IZ MINUTE U MINUTU Pratimo suđenje! Obitelji Maškarić, Pozniak i Zvrko posljednji dan suđenja i dalje bez odgovora o tragediji u HE u Platu

Četvrti je, ujedno i posljednji dan prvog saslušanja svjedoka u slučaju tragedije u hidroelektrani Dubrovnik u Platu.

Podsjetimo, Mato Maškarić, Ivica Zvrko i Davor Pozniak poginuli su nakon što su ostali zarobljeni u strojarnici elektrane i bezuspješno se pokušali spasiti u odvodnom tunelu. Istraga o tragediji trajala je 17 mjeseci, a tek u lipnju 2021. potvrđena je optužnica protiv pet odgovornih osoba i Hrvatske elektroprivrede kao šestog okrivljenika.

Obitelji žrtava na prvo su ročište, kao potragu za odgovorima o tom danu, čekali više od četiri godine, a žalosti činjenica kako je ovo tek početak. Danas će svoja svjedočenja iznijeti i na pitanja prisutnih odgovarati troje novih, posljednjih oštećenika.

Gabrijela Mikjel i Ivica Goga koji su jučer trebali svjedočiti dobit će novi poziv.

Kao prvog svjedoka, sudac Lučić pozvao je Hrvoja Radića, oštećenika u postupku, koji je od 2016. radio kao predstavnik elektroodržavanja. Pročitan mu je iskaz koji je dao nakon tragedije 2019.

Odvjetnica žrtava Doris Košta upitala je je li plato bio čist, te kako se održavao, kao i kako objašnjava činjenicu da je troje ljudi ostalo zatočeno.

Radić izjavljuje da je na platou strojarnice bila preostala boja kojom je tijekom izvođenja radova premazivan plato, te su na jednoj paleti bili uskladišteni ostaci te boje.

– Kada me pitate zbog čega su trojica poginulih ostali zatočeni, navodi da oni nisu bili svjesni što se događa, nalazili su se u prostoru komande, te o o tom trenutku nije bilo otvorenog plamena. Da bi se taj plamen proširio velikom brzinom i oni se nisu stigli povući – dodaje Radić.

Odvjetnik Tokić upitao je je li bilo problema s Radićevom opremom tijekom izvođenja radova, kao i je li bilo problema s prašinom. Zanimalo ga je i je li se vratio u HE i kako je doživio događaj.

Na njegov upit Radić ističe da su prilikom demontaže starog klimatizacijskog sustava ti vanjski radnici znali premještati njihovu opremu, ostavili kablove da vise, nešto bi se eventualno iščupalo i da nisu je vraćali u prvobitno stanje nakon što bi posao završili, zbog čega su se radnici iz pogona HE žalili nadređenima. Što se tiče prašine ista je bila veći problem prilikom izvođenja građevinskih radova, a ne radova montaže. Cijeli mi je događaj teško pao, nisam se više osjećao ugodno zbog čega sam se preselio u Varaždin kako bih promijenio sredinu. Došao sam u sedmom mjesecu 2022. u Plat ali nisam ulazio u strojarnicu, ali sam bio u pogonu.

Tokića je zanimalo i je li mu poslodavac platio naknadu štete, na što je Radić odgovorio kako mu ništa nije isplaćeno za štetu koju je pretrpio, iako je tražio naknadu.

Sljedeći je Radića ispitivao odvjetnik prvookrivljenika Mata Miškovića Joško Čeh. Zanimalo ga je je li bilo moguće obavljati telefonske razgovore, ima li u pogonu signala. Podsjetio je i kako je u prvom iskazu Radić istaknuo i kako je Grljević primijetio da se ljušti boja na metalnim vratima, njegovo pitanje bilo je što se nalazi s druge strane vrata i gdje ona vode.

Radić pojašnjava kako unutar pogona postoji interni komunikacijski sustav i direktna vanjska linija i da osobni mobiteli ne mogu funkcionirati, putem mobitela se nisu mogli uspostaviti pozivi s obzirom da su stijene blokirale signal. Nedugo prije izbijanja požara, ugrađen je wi fi sustav, te se mogla uspostaviti komunikacija putem npr. vibera.

– kada me pitate što se nalazilo iza vrata kojih se počela topiti boja zbog temperature, mogu reći da se iza tih vrata nalazi jedan otvor između zgrade komande i stijene, a kabelska vertikala se nalazi u neposrednoj blizini tih vrata, ne mogu se točno izjasniti s koje strane, a spremište je bio prostor u komandi koji se nalazio također u blizini tih vrata. Kao što sam već rekao, pokojni kolega Ivica Zvrko prvi je osjetio miris dima i paljevine jer je bio smjenski radnik. Ubrzo nakon toga je proradio alarm – dodaje Radić.

Kada ga pitaju je li uobičajeno da se u tom trenutku u pogonu nalazilo 12 osoba mogu reći da je svih 12 osoba imalo razloga biti tu, jer bi se mi ujutro okupili ispred ulaza i tu bi se dogovorili što treba raditi, ako nije bilo izvanrednih poslova obavljao se vizualni pregled strojarnice.

– Kada ga pitate da objasnim svoj navod da poginuli kolege nisu shvatili opasnost, na samom početku pojave dima nisu shvatili kolika je to ustvari opasnost prijetila, te je u tom trenutku svejedno Maškarić pozivao na evakuaciju putem razglasa iako nije bilo otvorenog plamena – prisjeća se Radić.

Janjko Grlić, odvjetnik četvrtookrivljenog Nujića upitao je Radića može li precizirati tko su bili vanjski radnici, kao i vremensku razliku između primjeta dima i vatre koji su kolege osjetili.

Svjedok navodi da mu je kolega Ljubo Radić rekao da se zajedno s pokojnim Maškarićem spustio kat niže i ušao također kroz metalna vrata u prostor gdje je smjensko osoblje imalo svoju garderobu iz koje se kroz metalna vrata ulazilo u taj međuprostor koji nije bio prohodan i nije imao svoju svrhu. Njih dvojica su otvorili ta vrata i iz te pozicije su protupožarnim aparatima pokušali ugasiti požar na način da su te aparate usmjerili poviše svojih glava. Od trenutka kad je pokojni Zvrko čuo miris dima do trenutka kad je Jelčić vidio otvoreni plamen je prođlo nekoliko minuta.

– mogu reći da su općenito svi ti vanjski radnici ostavljali nered za sobom, tj. nisu vraćali stvari u prvobitni položaj, to se odnosi i na ovaj otpor koji nam nije radio probleme. Smetalo nam je to što su radnici ciglu od koje je bio sačinjen zid kojim je probijen otpor složili sa strane i ta cigla nam je smetala vizualno. Rečeno nam je da će se otvor zatvoriti kad se završe svi radovi. Ne znam tko mi je to rekao, o zatvaranju tog otvora ja nisam pričao s Teom Sekondom – ističe Radić.

Zvonimir Hodak, odvjetnik okrivljenog Starmana, upitao ga je s kim je razgovarao i je li sudjelovao u protupožarnim vježbama koje su navedene u spisima, kao i postoji li o njima pisani trag. Također, ima li predodžbu, općenitu, kad je taj famozni otvor otvoren.

Na upit Hodaka, Radić izjavljuje da bi oni među sobom raspravljali o tom otvoru te bi e obratili nadređenom Teu Sekondu i pitali kad će se zatvoriti a on je samo odgađao nije dao konkretan odgovor. Naknadno je taj otvor zatvoren, ali ne na način da je vraćen tj. zatvoren istim materijalnom. On osobno je sudjelovao u protupožarnim vježbama, pretpostavlja da o istim postoji pisani trag s obzirom da je u tim vježbama sudjelovao lokalni DVD.

– Kada me pitate kad je napravljen predmetni otvore, ne mogu se sigurno izjasitii trebalo bi izvršiti uvid u nalog za taj posao. Zasigurno nije otvoren prije početka poslova zamjene klimatizacijskog sustava – ističe Radić.

Uslijedila su pitanja okrivljenika. Prvi je pitanja postavljao prvookrivljeni Mato Mišković.

Koliko je vremena prošlo od početka požara do otvaranja vrata na postrojenju?

Radić navodi kako je prošlo nekih pola sata, a na daljnji upitili dilemu je li trebao otvoriti vrata ili riješiti s nekim od nadređenih, Radić ističe da su u tom trenutku Kalinić i Vojnić već bili odvezeni vozilom Hitne, ne može se sjetiti je li tada nastojao kontaktirati g. Sekonda, ali se sjeća da je istog pokušao kontaktirati na vodostanu, ali bezuspješno, nakon čega su otvorili vrata.

Četvrtookrivljeni Nujić upitao je jesu li na vježbama korišteni aparati s kisikom, je li poseban aparat ili cijelo odijelo, kao i koliko ih je bilo, te je li ih itko koristio tijekom požara. Dodao je kako nigdje nije naveo koliko je sati bilo kad je netko primjetio požar.

Radić izjavljuje kako je kasnije od kolega čuo da je Teo Sekondo dao nalog pokojnom Pozniaku i kolegi Nikši da uklone te cigle koje su uklonjene sa zida u kojem se nalazio otvor. Kada ga pitaju za protupožarne vježbe, može reći da se prilikom izvođenja tih vježbi koristilo protupožarno odijelo koje je pri sebi imalo aparat s kisikom.

– Mislim da se taj aparat mogao koristiti zasebno, ne znam koliko je točno bilo aparata s kisikom, mislim da su bila dva, protupožarnih aparata je bilo više od deset. Ja nisam koristio odijelo, zvao sam vatrogasce u 9.04, po mojoj je procjeni izbio par minuta prije, dodaje.

Petookrivljeni Vučić pitao je je li simuliran požar tijekom protupožarnih vježbi i na koji način, te je li uvijek bilo tako.

Radić pojašnjava kako otkad je on zaposlen u HE Dubrovnik, da su se protupožarne vježbe kojima se simulirano gasio otvoreni plamen uvijek održavale izvan podzemnog kompasa, tj u krugu pogona.

Svjedok je nakon završenog ispitivanja tražio trošak pristupa.

…..

Kao drugi svjedok je u sudnicu ušao Tomislav Grljević, tada zaposlen kao električar na održavanju 2019. Tijekom čitanja prvog iskaza, prisjetio se događanja tog dana, kada je naveo kako je pokojni Ivica Zvrko prvi osjetio miris paljevine.

Odvjetnik Tokić pitao je je li mu HEP ikada isplatio nakadu štete, te je li tražio isplatu.

Grljević izjavljuje da se više nikada nije vratio na svoje radno mjesto u proizvodnji u Platu, još je zaposlen u HEP-u od kojeg je i tražio naknadu, ali mu ista nikad nije isplaćena.

Joško Čeh upitao je Grljevića kada se zaposlio u pogonu, na što je odgovorio da se zaposlio u veljači 2017.

Uslijedila su pitanja okrivljenika.

Nujić je upitao za dolazak vozila kojim su upravljali Mandun i Kalinić, iz kojeg je smjera dolazio, ako i je li ikada pregledavao kabelske trase.

Na njegov upit Grljević navodi da su Nikša Mandun i Maro Kalinić ušli u pristupni tunel kombijem izvana, da bi nakon toga krenuli prema izlazu u tom pristupnom tunelu susreli Ilka Bašića koji je vozilom išao prema unutrašnjosti tunela, no nisu se mogli mimoići. Na daljnji upit Nujića, izjavljuje da su zaposlenici pogona vizualno pregledavali općenito cijeli pogon i to ono što su mogli pregledati, no taj dio kabelske vertikale nije pregledivan, jer se ništa ne može vidjeti. Kada ga pitaju za brtvljenje kabela u pogonu kaže da su stari brtvljeni dok novi nisu, to je ono što sam ja vidio. Nisu kombijem dođli do strojarnice.

Petookrivljeni Vučić istaknuo je kako mu nije jasan dio iskaza Grljevića u kojem ističe kako je za probleme pitao Vojnića, dok su ostala pitanja bila upućena Teu Sekondu, a prethodni svjedok Radić istaknuo je kako su se odmah obraćali Sekondu za probleme u pogonu.

Grljević ističe da kad je došao na radno mjestu rečeno mu je da je Vojnić šef pogona, no on se rijetko obraćao radnicima, pa može reći da je to bio Teo Sekondo, pa može reći da je to bio dvostruki zapovjedni lanac.

…..

Treći je u sudnicu kad svjedok ušao Jurica Jelčić, također oštećeni u kaznenom postupku, koji je u HE Dubrovnik u Platu bio zaposlen 35 godina.

Istaknuo je u pročitanom iskazu iz 2019. kako se Teo Sekondo tada postavljao kao glavni i odgovorni, te kako je ispod njega bio Đuro Vojnić, a onda svi ostali. Tog je jutra s poginulim Ivicom Zvrkom ušao u pogon.

Odvjetnica obitelji Košta upitala je o zatvaranju vrata HE tijekom radova, te na koja vrata misli, te je li bilo uobičajeno da budu širom otvorena i je li pisalo nešto na tim vratima. Je li na iti jednim vratima išta pisalo i jesu i inače bila zatvorena?

Na upit odvjetnice Košte svjedok izjavljuje da su vrata pristupnog tunela bila otvorena tom prilikom, riječ je o kliznim vratima koja u sebi po sredini još imaju blokirna vrata. Inače u normalnim situacijama ta klizna vrata moraju biti zatvorena, ali s obzirom da su se odvijali radovi, ta vrata su bila otvorena. Na njima nije bio natpis da se moraju zatvoriti s obzirom da su se uvlačila u zid. Na vratima tunela za nuždu netko je flomasterom napisao da se ta vrata drže otvorena, pretpostavljam da je to bilo vezano za generatore br.2, a inače su se ta vrata zatvarala automatski.

Odvjetnik Tokič upitao je jesu li još neka vrata zbog problema s agregatom bila otvorena, kao npr. vrata između strojarnice i tunela.

Svjedok navodi da su sva vrata u pogonu bila otvorena s tim da su vrata označena br.2 bila otvorena zbog generatora dok su ostala bila otvorena zbog radova koji su se izvodili unutar pogona.

– Ako mene pitate, uzrok ove tragedije je bila upravo ta plastika kojom je bio zatvoren taj otvor u probijenom zidu. Ta plastika je gorjela kao šibica, brže nego šibica. I prije smo mi radnici u HE probijali zidove ali bi uvijek nakon dovršetka posla zidar ostao i vratio zid u prvobitno stanje. Ja sam Teu Sekondu ukazivao da vrati zid u prvobitno stanje na način da se ponovno u zid ugradi ta cigla, a ta cigla je bačena po nalogu Tea Sekonda nakon čega je, na način da je dao nalog električarima u dva navrata da bace ciglu što su oni odbili, da bi to kasnije napravili strojari po njegovom nalogu. Ne znam tko je postavio tu plastiku na mjesto otvora. Cigla je bačena na naš deponij – prisjetio se Jelčić.

Joško Čeh, branitelj okrivljenog Miškovića, upitao je kad je primijetio da više ne postoji rupa, nego da je sve zatvoreno.

Na njegov upit, Jelčić je izjavio da je primijetio da je ta rupa zatvorena prije nego je otišao na godišnji odmor 24.12.2018., te navodi da su ove PVC obloge koje su se nalazile na stropu bile postavljene i na zidove pristupnog tunela, te su PVC obloge skinute sa zidova pristupnog tunela kad su se postavljale police i više nisu vraćane nazad na svoje mjesto. Sjeća se da je ta PVC obloga bila postavljana na još nekim mjestima u unutrašnjosti pogona, ali da se ne može točno sjetiti kojim. Bila je žuto smeđe boje, ravna je bila debljine 5 mm, a valovita oko 2 mm.

Janjko Grlić, odvjetnik četvrtookrivljenog Nujića, podsjetio je Jelčića kako je rekao da je znao taj otvor otvarati i ranije. Zanimalo ga je je li ranije otvaran, koliko često i iz kojeg razloga. Zanimalo ga je i kada je u 35 godina prvi put vidio da je taj otvor napravljen. Je li netko izdaje naloge za otvaranje tog zida i jesu li kablovi postavljani u kablovskoj vertikali, npr. za video nadzor?

Svjedok izjavljuje da ase ne može sjetiti koliko je puta probijan ovaj zid od cigle na komu je bila probijena rupa prekrivena ravnom plohom, ali sigurno nije puno puta, jer se taj zid otvarao samo za obavljanje velikih radova. Djelatnici HE su otvarali ali zatvarali druge pregradne zidove, s tim da se ne može sjetiti kad je ovaj predmetni zid probijen. Morao se za probijanje izdati radni nalog, izdavanje naloga ide preko šefova, on osobno je pregledavao kablovske trase s termopištoljem, ne može se sjetiti koliko točno puta godišnje, to je radio s drugim kolegama. Jednom godišnje bi djelatnici Konačara pregledavali kablove termokamerom. Prilikom pregleda uočio je da su barijere protupožarne bile oštećene. Poslije Domovinskog rata su zadnji put premazivali te kablove protupođarnom smjesom bijele boje od staklene vune na način da su je nanosili svakih pet metara na kabel, ne može se sjetiti jesu li postavljali protupožarne barijere. Dosta kablova je promijenjeno tijekom revitalizacije, isti su se micali i prilikom tog premještanja i zamjene su probijane barijere. No, iste nisu obnavljane jer su se uvijek nanovo neki kablovi provlačili.

– kada me pitate za kablovsku vertikalu mogu reći da je u istu jedna vanjska firma postavljala telekomunikacijske kablove. A znam da su tom vertikalom prolazili i telefonski kablovi koji su u požaru odmah izgorjeli jer su telefonske veze bile odmah u prekidu, dodaje Jelčić.

Gledao je, kako navodi, ljude koji su nakon Domovinskog rata premazivali te kablove na svoju inicijativu te su mu oni objašnjavali sam postupak i rekli da premazani dio kabela ne može gorjeti, da se na njemu zaustavlja požar.

Zvonimir Hodak zanimao se je li oko otvora nakon što je bio zatvoren, bilo radova daljnjih.

Vidio je, tvrdi Jelčić, da je s unutarnje strane otvor zatvoren, no nije gledao u njega s vanjske strane i ne može se izjasnit je li bio otvoren s vanjske strane.

Branitelj pravne osobe, odnosno društva HEP proizvodnja, podsjetio je Jelčića da je rekao kako je znao u pedalj prostor HE, pa ga je zanimalo je li itko od Jelčićevih kolega ukazivao na probleme i bunio se po pitanju protupožarne zaštite, kao i je li se on ikad osjećao ugrožen po život.

Izjavljuje da je u pogonu u HE Plat počeo kao pomoćni radnik, da je u svoje najbolje vrijeme taj pogon imao 125 zaposlenika, raznih i svih zanimanja i da su sami radnici radili remont koji je tada bio najkvalitetniji. On osobno nije ukazivao na probleme vezane za protupožarnu zaštitu, sjeća se da je pogon imao svog vatrogasca i to Đura Bijelića s kojim je išao i sjeća se da bi g. Bijelić periodično provjeravao jednu klapnu koja zatvara pristup zraku. Ne znam da li je itko više to provjeravao nakon što je Bijelić otišao u mirovinu.

– kada me pitate jesam li se osjećao ugrožen ikada mogu reći da sam ugrozu osjetio 2006. kada je bila poplava. Bilo je nekih situacija koje su bile opasne po moje zdravlje, na neke strujne udare a u svim tim situacijama bio sam opremljen sukladno pravilima zaštite na radu. I prije nego se ova tragedija dogodila, ja sam ukazivao da bi prostorije komande trebale ići van, što je kasnije i napravljeno. Također sam uputio pitanje Peru Miletiću kada su mijenjane ploče, valovite, na način da su umjesto starih postavljane identične nove, zašto nije postavljen lim, Pero Miletić mi je rekao da su šefovi na tome inzistirali da su tražili i da on nije to odredio, Miletić je bio za to zadužen zato sam mu i postavio to pitanje. Nitko nije bio nazočan tom nadzoru između nas dvojice, prisjetio se Jelčić.

Po izlasku iz postrojenja, zanimalo je još branitelja HEP-a, je li bilo moguće izaći bez ugroze za život.

Jelčić izjavljuje da je on posljednji izašao iz pogona, te da su već tada na ulazu bili vatrogasci, da je vidio Iva Lisu, te ga je pitao koliko u sebi zraka ima aparat, koliko mu je kapacitet, koji je na sebi imao pokojni Pozniak da bi mu Lise rekao da taj aparat ima kisika za 25 minuta i to samo ako ta osoba koja nosi aparat sjedi, ja nisam bio u mogućnosti vratiti se nazad taj momenat bez opasnosti za svoj život i zdravlje. Znam da su vatrogasci pokušavali ući ali nisu uspjeli iz prve, da su potrošili zalihe kisika te im je trebalo neko vrijeme da se organiziraju kako bi ušli u prostor strojarnice.

Čedo Prodanović, odvjetnik drugookrivljenog Nikole Rukavine, upitao je Jelčića koje je radno mjesto imao, te tada da li je bila neka osoba njemu nadređena, kao i tko je odlučio zvati vatrogasce. Nadalje, spomenuo je Pera Miletića koji mu je rekao da su mu to naredili šefove da promijene PVC ploče, tko su bili ti šefovi? Zanimalo ga je i s obzirom da je izjavio da je Teo Sekondo sebe držao za šefa, držao sebe i za odgovornog ili je to prebacivao na nekoga drugoga, kao i je li Jelčić uvažavao tu situaciju?

Jelčić je istaknuo kako je njegov nadređeni bio Andro Klokoč, Hrvoje Radić je samoinicijativno odlučio pozvati vatrogasce te je on ne znajući za to predložio Ilku Bašiću da učini isto, odmah su locirali požar, sve se događalo jako brzo, ne zna zašto su poginuli ostali u pogonu. Miletić mu nije rekao u razgovoru koji su mu točno to šefovi nadredili da stare PVC ploče zamijeni novima identičnih svojstava. Svi radnici u pogonu su morali slušati Tea Sekonda, svi su ga morali slušati, no Jelčić ga kako kaže, nije doživljavao. Posebno mu se urezalo u pamćenje njegovo postupanje kad je u dva navrata naredio električarima da kupe čikove koje su vanjski radnici zaduženi za klimatizacijski sustav bacali iako se u pogonu nije smjelo pušiti.

Zamjenik županijskog državnog odvjetnika Vlatko Cibilić istaknuo je kako je Jelčić spomenuo da sve ide preko radnih naloga i to preko šefova, zanimalo ga je je li nalozu idu samo za djelatnike HEP-a, ili i za vanjske radnike.

Istaknuo je kako radni nalozi koje su izdavali šefovi pogona HEP Dubrovnik su se odnosili samo na zaposlenike tog pogona. Ne zna na temelju čijih radnih naloga su postupali vanjski suradnici.

Košta je dodala pitanje vezano za dio na kojem su bile cigle, kasnije zatvorene plastikom. Je li to netko mogao napraviti samoinicijativno?

Na njezin upit, Jelčić je izjavio da ne zna tko je postavio taj PVC materijal na otvor probijenog zida i ne zna je li to učinjeno po nečijem nalogu. Ne znam je li to zatvaranje PVC materijalom bilo obuhvaćeno radnim nalogom.

Košta je upitala i je li za vrijeme revitalizacije HE bila u pogonu.

Za vrijeme revitalizacije, ističe Jelčić, jedan agregat radi a drugi se obnavlja. Nije ga, kako navodi, nitko upozorio da će se provoditi posebne mjere zaštite, on je kao i uvijek imao zaštitnu opremu. Zna da je bilo problema u radu generatora B i to vezano za njegovo hlađenje, na istom su djelatnici Končara radili neke zahvate no bezuspješno i nakon toga je ugrađen ventilator. Generator A je cijeli izmijenjen s tim da će se generator B sada raditi. I izvan zahvata djelatnika Končara su se nastavili bili problemi s hlađenjem i zagrijavanjem.

– Ne znam jesu li postojali problemi s grijanjem generatora B ne znam jesu li ulazna vrata pristupnog tunela i dalje otvorena jer ja više tamo od požara nisam pristupio, zaključuje.

Pitanja su nastavili pitati okrivljenici, prvi direktor Mato Mišković kojeg je zanimalo sjeća li se je li prije nanošenja bijele mase bilo neke zaštite.

Jelčić navodi da nije primjećivao da bi ta zaštita na kablovima bila postavljena prije Domovinskog rata, može govoriti samo o postavljanju iza rata kada je imao drukčije ovlasti zbog promjene radnog mjesta.

Drugookrivljeni Starman upitao je svjedoka što slijedi nakon radnog naloga, je li to dozvola za rad? Treba li za komunikacijske kablove isto nalog za rad? Nakon završetka posla što treba napraviti da se zatvori dozvola za rad?
Na njegov upit svjedok navodi da šef pojedine službe otvara radni nalog za radove koje u njegovoj domeni moraju izvesti vanjske tvrtke vjerojatno, nije siguran, nakon čega ide izdavanje dozvole za rad. Po njegovim saznanjima za posao polaganja kablova je trebala ići dozvola za rad. Nije mu poznat proces zatvaranja radnog naloga jer to nije u njegovoj domeni posla.

Nujić je svjedoka upitao za vrata broj 3, jesu li otvorena zbog radova na klimatizaciji.

Uz njegovu skicu na listu spisa 128 da se izjasni jesu li vrata br,3 bila uslijed tragične zgode bila otvorena ili zatvorena, rekao je da su bila otvorena radi radova na klimatizaciji. Inače, u normalnim situacijama ta vrata su zatvorena. Svjedok izjavljuje i da on nije bio sposoban se vratiti u pogon, a da zna da je Ilko Bašić ponovno ušao u tunel, po priči, kako bi izrezao van kombi, čuo je da je Ilko tom prilikom bi van sebe jer se radilo o njegovim ljudima, nije imao masku s kisikom. Kad je došao na kraj tog odvodnog tunela iz tog je tunela dolazio dim i bio je protok vode iz unutrašnjosti.

Vučića je zanimalo na kojoj je udaljenosti od pristupnog tunela bio kombi, na što je odgovorio kako je bio zaustavljen na nekih 300 metara od ulaznog tunela, međutim to njemu nije jasno. Upitao ga je i zašto Vojniću nije uputio legitimno pitanje o otvoru kad je primijetio problem, ili Lisu koji je bio zadužen za zaštitu od požara.
Na upit petog okrivljenika zašto se nije obratio Vojniću kao šefu održavanja radi zatvaranja te rupe netko je o tome razgovarao sa Teom Sekondom, svjedok izjavljuje da je kao što je rekao Sekondu pred svim radnicima, dok je kraj njega bio Vojnić rekao da je on glavni a da je Vojnić tu odgovor samo ako nešto pođe po zlu. Na daljnji upit petog okrivljenika da precizira točno što je vidio i čime je točno bio zatvoren otvor kojeg je vidio s unutrašnje strane, ne može se izjasniti jesu li bile vidljive granice na tom poklopcu kojim je zatvorena ta rupa ili se sve radilo o jednoj neprekidnoj površini bez vidljivih granica.

Današnja rasprava se odgađa, a iduća se zakazuje za 3., 4., 5. i 6. travnja 2023 u 9.30.

Četvrti svjedok Miljenko Miljak nije se pojavio na svjedočenju zbog bolesti, te će biti pozvan naknadno.

Prilog donosimo u Dnevniku Dubrovačke televizije u 18 sati.