Stanovnici Pila poslali su priopćenje u kojem se očituju o nedavnom incidentu i fizičkom sukobu te ukazuju na drugu stranu priče. Priopćenje prenosimo u cijelosti.
“Poštovani,
Obraćamo Vam se izazvani medijskim natpisima o incidentu u Pilama, u kojima se već nekoliko dana čuje samo jedna strana priče, a poglavito komentarima ljudi Lijepe Naše, u kojima se naše sugrađane i nas ocrnjuje. Morali smo reagirati i stoga Vas molimo da pročitate ovo pismo.
Prvenstveno želimo naglasiti da ne odobravamo postupak naših mladih Pilara, ali priča je puno dublja nego se to na prvu ruku čini, i nego li je prikazana u medijima. Već smo godinama u Pilama podvrgnuti iživljavanju, nad svima nama, od strane gospara Luke Vidaka (vlasnika firme: Adventure Dubrovnik). Po njegovom nalogu, radnici tjeraju djecu s mjesta gdje su se generacije djece igrale govoreći im pogrdne riječi, bacaju ih u more jer se igraju na mjestu gdje je gospar odlučio da se ne smiju igrati, i sve to samo zato da bi imali mjesto za odložiti kajake ili ih ubaciti u more. Starijim Pilarima se izruguju, a njihovo cjelokupno ponašanje prema svima nama, koji smo tu rođeni, odgajani i koji živimo ovaj Grad je u najmanju ruku bezobrazno i bahato. Zašto? Zbog posla, novaca, uvjerenja da je bolji od svih i da je zakon iznad njega? Ne znamo, i odavno smo odustali od potrage za odgovorima na ta pitanja. I prije nego li krenete pisati da postoji način za rješavanje ovakvih problema, vjerujte nam da smo pokušali nebrojeno puta. Razgovarali, molili, pokušali na sve načine doprijeti do gospara, no nemoćni smo, i opet iznova postavljamo isto pitanje – Kako je moguće da jedan čovjek može toliko dugo raditi ovakve stvari, da ni zakon ne može apsolutno ništa?
Ovog ljeta je najgore do sada. Njegovo ponašanje, i ponašanje njegovih radnika (pri tom naglašavamo da radnike firme Adventure Dubrovnik ne smatramo krivima, jer rade po nalogu “gazde” Luke Vidaka, vjerojatno bojeći se za posao) je eskaliralo do te mjere da nakon opetovanih molbi da pripaze sa kajacima, da ih ne bacaju, da ne ometaju i ne udaraju kajacima goste kafića i restorana pokraj, da dopuste našoj djeci da se igraju, da nam ne bacaju djecu u more, da nam se ne izruguju, spomenuti gospari su namjerno i otvoreno provocirali. Dogodilo se to što se dogodilo, nakon još jedne u nizu provokacija kojima smo izloženi. Naši mladi Pilari su popustili višemjesečnom (da ne kažemo višegodišnjem) pritisku, bezobraznosti i bahatosti gospara Luke Vidaka. Vjerujte nam kad Vam kažemo da, unatoč tome što se ne slažemo s nasilnim rješavanjem problema kojima su naši sugrađani pribjegli, svi smo uz njih.
Nakon spomenutog događaja, gospodin se namjerio na majku naših mladića, vrijeđali su je i ismijavali točno jutro nakon, u 6 sati. Odlučan u svojoj namjeri da ih upropasti do kraja, pisao je, i nastavlja pisati na internetskim stranicama neistine o restoranu Orhan. Što je slijedeće?
Mi se bojimo. Žalosno, ali istinito. Uistinu nismo sigurni što bi mogao napraviti. Jer danas je u pitanju jedna obitelj, sutra druga, ili svi mi. Što je točno cilj dotičnog gospara?
U Pilama uistinu ima mjesta za svih, neovisno imaju li kajake, kafić, apartmane, restoran ili su samo dio ili žele biti dio naše male zajednice. Ima mjesta za svih tko poštuje mjesto u koje je došao, tko poštuje ljude i tko u krajnjoj liniji radi u skladu sa zakonom. Gospar Luka Vidak ne poštuje ništa navedeno.
Ako ćemo uistinu ići u srž problema, gospar Luka Vidak je svugdje gdje je došao radio probleme. Ako ćemo uistinu podvrgnuti javnom linču mlade Pilare, zar nije u redu da se cijela priča istraži i ispriča onako kako jest. Pilare nitko nije zazvao i pitao čemu su izvrgnuti svih ovih godina. Nitko. Ljude izvan Pila koji su imali doticaja s gosparom Lukom Vidakom nitko nije nazvao i pitao što su doživjeli od njega. Nitko. Zašto nitko nije istražio ovog gospara koji godinama ugnjetava stanovnike različitih dijelova Dubrovnika i okolice? Sve je po principu došli divlji i istjerali pitome, jer ti divlji imaju nekakvo zaleđe. Mladići jesu pogriješili, to je činjenica i od toga ne treba bježati, no i ovo što govorimo u ovom pismu su činjenice i naša realnost!
Apropo novinskih natpisa i komentara da smo mi Dubrovčani “protiv” svih i da ne prihvaćamo ikoga, podsjetit ćemo Vas da je Dubrovnik uvijek bio otvoren grad, za sve ljude, neovisno o tome iz kojeg dijela Hrvatske i svijeta dolaze, neovisno o boji kože, vjeroispovijesti, bilo čemu. Naši mladi Pilari iz ove priče su prvi koji svakome zažele dobrodošlicu, i oni čija su vrata uvijek otvorena za Ljude. Dobre, poštene Ljude. I tome mogu posvjedočiti svi koji su pokucali na njihova vrata. Unatoč medijskoj propagandi da su Dubrovčani zatvoreni, bahati i svakakvi, vjerujte da to uistinu jest samo medijska propaganda. I vjerujte da otvorenih ruka dočekujemo svakoga tko želi biti prihvaćen, tko se trudi biti dio nas i naše kulture.
I za kraj, znate li kako smo oduvijek dijelili ljude? Na ljude nazbilj i ljude nahvao (dobre i loše), i to je jedini kriterij. Zašto nikad ne pišemo o ljudima koji su došli iz Slavonije, Bosne, Makedonije, Amerike, od bilo kuda, a koji su postali dio nas, koje volimo kao što volimo sve naše sugrađane i ovaj Grad? Zašto jedna jedina priča u medijima ne može biti o duhu ovog grada koji je i dalje prisutan i za kojeg se mi borimo da ostane prisutan. Prođite jedan dan kroz Pile, kroz Grad, Peline, pođite u Karmen, ispod Svete Marije, na Porporelu, popričajte s ljudima, i osjetite što uistinu znači i kakav je Dubrovnik.
Pilari i prijatelji”
