkcijski već su temeljne sastavnice ansambla i njegove ukupne slike, a oba skupa vrijednosti dijelovi su konzervatorske i planerske profesionalne predaje. Očuvani spomenici i ambijenti, koji nisu samo dio interesa istraživača već i identiteta pripadnika lokalne zajednice, nikako ne smiju poslužiti kao atrakcijski čimbenik novim sadržajima, odnosno njihov se prioritet ne smije učiniti nositeljem sekundarne scenografske uloge u službi lukrativnih namjena. Trajnoj, oprezno prilagođavanoj i održavanoj cjelini ne smiju se suprotstaviti ireverzibilni, za prirodni i kulturni krajolik štetni i privremeni, odnosno sezonski novi sadržaji.
Podsjećamo na neosjetljivost koja se manifestirala izgradnjom sklopa srodne namjene u Rijeci dubrovačkoj, a prije toga i izgradnjom magistralne prometnice prema Dubrovniku, kada nisu stradali samo pojedini, neprocjenjivi primjeri ladanjske arhitekture već i njihovo skladno uklapanje u prirodni okoliš. Ni njihova inherentna spomenička vrijednost, ni višedesetljetna istraživanja najuglednijih hrvatskih povjesničara umjetnosti niti apeli tada nažalost nisu zaustavili ono što su istaknuti predstavnici nacionalne povijesti umjetnosti, arhitekture, urbanističkog planiranja i hortikulture vidjeli kao jasne primjere neosjetljivosti i devastacije.
DPUH dijeli zabrinutost dijela građana otoka Šipana u vezi Prijedloga te poziva nadležne na
oprez pri postupku izrade Urbanističkoga plana uređenja. Stanovnicima otoka treba omogućiti pažljivo osuvremenjivanje infrastrukture i poboljšanje kvalitete življenja kako bi i ambijent koji obitavaju mogao održati kontinuitet postojanja i ukupnu vrijednost. To nikako ne znači prepuštanje nepromišljenom proširivanju povijesnih prometnica. Konzervatorskim
procjenama pojedinosti unutar cjeline svakako treba pridodati pojačano valoriziranje cjeline
po sebi i unutar prirodnog krajolika. Kategoriju održiva razvitka ne vidimo u prenaglašavanju noviteta, već u prilagodbi dobro promišljenih sadržaja uvijek nadređenom postojećem stanju.
Stoga predlažemo da se izgradnja sezonske turističke lučice predvidi na nekom drugom
prikladnom mjestu, poštujući i ondje kulturne i krajobrazne vrijednosti. Probitak zajednice u odnosu na naslijeđenu ambijentalnu vrijednost naselja vidimo prije svega u postupcima
opreznog održavanja i senzibilnog adaptiranja postojećega graditeljskog fonda, uz najveće
poštovanje prema autentičnosti pojedinih zaštićenih kulturnih dobara, ali i uz obvezu
poštivanja zbirne vrijednosti šipanskoga naselja. Spomenimo na ovome mjestu da
primjerenome održavanju i autentičnome uređenju središnje Place naselja Suđurađ, između
luke i ljetnikovca Stjepović-Skočibuha, treba pokloniti posebnu pažnju i oprez pri budućem
uređenju.
Kako je navedeno, odnosi pojedinosti i cjeline, spomenika i ambijenata, dio su
konzervatorske ali i planerske predaje Europe. Oni ne pripadaju samo domenama teorijskog i estetskog promišljanja već su, od početka 20. stoljeća, ključni instrumenti jačanja lokalnih identiteta i ekonomske snage svih uključenih u procese održavanja. Niz međunarodnih dokumenata, kojih je potpisnica i Republika Hrvatska, a dio su uspješnih praksi turističkih središta Europe zasnovanih na promišljenom odnosu održavanja i razvitka, pokazuje uspjeh takvog promišljanja: od Atenske povelje iz 1931, Mletačke povelje iz 1964, UNESCO-ove Preporuke za očuvanje kulturnih dobara ugroženih javnim ili privatnim radovima iz 1968. do Europske povelje o arhitektonskoj baštini i ICOMOS-ove Rezolucije o konzerviranju manjih povijesnih gradova iz 1975.
Pozivamo Gradsko vijeće Grada Dubrovnika da revidira program uređenja, izmjesti
prenaglašene nove sadržaje iz tradicionalnog ambijenta naselja Suđurađ ili ih njemu podredi, pronađe rješenja u skladu sa suvremenim načelima prilagođene nove uporabe (adaptive reuse) unutar postojećih resursa kako bi baština, njezini korisnici i strani posjetitelji mogli steći razumnu korist.
Nadležne stručne službe, napokon, pozivamo i ohrabrujemo da organičke ansamble naselja i prirodne vrijednosti ovoga i ostalih Elafitskih otoka ne izlože planersko-inženjerskom
pragmatizmu, odnosno da ne popuste investicijskim pritiscima, neosjetljivima prema
naslijeđenom skladu kulture i prirode i međunarodnim iskustvima prožimanja teorijskog
sagledavanja ambijentalnih vrijednosti i uspješne prakse.