Dubrovnik u 17. stoljeću

Za Dubrovački portal piše: Mirza Hebib, mag. iur.


Dubrovčanin Mirza Hebib, asistent na Pravnom fakultetu u Sarajevu napisao je članak za Dubrovački portal o epidemijama koje su kroz stoljeća pogađale Dubrovačku Republiku. Prvi dio njegovog rada prenosimo u cijelosti, bez ikakvih izmjena.

Pater historiographiae Tukidid zapisao je kako „sadašnjost, iako nikad točno ne ponavlja prošlost, mora joj neizostavno ličiti.“

Nebrojeni su događaji u povijesti civilizacije koji tome svjedoče. Zbog toga, logičnim se nameće učenje iz povijesti kako ne bismo, kao loši učenici, bili kažnjeni u procesu njezina ponavljanja. Upravo zato, danas, nakon duže od pet stoljeća, dok svakodnevno promatramo mjere koje vlasti poduzimaju u cilju suzbijanja širenja aktualne pandemije, smatramo posebno interesantnim ukazati na neke pouke iz borbe s kužnim zarazama u Dubrovačkoj Republici.

Prepoznavši njihov doprinos ovoj temi, u nastavku ćemo podsjetiti na neke od zaključaka iz istraživanja dviju znanstvenica Zlate Blažine Tomić i Vesne Blažine, objavljenih u knjizi Expelling the Plague. The Health Office and Implementation of Quarantine in Dubrovnik 1377-1533. Ova vrlo vrijedna publikacija objavljena je 2015. godine u seriji Studies in the History of Medicine, Health and Society, u okviru ugledne kanadske organizacije Associated Medical Services Inc.

Sadržaj ove interesantne knjige može se promatrati u formi jednog tripartita. U prvom dijelu knjige, u poglavljima History of Dubrovnik, The Plague Phenomenon and Plague Epidemics in Dubrovnik, Health Culture: Pharmacies, Hospitals, Physicians, and Surgeons predstavljena je svojevrsna povijesna kontekstualizacija Dubrovačke Republike. U drugom dijelu poglavlja Founding and Development of the Health Office, Control of Arrivals in Dubrovnik, i The Disastrous Plague Epidemic of 1526-27 prezentiran je razvoj javnozdravstvene službe, dok se završna poglavlja Plague Survivors as Plague Workers, The Health Officials and the Patricians, i Concealing Symptomps of Plague, Importing Suspicious Goods and Other Offences bave posljedicama mjera koje su bile poduzete i njihovim implikacijama na svakodnevni život u Dubrovniku.

U uvodnim poglavljima pišu o geografskom položaju, stanovništvu, upravi, gospodarstvu, ulozi Crkve, odnosima s Osmanlijama, na neki način opisujući sve ono što je determiniralo razvoj zdravstvene kulture u najširem smislu. Naime, pažnja u okviru koje je javna vlast nastojala kontrolirati skoro pa sve aspekte javnog života osobito će doći do izražaja u zdravstvu gdje će vrlo rano biti uspostavljena besplatna zdravstvena zaštita. Već 1317. godine u sklopu franjevačkog samostana Male Braće dolazi do osnivanja ljekarne, a od 1347. godine počinje djelovati i prva bolnica (Hospedal del comun). Bolnica je početku bila namijenjena bolesnim siromasima (per beneficio dei poveri amalati), bolesnim udovicama i stranim mornarima, a već od kraja stoljeća proširuje svoje kapacitete i na ostale potrebite. U kontekstu njezina rada važno je naglasiti, kako su u tadašnjoj Europi usluge liječenja uglavnom bile financirane od strane privatnih dobrotvora, dok je iza ovih projekata u Dubrovniku, od samih početaka stajala vlada, koja je nastojala osigurati liječenje za sve građane, neovisno o klasi kojoj su pripadali.

Unatoč tome, svaka nova epidemija, a u srednjem vijeku su često harale, predstavljala je novu prekretnicu i borbu za opstanak, kako biološki, tako i gospodarski. Nakon nekoliko epidemija, osobito teške 1348. godine, Dubrovčani su odlučili proaktivno djelovati. Tako već 27. srpnja 1377. godine Veliko vijeće donosi odluku, o kojoj se u zadnje vrijeme često pisalo, a kojom je utvrđeno kako „ni domaći ni strani ljudi koji dolaze iz okuženih krajeva ne smiju primiti u Grad ni na dubrovačko zemljište dok ne izdrže mjesec dana čišćenja na otoku Mrkanu i Cavtatu“. To će biti početak uspostave i razvoja dubrovačke karantene.

Dubrovčani i mjere za suzbijanje epidemije

Kako lijek za kugu tada nije bio poznat, Dubrovčani su poduzimali različite mjere za koje su vjerovali da će pomoći u suzbijanju epidemije. Nastojali su maksimalno ograničiti kretanje i zaustaviti širenje zaraza. Odlukom koja datira iz 1482. godine određeno je dvadeset žena koje su preboljele kugu, a čiji je zadatak bio vršiti dezinficiranje kuća zaraženih osoba za naknadu od 6 perpera mjesečno. Morale su sve stvari iz kuće iznijeti, pomesti i oprati, okaditi prostore paleći vatru u njima tijekom osam dana, svakodnevno zračiti i u konačnici sve posuti octom.

Uz tada već prisutne stroge kontrole robe i putnika, najveća epidemija kuge Dubrovnik će zadesiti krajem 1526. godine. Unatoč brzoj reakciji i različitim mjerama posljedice epidemije bile su katastrofalne. Za vrijeme epidemije vlasti su brzo reagirale i ograničile kretanje. Ženama i djeci mlađoj od 14 godina bilo je zabranjeno napuštanje domova. Od ovoga su bile izuzete samo žene koje su prodavale kruh, vino ili radile u mesnicama. Kretanje je bilo dozvoljeno „glavama kućanstva“ i posluzi. Okupljanje djece je bilo zabranjeno jer ih se držalo za osobito ugroženu kategoriju. Svi prosjaci su uklonjeni s ulica. Gradom su se održavale različite procesije u čast sv. Roka, sv. Sebastijana i Djevice Marije. Vlada se iselila u Gruž, odakle se upravljalo Republikom. Senat je iz zatvora pustio zatvorenike osuđene za blaže prijestupe, dok su oni osuđeni za teža djela bili protjerani. Ova je epidemija trajala do kraja 1527. godine. Za samo godinu dana, koliko je trajala, odnijela je 20,000 ljudi što predstavlja 25% ukupnog stanovništva tadašnjeg Dubrovnika. Na razmjere i strahotu epidemije i danas nas podsjeća zapis iz klaustra franjevačkog samostana Male braće, gdje stoji, u prijevodu s latinskog jezika: „Bogu Svemogućem Svevišnjem. Jao, smrti, sve uništavaš. 1527. okrutnom kugom. Život je putovanje – dani prolaze.“

Više o autoru: Mirza Hebib asistent je na predmetu Rimsko pravo na Pravnom fakultetu u Sarajevu. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Dubrovniku. Na sarajevskom sveučilištu stekao je zvanje magistra prava summa cum laude 2017. godine. Za vrijeme studija usavršavao se i na Roehampton Sveučilištu u Londonu i Pravnom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Objavio je nekoliko znanstvenih radova, eseja, osvrta i prikaza. Područje znanstvenog interesa mu je rimsko pravo, pravna povijest srednjovjekovnog Mediterana i komparativno privatno pravo.