Foto: PixaBay

⌈Piše: Pasko Tomaš⌋ Dogodine idu izbori, ne znamo što će biti. Kako-tako moramo izvući nešto love iz gradske blagajne – upravo tako u siječnju 2020. godine razmišljao je Matometar. Podijelio je svoje razmišljanje sa svojom najbližom (i iznimno bliskom) suradnicom koja se brže-bolje sjetila da joj brat ima firmu za čišćenje.

Svidila se Matometru ideja i hitno su se bacili na razmišljanje što u Gradu treba čistiti. Pored Čistoće koja čisti sve javne površine, pored Vrtlara koji održava one zelene, Sanitata koji održava parkinge i Libertasa koji održava autobuse i autobusne čekaonice pik je pao na čekaonice. Zašto?

– Pa kum je tamo, on neće ništa vele pitat, a mi ćemo ga nagraditi kasnije ako dobijemo izbore – mudro je naglas razmišljao Matometar u drušvu najbliže suradnice.

Sjeli u Antike tako Matometar i njegov kum i sve dogovorili. Đovana isto sjela s bratom na kafu i sve dogovorila. Svi siti. Nitko gladan. Grad i građane ko šiša. Brat je morao izmisliti tri ponude od kojih dvije moraju biti više od njegove ili nevažeće i stvar riješena. Poslao tako Ured u kojem Đovana radi njenom bratu zahtjev za ponudu. Brat dostavio ponudu nešto manje od zakonom propisane i sve po zakonu. Ovi drugi ponuditelji dostavili isto sve kako su trebali. Ponuda s višim iznosom i jedna nepotpuna i sve čisto. Ugovor sklopljen – sve po zakonu. Uzela Đovana telefon i rekla: – Braco, svaki mjesec više od 20 tisuća će ti kapat i to u vrijeme ove krize. Seka se za sve pobrinula.

I kapalo je. Došla je korona kriza, mnogi ugovori su se s Gradom rakidali, mnogi aneksirali i nije bilo pretjerane bure zbog svega toga. Kriza je i svi potpisnici su situaciju razumili. Gradu je trebalo pomoć. Ali eto, i za vrijeme lockdowna kad autobusi nisu vozili i radnici koji su radili na čišćenju čekaonica nisu mogli iz svojih domova fakture su isplaćivane. Ti moralisti koji snuju slogane “vlast je čast” nisu osjetili da Gradu treba možda pomoć. Moralno, kako da ne. Etičnost i moral ne stanuje tamo gdje Matometar kroči. Pa što tu ima bit čudno. Svakim danom to je jasnije i onima koji su ga gorljivo branili i tapšali ga po ramenu. Nije taj ugovor bio dosta. Potpisan je još jedan s firmom Đovaninog brata. Isto u jeku pandemije, kada Gradom nikad manje turista ni putnika nije hodalo od Domovinskog rata. Nikad manje autobusnih linija, nikad manje putnika, ali nikad veći troškovi za čišćenje autobusnih čekaonica.

Ako vam ni nakon ovog nije jasno da imamo posla s lopovima, uhljebima i mrziteljima Grada i Domovine a borcima za svoje vlastite džepove polako, bit će ovo svima uskoro još jasnije. Polako. “Past” će Đovana, “past” će i Matometar. Kad-tad. Možda ih “uhvate” i zajedno. Tko zna.

A Zrinka “koja je dovela milijardu u Grad” će i dalje šutiti. Marko Moralni&Vjerni isto. Olga i Krešo isto. Mahat će glavama i govoriti kako nisu znali. Šutit će. No postoje oni o kojima će zato pričati i o kojima neće šutjeti. O kojima će lagati i izmišljati, oni koje će napadati. To su oni koji neće šutati i oni koje ne mogu kupiti. Nikada. I to ih boli.

p.s. Kum je nagrađen.

Napomena: Svi likovi i događaji u ovoj priči su izmišljeni, plod su autorove mašte. Ništa u ovome članku nije istina već je plod poremećaja autora sa željom da oni koji se prepoznaju bijesne i dalje na njega. Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je doista slučajna.