Nezavisni vijećnik Maro Kristić na svojoj facebook stranici komentirao je rekonstrukciju i obnovu place u Gružu. Izrazio je određene sumnje u projekt te postavio pitanje tko je stvarni izvođač, a tko na kraju ima koristi od obnove place u Gružu. Njegov status prenosimo u cijelosti.
-Nakon dosta kontroverzne uvertire započeta je obnova place u Gružu. I prije početka samih radova mnogi su opravdano postavljali pitanje jeli u ovom trenutku mudro ulaziti u ovakav zahvat i osporavali njegovu financijsku stranu. Ruku na srce, s preko 18,5 milijuna kuna ili gotovo 2,6 milijuna eur trebalo bi se moći napraviti puno više od nadstrešnice, instalacija, popločanja poda, novih banaka za izlagače i konstruktivne sanacije pripadajućih poslovnih prostora . Naravno, taj iznos će ostati na toj razini ukoliko se isti naknadno ne poveća zbog dodatnih, nepredviđenih van troškovničkih radova, koji su tradicionalna pojava kada se radi o projektima koji se financiraju javnim novcem. Svi znamo da građani neće dobiti veću placu, niti primjerice mogućnost parkiranja na licu mjesta, što bi bilo realno za očekivati kada se već ulažu toliki novci. O tome da postoje puno bolja rješenja i potencijalne lokacije za njezin smještaj uopće nećemo govoriti, no ipak treba skrenuti pozornost javnosti na nekoliko detalja koji odmah na samom početku izvođenja radova upadaju u oko, a koji opravdano otvaraju neka pitanja, kao što su:
* Zašto su na gradilištu već angažirani podizvođači, kada je posao na natječaju dobila zajednica ponuditelja koja navodno posjeduje svoju građevinsku mehanizaciju? Je li investicija toliko napuhana pa da ima “dovoljno mesa” za angažman treće tvrtke i plaćanje njenih usluga?
* Dok je jedna od tvrtki koje su dobile posao na natječaju kao sudionice zajednice ponuditelja poznata po tome da je već duže vrijeme u procesu predstečajne nagodbe, koja je uloga druge tvrtke čije je sjedište u Dubrovniku?
* Ta tvrtka i poslovi koje je ista do sada dobila na različitim državnim natječajima u kratkom vremenu svog dosadašnjeg postojanja otvaraju dosta logičnih pitanja. Jedno od njih bi moglo glasiti: Koje to tajne reference ista ima da bi u tako kratkom vremenu na natječajima dobila poslove na cijelom nizu investicija koje se financiraju javnim novcem poput poslova izgradnje Vatrogasnog doma na Grudi, Centra za gospodarenje otpadom u Lučinom razdolju, anglomeracije u Velikoj Gorici, dječjeg vrtića u Ivanjoj Reci, područne škole u Sv. Nedelji, a svoje prve skromne poslovne prihode je ostvarila u 2020. godini kada je imala 5 zaposlenih , dok ni prihodi iz zadnje izvještajne, 2021. godine nisu posebno značajni u odnosu na navedene projekte i njihovu vrijednost? Koja je njena uloga u ovom poslu, s obzirom da je registrirana u Dubrovniku, a nema svoju građevinsku mehanizaciju?
* Također, uvidom u zemljišne knjige lako je ustvrditi kako poslovni prostori koji se nalaze u obuhvatu place nisu u vlasništvu Sanitata, nego je njihov djelomični vlasnik jedna fizička osoba pa se postavlja pitanje na koji način suvlasnik sudjeluje u investiciji od koje će zasigurno imati korist? Vjerujem kako bi svaki dubrovački poduzetnik bio zahvalan kada bi mu Grad sredio njegov privatni poslovni prostor.
* Jedno od logičnih pitanja moglo bi biti i ono na koji način zakupci tih prostora sudjeluju u investiciji s obzirom da bi i oni od toga mogli profitirati , jer se u kuloarima priča da je ovakav projekt uređenja place uvelike determiniran namjerom da se taj prostor u vremenu kada na njemu nema aktivnosti koristi kao javna površina odnosno prostor za stolove i stolice ugostiteljskog objekta koji će tamo obavljati djelatnost u popodnevnim i večernjim satima?
Odgovori na ova pitanja sami po sebi sugeriraju zaključak da bi od ove investicije zapravo najviše koristi mogao imati novi ugostiteljski objekt koji će se tamo navodno otvoriti i koji će na taj način besplatno dobiti vrhunsku javnu površinu te oni koji žive od provizija na radovima s debelo napuhanim troškovnicima.
* Prodavači i sugrađani koji svakodnevno posjećuju placu u Gružu i kupuju domaće proizvode će također dobiti nešto bolje uvjete i u budućnosti će biti zaštićeni od loših vremenskih prilika, ali isti moraju biti svjesni da su se tim “zlatnim kišobranom” koji je kupljen javnim novcem oni najmanje pokrili – naveo je Kristić.
