“Jesi gled‘o u četvrtak Dnevnik na Dubrovačkoj televiziji?” često se moglo čuti posljednjih dana na kavama po dubrovačkim kafićima. “Ma dobro, ali prećerali su. Pasko je ovaj put preš’o granicu.”, “Njega će ne’ko ubit” – samo su neki od komentara.
Puno ljudi mi je reklo da “što je previše je previše”. Granica je pređena. A onda sam im ja rekao da su u pravu. I ostali su šokirani. Nisu to od mene očekivali. Sad kad sam im sve objasnio znaju da je to tek početak i da je ispisano tek slovo A od cijele abecede što Matana i njegovu ekipu čeka.
Granica je pređena. U lažima.
Sami se sjetite obećanja dubrovačkog gradonačelnika. Padnu li vam napamet javne garaže u Mokošici, iza OTP banke, u Zlatnom potoku ili na Montovjerni znat ćete da ih nema. Lagao je. Padne li vam napamet Prihvatilište za beskućnike znat ćete da ga nema. Padne li vam napamet koncertna dvorana ili Dom umirovljenika na Medarevu znat ćete da ih nema. Opet je lagao. Cesta Ljubač-Osojnik ili Tamarić ili put za Srđ preko Bosanke sasvim je svejedno – ni toga nema.
Grad s besplatnim vrtićima, besplatnim javnim prijevozom i Grad bez prireza. Sve je to obećao i ništa realizirao. Mogao bi nabrajati do preksutra. Ničeg nema. Obećavao 2014., pa 2017. pa i 2021. i opet će gorljivi njihovi fanovi reći “pa ima vremena do kraja mandata”. A što je s ovih sedam zadnjih godina koliko je na vlasti upitali bi ih. Ali odgovor ne bi dobili.
Upitali bi oni nas kojih sedam godina i o čemu to pričam. Kao da smo glupi pa ne znamo da je na vlasti već petu godinu za redom, a da je prije toga s mjesta predsjednika Gradskog vijeća dvije godine držao većinu u Gradskom vijeću i donosio odluke. Jer da nije ne bi bio predsjednik Gradskog vijeća, a bio je jer je imao većinu koja mu je dala povjerenje.
Priključak za Osojnik koji je napravljen građani su platili puno više iznad očekivanog, a obnovljeni ex Hotel Stadion zjapi prazan. Promjenuta je fasada i učinjeno par zahvata unutar i okolo bazena za više od 20 milijuna kuna. I to je to. Unutra još nema ništa. Dakle, ako mene pitate granica je pređena. U Matovim lažima.
Granica je pređena. U zaduživanju.
Ne znam jeste li znali ali nikada niti jedan političar u povijesti nije zadužio Grad Dubrovnik kao Mato Franković. Dignuo je kredita više nego svi prethodni gradonačelnici od osamostaljenja naše Domovine pa do danas. Više nego Petar, Vido, Andro i Dube skupa. Skupa, together, zajedno – kako god hoćete. Rušio je Andra i nije mu izglasao podizanje kredita da bi on nakon toga kredita i zajmova dignuo nekoliko. I naravno – krivac je korona. Kao da gradonačelnici prije njega nisu imali veliku gospodarsku krizu, Domovinski rat i period prilagodbe i ulazak u Europske integracije. Ne, samo je Matanu bilo teško. Dođe mi da ga žalim. Ali nemam zašto. Njemu je dobro.
Pređena je granica. Čak i u kilometrima na sat.
Bahato je i arogantno voziti 105 kilometara na sat kroz naseljeno mjesto, gdje je ograničenje 60. Time si svjesno pristao nositi titulu potencijalnog ubojice. Kome god je to normalno neka me zove da se ispred njegovih vrata vozikam 105 kilometara na sat. To nije normalno. To je odvratno, bahato i arogantno.
Oduzimanje vozačke dozvole se može svakome dogoditi i nije uopće problem u tome. Problem je što si toliko bahat i arogantan da dopuštaš sebi takve stvari. Ko mulac od 18 godina. Samo što mulac od 18 godina bi vjerojatno odmah to priznao i rekao “jesam, učinio sam i kajem se”, a to od Mata nismo dobili. On je to priznao tek kad smo ga mi razotkrili. A gasirao se u listopadu prošle godine. Imao je vremena za ispričati se i objasniti javnosti. Ali nije. I onda su krivi naši izvori iz policije i Suda “koji su nam to dojavili”. Nisu ne brinite. Naš izvor nije ni iz policije ni sa Suda. Naš izvor je svakodnevno u društvu vašeg idola, vašeg i našeg dobrog Matana. I mi ga štitimo.
Mato se nakon našeg otkrića u statusu “prao” time što se odrekao službenog vozila. Skrivajući vam pri tom da se nije odrekao da ga u službenom vozilu vozaju dva službena vozača. Kad ih pitate reći će vam “to je za protokol”. Dobro je, pričajte to stranačkim ovcama, znamo koga se vozi i dovozi ispred kućnih vrata. Ili na stanicu u Mokošicu svejedno je. Tako da dosta je laži i mazanja očiju, pogotovo “protokolom”.
Stranački vojnici ispod Matovog statusa gdje priznaje prebrzu vožnju pišu “svaka čast”, da imamo priliku upitali bi ih “na čemu svaka čast?” – Što je u naseljenom mjestu vozio 105, što je to krio od javnosti dok im mi to nismo otkrili ili na tome što je opet išao kriti da ga vozikaju dva službena vozača koja vi plaćate? Na čemu mu točno svaka čast?
Pređena je granica. Uzima u Saboru više nego neki zarade u godini dana.
Gdje je granica u bahatosti i arogantnosti kad godinama uzimaš naknadu za odvojeni život a ne živiš odvojeno nego zajedno sa svojom obitelji u Mokošici? Je li i to ispravno i fer dragi stranački vojnici? Dakle, to se zove naknada za odvojeni život i ima je primati valjda samo onaj koji živi odvojeno od obitelji. On to ne živi. Nije među takvima.
On povremeno otputuje u Zagreb kako bi dignuo ruku i služio stranci, ne Gradu. Uvijek digne ruku kako mu reču, i to svi znamo. Opet je lagao i muljao. U ovom slučaju se “prao” da on taj stan povremeno ustupa potrebitim koji u Zagreb idu na pregled. Pa je našao preko naših potrebitih sugrađana prati sebe? Da Matane, istina, ponudiš tu i tamo nekome taj stan. Ako hoćeš da ti zaplješćemo evo plješćemo. Samo se rijetki hvale koliki su humanitarci i koliko su za druge napravili, a ti si očito rijedak slučaj. No taj stan nije tvoj niti ti to plaćaš iz svog džepa. Faca bi bio da od svoje visoke plaće platiš nekome smještaj u Zagrebu. Iz svog džepa, a ti to radiš iz džepa svih građana i poreznih obveznika koji vrijedno rade da se tebi isplati plaća. I ta naknada. Tako da nemamo te što “dizati u nebesa” ali dobro, imaš ti svoje pulene, plaćenike i portale koji će to za tebe napraviti. Svi znamo sve. Samo im nemoj više davati pitanja o Jugu i Zračnoj luci molim te, znaš ti na što mislim.
Radnica u boljim butigama u Gradu u prosjeku ima pet tisuća kuna plaću. Godišnje znači zaradi 60 tisuća kuna. Matan više od toga godišnje uzme na račun naknade koju ne zaslužuje i na račun svojih letova avionom i popratnih troškova u Saboru. Uz svoju visoku plaću i razno-razne povlastice. I to je sramota. Sramota nad sramotama. I da, pitamo te može li radnica u butizi u Mokošici primati naknadu za odvojeni život iako živi u Mokošici? Daj provjeri pa javi da im javimo za te povlastice.
Pređena je granica. U osobnom gađenju.
Nikad niti jedan gradonačelnik niti jednog Grada nije organizirao konferenciju za medije o nekom novinarčiću, manipulirao situacijom, nazivao jednu medijsku kuću mafijaškom i dilao isprintane privatne SMS poruke novinara. Koje međuostalim ništa ne pokazuju već su tu da se njima manipulira.
Pozvao sam Matana tad da me prijavi USKOKU i DORHU ako ima saznanja da sam učinio nešto nezakonito. Do dan danas me nije prijavio. Opet je manipulirao i lagao. Podnio je DORHU prijavu za nekakve izmišljene prijetnje prije toga pa mu je DORH i to odbacio. Ali nije o tome napisao status i zalijepio prednju stranu DORH-ovog rješenja. Mi smo u Dnevniku i na portalu o svakom tom postupku izvijestili javnost. On nije. Njega ne zanima prava istina nego njegova istina, a to je zapravo laž.
Pa je provalio da će se Pasko kandidirat za gradonačelnika u svibnju 2021. Pa za župana. Pa su svi opet vidili da je lagao. Ali šta ćeš, u strahu su velike oči. Valjda on zna čega se boji. Pa iza toga je plasirana fejk kuloarska priča da je Pasko kriv za dva razvoda, a nakon što su sudionici koji su u priču upleteni obavili par poziva okrenuli su stranački PR-ovci ploču i provalili – Pasko je peder. I to im je palo u vodu. Pa su izmislili da je Pasko kupio diplomu. I onda su saznali da je Pasko završio dva studija. Ne dvije godine nego njih osam. U roku, sa najvišim fakultetskim priznanjima i nagradama. Saznali su i kako je Pasko na prvom studiju diplomirao kod bivšeg potpredsjednika HDZ-a, a na drugom da mu je mentor bio član obitelji HDZ-ova ministra. Pa su i tu priču stopirali. Koji su oni zapravo klaunovi.
Sada preko svojih pulena kreiraju lažne Facebook profile kojima je jedini posao blatiti Dubrovačku televiziju ili Paska Tomaša gdje god stignu. Pa čak i ispod ove kolumne. Neki to ne moraju raditi s lažnog profila već s pravog. Takvima su vjerojatno sredili neku dozvolu, koncesiju ili nekakav poslić kojim su ih vezali pa im se odužuju na te načine. Ali neka, što više komentara to će više ljudi ovo pročitati. A to je moj jedini cilj – biti gledan, slušan i čitan. I da svi ovo vide. Pa koliko kome uđe u glavu.
Pređena je granica. U bajkama i maštanju.
Kad sve to skupa vidim što su sve radili i još uvijek rade bojim se što je sljedeće, mašta im je jednostavno jača strana. A zapravo ih smeta što sami znaju da ništa od toga nije istina. Sve bi dali da jest. Ali nije. Njima jednostavno treba ogaditi, napasti, izmisliti i oklevetati svakoga tko je iole bolji čovjek od njih samih, a to hvaladragomBogu nije teško postići. I znamo zašto, jer kad bi jednog dana izgubili vlast bez nje bi bili nitko i ništa. Sve što su dobili dobili su preko stranke i da im nje nema vjerojatno bi za njih trebalo izmisliti neko novo radno mjesto jer od svih postojećih na svijetu ti i takvi nisu sposobni za ništa. Osim za lagat, varat i krast.
Pređena je granica. U neodgovornosti.
Odgovorna javna osoba koja je na javnoj funkciji nikad se ne bi trebala bojati stati pred javnost i dati odgovore na osnovna pitanja koja ga novinari pitaju. Franković se to boji učiniti. Njemu pitanja mogu do mile volje postavljati samo oni koji će emitirati i objaviti točno ono za što ih Grad plaća. Ili će ih prestati plaćati. I to nije odgovorno ni moralno.
Opravdanja za neodgovornost nema. On je vjerojatno i jedini dužnosnik na svijetu koji ima glasnogovornicu koja šuti. Muk. Bježi ko oparena. I dobro bježi. Ali doći će maca na vratanca. Polako. Ili mislite da je ispravno bježati od javnosti i neimati hrabrosti stati pred ljude i odgovoriti na par pitanjaca? Malih i kratkih. Pozivamo ih tjednima, mjesecima i godinama u naš studio – jednostavno se boje. Valjda oni znaju zbog čega i što kriju.
Pređena je granica. U korupciji.
Svibanj je 2020. godine. Na prijedlog Uskoka, određen je jednomjesečni pritvor bivšoj državnoj tajnici Ministarstva uprave Josipi Rimac i još šestero osumnjičenika. Rimac, bivša državna tajnica u Ministarstvu uprave, prvoosumnjičena je u slučaju u kojem ju se tereti za trgovanje utjecajem, zloporabu položaja te davanje i primanje mita, a sve ono za što je osumnjičena počinila je od početka 2019. pa do svibnja 2020. godine. USKOK ju je prisluškivao i pratio. Josipa Rimac o svojim “poslovima” vrlo otvoreno priča, pogotovo kada razgovara s Antom Sladićem, koji je završio u Remetincu kao i ona.
Sladić i Josipa Rimac često komuniciraju, nakon čega se sastaju u njezinom vozilu ili stanu, a on je taj koji joj donosi novac. Ponekad je, kako se sumnja, taj novac za nju, a ponekad za druge. Recimo za Ružicu Njavro, sestru od Andrije Njavra i Ivane Brnin, koja se sumnjiči da je kod ministrice Marije Vučković inicirala izmjenu Uredbe o zakupu šumskog zemljišta, za što, kako se sumnja dobila 10.000 eura, a bilo joj je obećano još 500.000 kuna. Iznos od 10.000 eura, Josipa Rimac je početkom travnja u svom vozilu predala Ružici Njavro, a tada joj je prenijela i Sladićevu poruku.
“Ante ti je rekao da mi to poguramo, a da on stoji iza onog što je zadnji put rekao i da, kada sve to prođe sigurno imaš svojih 500.000 kuna. A sada ti je poslao ovo da imaš za Uskrs”, kaže Josipa Rimac Ružici Njavro, predajući joj 10 tisuća eura, dok se Ružica Njavro smije.
Svoj motiv za pomaganje Sladiću Josipa Rimac našla je u dva građevinska zemljišta, jer je on spreman na nju prepisati oko 10.000 metra kvadratnih kod Rogoznice, javio je tada Večernji list, a prenio Index, Telegram i Net.hr. Ne Pasko Tomaš nego svi nacionalni mediji. Ili je i ta snimka montirana i izmišljena. Pitamo vas je li i to fejk? Smijala se Ružica Njavro tada smije se vjerojatno i danas. Seka joj je očito imala od koga učiti. Mislim na etiku.
Pređena je granica. U namještanju i muljanju.
Već sam rekao da je odavno pređena granica. Malo koji gradonačelnik se može pohvaliti da mu je vjenčani kum pročelnik za financije. Mi još takav slučaj u Hrvatskoj nismo našli. I tako od najstručnije osobe za Libertas ista osoba postaje najstručnija za gradske financije. To je neki Nobelovac očito kad je toliko sposoban da je do svega došao takvim putem, a ne kumskom vezom. Svaka mu čast kad je tako uspješan. Šuška se da nije jedini kum koji će biti na pročelničkoj funkciji u gradskoj upravi ali to ćemo tek vidjeti i razglasiti ponovno na sva zvona. Mjesecima ćemo to ponavljati. Godinama.
Namještene su i autobusne čekaonice. Čisti ih, kako Matan kaže, najveća firma za čišćenje u Gradu. Ta firma osnovana je iste godine kad je Mato postao major i evo za vrijeme najveće svjetske krize došla do lidera na tržištu. Baš se pitam kako. Toliki lumeni su Gradu zasigurno potrebni pa mi nije jasno zašto ne ugase Čistoću, Libertas i Sanitat i njemu daju da još radi i njihov posao.
Kaže major da je on isplativiji i najbolji izbor. Na pozivu gdje dvije ponude nisu bile prihvatljive odabrana je tvrtka brata od pročelnice i kapnuli su mu stotine tisuća kuna za posao koji prije toga godinama nije obavljao nitko. Pa prije isplata bratu nije bilo ni troška za Grad. A sad se fakture bratu plaćaju. Bez javnog natječaja.
Znam u Gradu niz privatnika koji po trideset godina u razno-raznim djelatnostima nisu uspjeli doći do vrha i biti najveća firma u svom poslu. A ti ljudi vrijedno rade od jutra do sutra i ne spavaju. Bore se svakodnevno. Nisu dobili ni 10 tisuća eurića za Uskrs. Možda da pitaju Andriju, Ivanu ili Matana kako biti najbolji u Gradu. Ili možda Ružicu? Oni će sigurno imati odgovor. Užas. Strašno. Gadljivo. Jadno. I sad opet recite da je granica pređena. I jest. Ako u ičemu onda se bar u tome svi slažemo.
Tekst napisao: Pasko Tomaš. Kontaktirati ga možete na pasko.tomas@dutv.hr
Dnevnik Dubrovačke televizije od četvrtka:
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Dubrovačkog portala
