U gradskoj vijećnici održana je sjednica sazvana po hitnom postupku i to sa samo jednom točkom dnevnog reda:
Prijedlog zaključka o utvrđivanju prava na ustupanje bez naknade građevinskog
zemljišta i komunalnog opremanja sukladno odredbama čl. 87. Zakona o hrvatskim
braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN 121/17, 98/19,
84/21).
Sjednicu je otvorio predsjednik Marko Potrebica. Prisutno je 15 od 21 vijećnika.
Mato Franković (gradonačelnik) – zahvaljujem se na dolasku na sjednicu koja je sazvana u kratkom roku. Razlog je činjenica kako idući tjedan značajan dio vijećnika neće biti prisutan za donositi odluke. 1. listopada dolazi kao simboličan datum i ljudi koji su 30 godina čekali su zaslužili da koncensusom donesemo ovu odluku. Ne ulazeći u imena i prezimena ljudi koji su zaslužili dobiti zemljište, obvezu ispunjavamo sukladno Ministarstvu jer se tkao može ustupiti zemljište bez naknade. U slučaju da nakon naše odluke još neki branitelji dobije pravo na dodjelu zemljišta, to pravo će ostvariti jer ima dovoljno parcela. Današnjom odlukom lista za čekanje za stambeno zbrinjavanje ili dodjelu zemljišta će biti prazan. I to je nakon 30 godina nakon čekanja naše ‘hvala’ koje je davno trebalo doći za rješavanje ovog problema. Nažalost neki su preminuli, druge su okolnosti dovele do toga a izgube svoje pravo. Gledajući listu iz 2009. i današnju ona se bitno razlikuje. Neki nisu na njoj jer su preminuli ili su u međuvremenu nešto naslijedili što nije pravedno, ali ne možemo dodijeliti zemlju bez rješenja Ministarstva branitelja. Ono što se posljednjih tjedana povlačilo kao pitanje vezano za raspolaganje zemljištem, želio bih istaknuti kako sam provjerio i ne postoji takva praksa i nije postojala u JLS HRVI ili njihovim obiteljima. Nigdje se nije unosila klauzula zabrane prodaje. Oni će time raspolagati kako budu htjeli. Jedan od načina rješavanja Nuncijate je obveza da Grad napravi rješenje za ishođenje građevinske dozvole-. Bit će jednoobrazno, sukladno smjernicama UNESCO-a što znači da nitko tu ne može napraviti nešto što idejno rješenje nije predvidilo.
Marko Potrebica (HDZ) – nakon 30 godina i agresije srbo-crnogorske armije napokon zatvaramo ovo jedno poglavlje koje bih nazvao moralnom obvezom prema braniteljima. Zahvalan sam i tužan, ali ne bih se vraćao nego da istaknem dva elementa: još jedan element zašto smo sazvali sjednicu 72 sata nakon što su branitelji imali uvid i odabrali čestice. Imao sam priliku biti tu blizu kad su bili na uvidu i moram reći da je prevladavajući stav razočarenje i puno ih je reklo da za koliko ćemo mi to donijet. Znao sam za želju gradonačelnika da bude 1.10. I potrudili smo se da to bude što prije. Druga stvar koja me ponukala na raspravu je da 30 godina od rata postoje oni koji dovode u pitanje i ne bih volio da ostane veo tajne. Ljudi su tu jer im je ministarstvo na osnovu invaliditeta dalo pravo tj. stavili su ih na listu. Mi ovdje nismo dodali niti jednu osobu prema svojoj preferenciji, samo smo zbrinuli one koji na to imaju pravo na temelju rješenja Ministarstva branitelja. treće što se spominjalo su imena. Odluku će donijeti ovo gradsko vijeće. Mislim da bi ta imena trebalo objaviti. Imamo i dva člana obitelji smrtno stradaloga, ali i branitelje invalide, 30 osoba. Ja bih zamolio da se objave njihova imena kako bi stali na kraj tim pokušajima spinova putem raznih modernih sredstava tehnologije. Nismo nikoga stavili na listu, tu su samo oni koji imaju rješenje Ministarstva.
Andro Vlahušić (nez.) – imamo li ovdje suglasnost UNESCO-a da se ovdje može graditi? Bili smo ovdje i prije par godina, ali tad nam je Ministarstvo kulture zabranilo da idemo dalje. Mogu li oni tim zemljištem raspolagati tj. može li se tu graditi ili ne?
Franković – kao što znate, stav Ministarstva bio je da se tamo ne može graditi i da se ne može UPU, dok se nije promijenilo, napravljena je HIA koja još nije dobila zeleno svjetlo UNESCO-a, ali ne sumnjamo da hoće. Nakon što smo dobili zeleno svjetlo da možemo usvojiti UPU mi smo to učinili. Nemamo više kočnica za građenje. Ono na što nas je obvezalo ministarstvo jest izraditi idejno rješenje za sve objekte. Mi već imamo presjek koliko visoki mogu biti objekti, to je do najmanjeg detalja već propisano i neće se moći mimo toga ići. Mi idemo u izradu idejnog rješenja i to će biti podloga za sve koji budu htjeli graditi. Nije samo dodjela zemljišta nego i komunalna infrastruktura. Idemo s prvom cestom za kou smo dobili lokacijsku dozvolu. U prvom stupnju nam je dano za pravo, vidit ćemo hoće li se žaliti u drugom stupnju pa da idemo u postupak izvlaštenja. Glavni projekt je izrađen, samo moramo izvlastiti određene osobe i u konačnici dovbiti građevinku dozvolu na temelju koje će branitelji moći dobiti dozvle.
Vlahušić – vjerojatno je ovo 10. sjednica na kojoj sam glasao ZA da se dodjeli zemljište braniteljima, ali se mora jasno reći ljudima da oni tamo ne mogu graditi bez da UNESCO da zeleno svjetlo. Ovo je ušlo u buffer zonu, što ako HIA bude negativna? Oni će tim zemljištem raspolagati, ali tko će to kupiti od branitelja, a da riskira da neće moći graditi? Kako vi možete garantirati da će UNESCO donijeti pozitivnu odluku? Bez toga se ne može graditi.
Franković – nemojte ići u tom smjeru jer je pogrešan. Reći ovdje da ljudi neće moći graditi jer u najmanju ruku jedna neistina. Ako sam vam ja prethodno ovdje jasno, ne želeći politizirati zašto nije donesen UPU 2011., pa hoćemo se vraćati nazad? Tko će u tome profitirati? Dakle dovoljno smo energije uložili u to da se izradi konzervatorska podloga da se na toj zoni gradi. To je bila naša obveza. Mi smo HIA-u naručili davno, ali smo imali velikih problema s izrađivačem koji nam je govorio stalno da će biti gotov pa je prošlo godinu i pol. MI imamo konzervatorsku podlogu, usvoje UPU Nuncijata i kad resornom pročelniku koji izdaje dozvole dođe dokument izdavanja građevinske dozvole, za njega je ključna konzervatorska podloga i stav je li usvojen UPU Nuncijata ili nije. TO je ono što je njemu bitno. HIA je nešto što mi prezentiramo UNESCO-u kao naš dio obveze da ostanemo pod njihovom zaštitom, ali ona u postupku izdavanja dozvole ne predstavlja problem, Konzervatorska podloga bi bila problem jer resorni odjel koji će se očitovati na e-konferenciju će tražiti je li sve napravljeno sukladno konzervatorskim smjernicama. Ako smo ih ispoštovali, onda problema nemamo. A dotad će biti završena i ovjerena HIA da mi ne bi imali neki problem. Dakle, još jednom, za branitelje i za javnost. Od trenutka dobivanja tj. potpisivanja ugovora s Gradom proći će ar mjeseci do izrade idejnog rješenja. Nakon toga će svaki branitelj morati izraditi glavni projekt da dobije građevinsku dozvolu. I onda od izrade glavnog projekt do podnošenja zahtjeva za građevinsku dozvolu, proći će sigurno 6 do 7 mjeseci do podnošenja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole. U međuvremenu će biti rijeđšen jedan od ovih problema, a to je pristupna cesta. Ljudi, ako je prošlo 30 godina, zašto mi danas idemo nešto kazati da je crno ili bijelo? Svatko od nas, ne svi ali mnogi imaju tu putra na glavi. I je li se to moglo na drugi način riješiti? Jest. Čemu se vraćati u prošlost? Amo taj dug riješiti danas i zatvorimo tu 30 godina otvorenu knjigu koja je puna nepravdi. Ja se sjećam Amira Volodera koji to nije dočekao. Danas su to ljudi koji već imaju unuke, ostarili čekajući. Ne služi nam na čast da se ovoliko čeka.
Potrebica – g. Vlahušić, nemojte mutiti vodu i voditi raspravu u drugom smjeru. Oni će potpisati odmah. S ovim dokumentom oni se knjiže i postaju vlasnici, a prostorno-planska dokumentacija je napravljena tako da naš upravni odjel mora izdati dozvolu. A brinem se brzine gradnje ceste i ne bih htio da ta brzina dinamike izazove nove frustracije. UNESCO nije stranka u postupku i zbog gradnje na Nuncijati da Dubrovnik ostane bez UNESCO-a?
Franković – još samo jedna bitna stvar. Kad je izrađena kozervatorska podloga za cijelo područje buffer zone, na nju je UNESCO dao suglasnost. Samo da to još maknemo s dnevnog reda.
Vlahušić – nisam rekao niti jedne riječi protiv vas. Nina Obuljen je zabranila današnji postupak prije par godina. Danas je ta osoba ista. I zabranila je dok UNESCO ne da suglasnost. I usporila je proces za 7 godina. Zašto je prije 7 godina ista osoba nama tražila HIA-u, a sad vama dala konzervatorsku podlogu? Prijedlog je da napravimo glavni projekt onima koji će sami graditi. Ne onima koji će prodati nego samo onima koji će graditi. Zašto ste ministrice zabranili da tada branitelji dobiju zemljište? Tad ih je bilo 40, danas ih je 30.
Franković – nije dobro da se vraćamo u prošlost, ali kad vi to radite onda: što je vama trebalo od 2010. do 2016., što vas je sprječavalo da donesete UPU Nuncijata? Tad nije bilo UNESCO-a, mogli ste to riješiti. Puitanje je zašto niste jer da jeste tada bi i brojni oni koji su izgubili pravo bili ga dobili. Tada su i oni koji su preminuli dobili zemljište pa je danas ono za njihovu obitelj. I vi sad prozivate Ninu Obuljen koja je poštovala smjernice. Angažirala je brojne stručnjake koji su dugo radili na konzervatorskoj podlozi i sad bi je mi trebali prozivati? Samo je slijedila ono što je UNESCO rekao da trebamo napraviti. nije svako zlo za zlo jer znamo da će ta Nuncijata vizualno biti prihvatljiva. Imamo plemenitu stvar, a vi mene želite uvući u tor da se ja s vama tu natežem. Neću.
Vlahušić – zašto nije 2010. usvojeno? Jer nije moglo! Jer se morao mijenjati GUP! Radilo se o 270 tisuća kvadrata zemljišta i tražilo se da se na 220 tisuća riješi sve za Grad i dok nismo to raskrstili. I odbili smo to prije 7 godina kupiti od Raiffeisen banke i rušio se proračun.
Potrebica – ja ne znam je li vi vjerujete u ovo što govorite, je li imate amneziju, vraćate se na to kad nismo usvojili proračun, i sad bih ja treba reći zašto smo što napravili. Falsificiranje povijesti i ostalo, te bajke koje pričate o 1991. i 2015. svakome su normalnom više na vrh glave.
Željko Raguž (DUSTRA) – ja sam se nadao da će sjednica završiti u 8.05 jer ne želim misliti što svi branitelji mogu misliti. Za svađu je potrebno dvoje. Molim vas da ovo dostojanstveno privedemo kraju, da ljudi dobiju svoja zemljišta jer ovako ne znam gdje ćemo doći.
Maro Kristić (nez.) – čestitam gradskoj upravi da je prvi korak koji je nažalost trajao više od 20 godina privela kraju. Međutim, smatram da mi je dužnost reći što mislim. Samo ću se očitovati na listu i probleme koje vidim. Neću ulaziti u imena, ali je dužnost reći da je nepravedna, zakoni banana države samo su donijeli dodatne podjele među branitelje. Ono na što želim skrenuti pozornost je ono što će uslijediti kad se potpišu ugovori. Što dalje? Mi imamo zakonsku obvezu komunalne infrastrukture, ali kome? Braniteljima s liste, a ne ljudima kojima će se to prodati. Vi sami znate da mi nemamo mehanizam kojim možemo kontrolirati hoće li netko od branitelja to zemljište prenijeti na drugoga. To bi bila katastrofa za grad. Mi imamo obvezu izgraditi komunalnu infrastrukturu. U trenutku kad ta parcela dođe u ruke privatne osobe, u tom trenutku prestaje obveza grada tj. to bi se moglo tumačiti kao pogodovanje nekome tko nema veze s time. Svi koji su na listi su se obvezali da se tamo žele nastaniti. Davno je GV donijelo zaključak, a to je da se pokreće postupak stanogradnje i da je 2009. temeljem tog zaključka kupljeno ovo zemljište. Nitko od nas ne želi gore privatno naselje s privatnim rezidencijama. To područje je ostalo dosta otvoreno i ja bih ovaj današnji zaključak osnažio time jer ne bih želio da pođemo u smjeru koji bi bio katastrofalan za grad.
Vlahušić (nez.) – rekao sam da ću glasati za ovu odluku, ali sad ću protumačiti amandman da Grad izradi i plati za svih 30 glavne projekte. Te parcele dobiju na vrijednosti samo ako je izrađena komunalna infrastruktura. Zašto bismo zadnjih 30 uvjetovali bilo čime? Treba znati ili makar osvježiti neke podatke pa ako se mogu mijenjati onda recite da ja mijenjam podatke. Ovo zemljište su građani platili 60 milijuna kuna, a ono danas vrijedi tri puta manje. Zamislite da smo tada 2009. ljudima dali po milijun kuna? Ne bi imali problema nikakvih, ljudi bi imali riješeno svoje stambeno pitanje. Nuncijata se nije proširivala zbog branitelja nego zbog drugih interesa. Kad s vragom tikve sadiš, o glavu ti se razbijaju. Ovo zemljište sad treba dobiti cestu. I nadam se da će ostati žičara od Nuncijate do terminala u Gružu.
Kristić – htio sam se referirati na Vlahušića. SLožio bih se da bi Grad trebao pomoći braniteljima, ali samo onima koji su ostvarili pravo na zemljište. Ja mogu razumjeti one koji bi prodali zemlju, teško mogu isfinancirati gradnju, ali prvom takvom kupoprodajom cijelo načelo ovoga gubi cjelokupan smisao. Treba ugraditi klauzulu kojom bi Grad imao pravo prvokupa kako bismo ga ostaviti u vlasništvu grada. Jer bilo bi nakaradno da za 10 branitelja, možda 20 financiramo komunalnu infrastrukturu.
Franković – nijedan zakon u RH ne propisuje zabranu otuđenja. Imali smo zakon o društveno poticanoj stanogradnji i to je palo na Ustavnom sudu. Sljedeće, a vezano za otkup. GD tj GV je ukupno kupilo 50 tisuća metara kvadratnih zemljišta. Tad je to plaćeno oko 7 milijuna eura. Danas zemljište koje dodjeljujemo je ukupno 19800 kvadrata, a vrijedno je pet milijuna eura. Prema vještačenju, kvadrat je 135 eura plaćen 2006., a danas je 235. Dio ostaje za javnu namjenu – školu, igralište ceste. Kad ovo zaživi, doći će do potrebe za društvenu namjenu i ono što želim ponoviti – prilikom ishođenja dozvole nema više niti jedne barijere, treba samo izraditi glavni projekt. Ni UNESCO ni nitko nije barijera. Slažem se s Kristićem i Vlahušićem da osiguramo sredstva za sve koji neće prodavati zemljište i da napravimo program za dodjelu novca za izradu glavnog projekta. I tu onda možemo stavljati klauzule. Bilo bi i povoljnije da jedan arhitekt radi glavni projekt.
Vlahušić – mogućnost je i braniteljska zadruga, one su napravljene da im se omogući da upravljanje imovinom bude bolje, to bi im omogućilo da dobiju bolje uvjete.
Kristić – amo stat na loptu i spasiti to zemljište. Tko želi vidjeti da se to rasproda?
Anita Bonačić Obradović (SDP) – mislim da se svi slažemo, branitelji su to zaslužili. Nisam se javila za repliku. Svi se vraćate u prošlost. Odgovor zašto je te godine kad je Vlahušić rekao zašto ministrica nije dozvolila, a sad jest je jer je ovo predizborne godina. I ovaj put će branitelji biti iskorišteni za predizborne svrhe kao i prije toliko godina prije. Je li moguće staviti pravo prvokupa Grada? Mnoga mešetarenja ne može se spriječiti, neki su već našli kupce za stanove za mlade.
Franković . da ovo radimo nakon 30 godina zbog izbora, to ne znam što bih rekao. Vaše pitanje o ostalim parcelama – imamo još branitelja koji su u procesu rješavanja svog statusa. Ono pitanje koje se spominjalo o izgradnji – jasno je da je ova dodjela vezana uz još jedan dokument, a to je da Grad dodjeljuje zemljište, a ministarstvo kredit za izgradnju. Ne može se dobiti zemljište bez da se dobije kredit od ministarsrtva za izgradnju. Hoće li netko manipulirati ja to ne znam. Sve je moguće, ali ne bih išao s presumpcijom. A stanovi za mlade – kako to netko može prodati kad nisu vlasnici? Taj netko tko vas informira krivo vam govori.
Bonačić Obradović – zato je i Šuica predložila prodaju zemljišta u predizborno doba. Nisam rekla da vi to tako radite nego za ministricu. Znamo svi tko su kraljevi populizma. Mi smo dodijelili stanove i liječnicima opće bolnice i zato me zanima je li se može.
Nikša Selmani (Srđ je Grad) – na repliku me potaknuo gradonačelnik. Mi smo uvijek bili suzdržani zbog mogućnosti da se zemlja dodijeli, a da onda oni ne upravljaju. Zanima nas ta spona dodjele i kredita. Ako možemo bojazni riješiti to bi nam bila najvažnija stavka.
Franković – pa upravo smo kako bi vezali dva dokumenta u članak 8. stavili dio da Grad može raskinuti ugovor ako ministarstvo raskine ugovor o stambenom kreditu.
Katarina Doršner (HDZ) – hvala svim braniteljima, dodijelit ćemo vam zemlju jer ste to zaslužili i raspolažite s njom kako želite jer je to vaše pravo. Grad je dužan i dalje pomoći ovom projektu.
Vlahušić – nisam siguran da ovaj članak 8. da je on u favor hrvatskim braniteljima. Možda netko ima svoja financijska sredstva, ali ako je to zakonski uvjet, nisam siguran. Možda je netko jako siromašan pa ne može dobiti kredit.
Franković – zakon o hrvatskim braniteljima je predvidio zbrinjavanje na dva načina – prvo dodjelom stana u kojoj sudjeluju JLS, u rješavanju pitanja zemljišta i komunalne infrastukture. Mi smo dali i više. Kredit za gradnju branitelj može dobiti ako ima zemljište na kojem može izgraditi objekt, a drugo je da branitelj dobije kredit uz zemljište koje daje JLS. Zakon nije previdio da JLS dodjeljuje zemljište, a da branitelj onda svojim sredstvima tu gradi. Vezao je iz nekog razloga ta dva postupka. Nitko nije ni mogao biti na listi da nije riješio pitanje kredita.
Kristić – potpisujem sve hvalospjeve kolegice Doršner, ali zadnji dio da rade sa zemljištem što hoće. Pokušavam od početka reći – to nije zakonska mogućnost. Branitelji su dobili zemljište da se tu žele nastaniti, a vi govorite da rade što hoće i da grad financira infrastrukturu i da tu dođe netko tko je možda pucao po Dubrovniku. Samo se želim ograditi od takvog scenarija. Želim pomoći ovih 30 branitelja i da njihove obitelji gore žive.
Bonačić Obradović – replika kolegici Doršner. Takvo patetično izlaganje nije potrebno jer svi mi to mislimo, svi mi znamo koliko su zaslužni. A što se tiče pitanja koje postavljaju kolege su sasvim legitimni, ne želimo financirati nekoga tko ima novaca.
Franković – odakle vam pravo da vi određujete tko će što govoriti? Koje pravo vi sebi uzimate? Kako se to ponašate? Ovo gradsko vijeće je mjesto gdje svatko od vas može diskutirati onako kako on to želi. Svi sve izabrani od građana da zastupa svoje stavove, ideje i promišljanja. Nije u redu i demokratski korektno reći nemojte vi hvalospjeve. To je doba nekih drugih vremena. Vama je to smješno. Meni je to žalosno. Vi ćete reći da vas pokušavam difemirati. Sasvim suprotno. Kolegica ima pravo govoriti o čemu želi. Što meni sve ne odgovara, ali pravo čovjeka je da ovdje diskutira.
Potrebica – kolegice Bonačić Obradović postavljate se kao glavni arbitar, ali da se krećete među braniteljima, jedan od glavnih prigovora je da im nismo dali poštovanje jer se gazi po temeljima koje su napravili. Osjećaju se izdanima. Kad pogledate s koliko godina branitelji umiru, ne dozvoljavam da se omalovažava kolegica koja hvali branitelje.
Đuro Capor (Srđ je grad) – upravo način na koji ste se obratili klegici je bio isto ono što ste njoj rekli. Svisoka ste jo se obratili, neprimjereno ste govorili. Viš puta sam vam rekao da se obraćate s poštovanjem, ne spominjete one koji nisu ovdje. A g. Potrebica vi kad ste se obraćali vijećnici povisili ste ton. Takav način je neprimjeren. Drago mi je da vam ovo mogu reći mirno i da se ne nalazim ja s druge strane. Ovo je dobronamjeran savjet.
Franković – prijeko mi je bila potrebna soljenka Capora jer bez toga ne može sjednica proći. Znam što kako i kad komuniciram i smatrao sam bitnim reći i stati u zaštitu vijećnici Doršner jer mislim da se ovdje smije diskutirati i vi ste sad lijepo posolili po svima i to je vaše pravo. Ja nemam pravo ovdje doći i reći niste to tako smjeli reći. Vaše pravo je diskutirati. Mi ćemo se nadmudrivati, imati različite stavove, ali ono što predstavlja mjesto demokracije je pravo na riječ, to je nešto što nitko nikome ne smije oduzeti. Pravo na riječ nam je demokracija donijela nakon 90–ih i nije pravo nikoga, čak ni SDP-a koja je proizašla iz KPJ-a da nam govori kako ćemo raditi stvari.
Krešimir Marković (Hrvatski suverenisti) – zahvala braniteljima. Vraćali smo se u povijest kroz 30 godina i zaključili da imamo loše primjere, da su vlasti donosile krive odluke. Ispaštali su oni koji su bili na braniku domovine i dali svoj obol da mi ovdje možemo slobodno razgovarati.
Bonačić Obradović – demokracija mi je omogućila da govorim ovdje. Nisam ni rekla kolegici kako da govori. Ono što me zanima je tko je obećao zemljište kad je znao da se neće moći otkupiti? Dubravka Šuica. Da, ja sam iz SDP-a, u čemu je problem? Veliki dio članova je nakon rata prešao u HDZ.
Pero Vićan (DDS) – DDS će glasati za ovu odluku. Nije ptorebno nabrajati razloge. Neću ulaziti u polemiku niti komentirati pojedine gluposti. Gradonačelnik je rekao da ovim ne trošimo ni polovicu kupljene zemlje. Znate kad je kupljena? 2005. Ja sam vodio pregovore. Ja sam vodio pregovore i gospodin Kisić. I gradsko poglavarstvo tadašnje je predložilo GV da donese prvu odluku namjeni toj zemljišta.
Zatvorena je rasprava. Točka je usvojena većinom glasova.
