Zamislite da bogatstvo donosi siromaštvo – to je teško spojiti, nekako se nikako ne slaže jedno s drugim, a ipak je moguće… Upravo sam gledao dnevnik NoveTV, tamo prilog o najbogatijem od svih gradova u Hrvatskoj, vjerojatno i od svih gradova u bivšoj Jugoslaviji, neka kratica se provlači, DPDS, išao sam na internet da vidim o čemu se radi… Dakle ovako, to je udruga koja se zove društvo prijatelja dubrovačke starine – iz nekog razloga uspjeli su dobiti na upravljanje gradske zidine, najvažniji i najpoznatiji dubrovački spomenik na korištenje – prodajući karte, dobivaju sredstva koja onda koriste za obnovu spomenika. To je bazična priča, a podržava ih i ministrica kulture Nina Obuljen, a i gradonačelnik Dubrovnika (HDZ) koji je u ime grada potpisao s njima ugovor o korištenju zidina na 15 godina iz samo njemu znanih razloga jer se takvi ugovori ne smiju sklapati na ugovor dulji od 5 godina osim ako se radi o koncesijama, ali kao da je važno godina manje, godina više.
Imali su i sporove s gradom Dubrovnikom oko novca jer ipak nije lako te pare podijeliti, pa su tu podjelu dogovorili u nekom omjeru, to sad i nije bitno, ali ono što je važno je da se radi o stotinama milijuna kuna. Vodi je neki čudan lik, neki čovjek, ustvari vizionar – vidim dalje, Kapetanović se zove, ne možemo se točno sjetit kao i on koji se ne može sjetit – on se ne može sjetiti je li bilo 40 ili 50 milijuna kuna dobiti, tu je negdje bilo, kaže, oko toga … Ali toga više nema, pa ne znaju kako će naprijed… cvile, hahaha, cvile ozbiljno, nije šala!!!?
Nemoguće – ma jest, cvile i cvile, zbrajaju karte, 2, pa 20, pa 30 prekjučer… aaaa sram bilo te turiste što ne dolaze, pa na taj način vrlo vješto pokušava demonstrirati da su poslovna zbivanja prodaje karata zamrla, da mu je negdje zapeo biznis plan kojega je on možda nacrtao na papiru dok je bio, koje slučajnosti zaposlen kao savjetnik ili nešto slično u naravno gradskoj firmi Sanitatu, a koja je naravno pod nadzorom HDZ-a i Frankovića (nešto slično kao onaj ravnatelj doma u Splitu), a kad nema karata, onda nema para, kad nema para, onda nema plaća, pa onda što radi taj Kapetanović i njegovo društvo paničnog deficita prihoda – naravno, kao i mnogi bogataši – traže od države da im plati plaće… Hahaah, nije šala, ozbiljno – da rezimiram, ako ne možete shvatiti – idem pronaći točne brojke, ovo me intrigira…
160 milijuna kuna su oni naplatili – nešto su dali gradu, nešto su ostavili sebi, je li razumijete o čemu se radi – vidim detalj, ma nije pretjerano važan – od tih ulaznica, prodajom kojih su uprihodili tih 150 i više milijuna – nisu stigli, a niti ih je, izgleda, to nitko nije ni pitao – da fiskaliziraju račune za te iste ulaznice… Sad ćete misliti da je opet šala – nije ozbiljno, ma nije to neki novac, pa da ga baš nije problem izbrojati na ruke, tika-taka i evo ga, što ćemo gnjaviti Zagreb sa fiskalizacijom, a čini se da taj njihov Kapetanović niti ne razumije zašto bi to bilo važno, a što ga i briga kad ga je gradonačelnik Franković izabrao da baš s njegovom udrugom sklopi taj ugovor, jer ga je valjda nekako uvjerio da je od svih građana Dubrovnika on jedini u stanju voditi tu složenu operaciju prodaje karata i podjele novaca (za neupućene čitatelje Franković je Karamarkov izabranik kojega je sada preuzeo Plenković koju je također bio Karamarkova uzdanica dok mu je odgovaralo )…
Paralelno s tim – cijela država i svi kafići u njoj se tresu da vam izdaju račun i za cappuccino, i za kruh, a ovi, na te silne pare, ne trebaju ništa… Ako je to u redu, onda u redu – ali nešto nije u redu…
Neobično je kako je očito to u redu i ministru financija Zdravku Mariću pa ih niti on ne gnjavi s tom glupom fiskalizacijom, a možda ga je i Plenković zamolio da ne talasa previše jer ipak se bliže izbori pa ne bi bilo zgodno.
Naravno – taj njihov intendant nije jedini tamo, ima tamo još junaka – junaka koji se prave pametni i važni, junaka koji svoju invenciju pokazuju isto kao i vlada kod duhana – ako pušite, kupit ćete cigarete, bez obzira koliko koštale – tako i taj Kapetanović i njegova družina rezoniraju – ako dolazite u Dubrovnik, morate ići na zidine, a tu vas čekamo mi, čuvari zidina za pare, naravno, nema tu nikakvog drugog sentimenta…
Od para koje naplatimo dio damo gradu, dio ostane nama pa onda to trošimo kako mi hoćemo, ali se ne opterećujemo javnom nabavom, ipak smo mi neprofitna udruga pa ne volimo kad nas neko uznemirava.
Odlična mi je to tema – sad ću zaključiti – idem to detaljnije proučiti za nastavak…
Za sada ovako – ako je to društvo nekad i imalo legitimitet, to danas sigurno više nije slučaj, Kroz ruke im prolaze ogromne pare, a oni nemaju za plaće 20 ljudi, nego se grebu od države koja grca u problemima, a u isto vrijeme glavni čovjek ne pravi razliku između 40 i 50 milijuna kuna, o čemu se to radi, tko su ti ljudi, gdje su ti novci…
To je tema kojom ćemo se dalje baviti, a znakovito je i nije baš vjerodostojno zašto se ta gospoda oglušuju na upite medija (npr. Nove TV) gdje su te silne pare koje su ubrali i kako su ih uspjeli potrošiti u prvih par mjeseci ove godine kad je sve stajalo.
Možda im je odgovaralo što su i institucije malo drijemale, ali ako se probude mogao bi nakon bonace naići jugo, a onda je svašta moguće. /Ernest Katić, objektivno.hr/
