Što je to DPDS – kartica koja ne znači ništa, a ipak, krije puno, puno toga…. Radi se o jednom hvale vrijednom, dugogodišnjem projektu dubrovačkih entuzijasta, kako bi, izvan institucionalnih okvira, koristeći prihode s dubrovačkih zidina, radili na obnovi dubrovačkih spomenika… Što se tiče tog dijela, on je nesporan, imaju iza sebe masivne uspjehe, imaju puno toga za pokazati… Mogu biti ponosni!
Međutim, kao što je turizam negativno utjecao na hrpu odnosa u društvu, kao što je poremetio jako puno i obiteljskih odnosa, kao što je utjecao i bio povod bezbrojnim svađama koje su uzrokovane naglim porastom vrijednosti svake kuće i kućice u Dubrovniku – ta ista sudbina snašla je i tu malu, ali moćnu udrugu…
Poludio je jednostavno taj njihov predsjednik Kapetanić i ekipa oko njega koja se igra kao da su svoje novce uložili u svoju privatnu firmu, a ne shvaćaju da raspolažu parama koje pripadaju svim građanima Dubrovnika, a razumljivo je da nije ni lako ostati normalan kad se radi o tolikim novcima – poludjeli su i neki drugi skupa s njima, svima su postali zanimljivi, osim onima kojima bi trebali biti – ne možemo nikako “ubrati” tko je i na koji način omogućio da se karte ne fiskaliziraju – vidjeli smo i ministra financija Marića koji se izvrdava pa o tome nešto nesuvislo priča, ali nismo vidjeli fiskalizaciju… Zašto je to važno? Pa na primjer, zato, jer su ovi iz te udruge još više poludjeli… Počeli su se stvarno ponašati kao da se radi o privatnom vlasništvu, a ne vlasništvu grada Dubrovnika – pa kako se ponašaju, ne bih se čudili da se pokušaju i uknjižiti na te zidine, čisto da formaliziraju te odnose da se vise ne muče oko podjele novaca s gradom…
Nisu to napravili, nisu štošta napravili – nisu npr., imali potrebu, a ni dužnost sve te radove obnove koje su financirali napraviti na tržišno pošten i prihvatljiv način – nema kod njih javne nabave, oni pišu kriterije, oni izabiru ponuđače, oni naravno i odlučuju o financijskoj strani ponude. Kako smo rekli – ne znam više, je li 150, ili 160 milijuna kuna – oni s tim barataju, oni to moraju potrošiti, oni ne smiju imati dobit – zanima li vas zašto?
Ako bi bilo dobiti, onda bi oni prestali biti udruga i postali bi trgovačko društvo (a to im je isto palo na pamet pa su osnovali i neko trgovačko društvo i nazvali ga Naša baština jer i grad Dubrovnik ima društvo sličnog imena pa da se opet malo zamuti voda) – e sad, zamislite firmu koja godišnje uprihodi tolike iznose i godinama nema niti dinara, tj., kune dobiti – možda je stvarno tako ispalo, a možda, kažem naravno, samo možda se to i malo kalibriralo da tako i ispadne… kako je to moguće napraviti? u tom momentu se vraćamo na obnovu, na ponude, na izbor ponuđača, na iznose – i zamislite, uvijek u lipu, ispadne da što smo uprihodili to smo i potrošili… a se radi o kiosku, bilo bi teško, ma ajde, da se radi o OPG-u koji ima malo grožđa i breskvi, opet bi bilo, ili gore, ili dolje, nikako svake godine u milimetar točno – na tolike iznose, na tolike milijune…
Nikome ništa nije čudno – svima sve štima, svi su sretni – kako potroše jedan bunar zlatnika, čeka se ožujak i dolazak novih korisnika bunara da počnu puniti praznu kasu… i tako svake godine…
I kao zaplet, kao u onoj poznatoj priči/zaključku iz jednog financijskog udžbenika – nisu vidjeli, niti predvidjeli opasnost… jedino što se može sigurno planirati, to su troškovi – oni su tu, što god da se dogodi, a prihodi, oni su varijabilna stavka, sigurno variraju – a možda ih ne bude…
Puno toga tu nije jasno – a ako je netko i pokušao biti dobronamjeran da gleda na taj način, prvi čovjek tog društva,(neki Kapetanić koji je u debeloj penziji ali ga je Franković bio smjestio naravno kao savjetnika i u gradsko poduzeće Sanitat jer HDZ ne može bez takvih nezamjenjivih kadrova) /udruge, morao ga je razuvjeriti. Ako ni u čemu drugom, bar u jednom, ili taj njihov prvi čovjek nema baš nikakvog pojma o životu i poslovanju, ili što je puno vjerojatnije – on uopće i nije prvi čovjek… Tako se ne ponašaju oni koji su odgovorni, takve odgovore daju ljudi lutke – lutke na koncu… Tko drži konce? To se isto neće moći još dugo skrivati… ali da pokušamo pogoditi… npr. konce te priče sigurno pridržava gradonačelnik Franković i njegov predsjednik gradskog vijeća Potrebica (kojega kuloari već spominju kao kandidata za gradonačelnika Dubrovnika jer je blizak Penavi, a bez Penave i Škore, Plenković neće moći sastaviti vladu, a onda će tražiti svoje ljude i na nižim razinama paa….) koji su im omogućili upravljanje zidinama bez natječaja… Zašto i kako!? E to je pitanje na koje će ubrzo institucije i ministrica kulture Nina Obuljen i ministar Marić Zdravko koji im dopusta obrtanje milijuna kuna bez fiskalizacije karata morati dati odgovor jer to su novci svih građana Dubrovnika, a ne nečija privatna prčija koju par pojedinaca pod okriljem HDZ-a raspačava kako im pase a kada je loše krenulo onda Zagreb spašavaj i ministar Marić spašavajte ..
Franković se sada riješio dugogodišnje pročelnice Silve Vlašić upravo zbog situacije oko bitki za nekretnine, a za vratom zbog istog razloga mu se kotrljaju problemi sa svojom zamjenicom Orlandom Tokić, a uskoro će očito doći na red rješavanje i odnosi oko nekretnina koje je dao na upravljanje ovoj udruzi ..
Koji je odgovor na sve prije? Odgovor je novac! Što je bilo pitanje? /objektivno.hr/
