U tijeku je treći dan suđenja za tragediju koja se 10. siječnja 2019. dogodila u pogonu hidroelektrane Dubrovnik u Platu.
Odvjetnica obitelji žrtava Doris Košta nije bila prisutna od samog početka suđenja, no u sudnicu je ušla tijekom ispitivanja prvog svjedoka.
Sudac Nikša Lučić u sudnicu je kao prvog svjedoka pozvao Pera Milkovića, aktualnog HDZ-ovog direktora Domouprave, također oštećenog u ovom postupku.
Lučić je ponovno pročitao iskaz Milkovića iz 2019. kada je bio zaposlen u HEP-u u pogonu elektroodržavanja, kada je prepričao detalje nesreće.
Svjedoka je prvi ispitao zamjenik državnog odvjetnika Vlatko Cibilić, kojeg je zanimalo gdje se točno nalazio izlaz za sigurnost, kao i način vođenja vatrogasnih vježbi u pogonu koje je Milković spomenuo u prvom iskazu. Također, koje su dimenzije otvora između strojarnice i kabelskog tunela, kao i tko ga je sve koristio.
Milković:
Kada me pitate za izlaz 220, mogu reći da je isti služio kao izlaz za nuždu, koji je kraj imao poviše magistralne ceste, te se spuštao prema pogonu hidroelektrane, ulazio je u pogon da bi se tako račvao u dva dijela. Jedan izlaz je završavao poviše komande te se spuštalo skalama do same komande, dok je drugi izlaz završavao u blizini Y tunela koji je izlazio na glavni pristupni tunel. Kao što sam već rekao kolega Grljević mi je rekao da su trojica radnika koja nisu izašla viđena zadnji put u samoj komandi no mi nismo mogli doći do njih. Kada me pitate za vatrogasne vježbe, mogu reći da su se iste održavale jednom godišnje, te vježbe je organizirao i provodio stručnjak za zaštitu na radu Ivo Lise, u tim vježbama su morali sudjelovati svi zaposlenici pogona. Te vježbe su se odvijale na način da bi Ivo Lise odredio zadatke tj. gasitelje i rekao im koje objekte moraju gasiti. Sjećam se da bi znali gasiti jednu bačvu u kojoj je bio upaljen otvoren plamen. Neki od nas su navlačili vatrogasna odijela i uzimali vatrogasne aparate. Sve po rasporedu koji bi odredio gospodin Lise, sa ostalim šefovima. Vježba bi završila na način da bi svi na kraju prošli kroz izlaz 220. Kada me pitate za taj otvor u zidu, mog ureći da sam ja na svom radnom mjestu u HE, došao 2007., te je tada zid postojao. Radilo se o jednom zidu koji je zidan usuho, te je njegov zadatak bio da u slučaju poplave popusti pod silom vode kako bi ta voda mogla otići u odvodne kanale. U slučaju izbijanja požara taj je zid trebao spriječiti daljnje širenje požara i dima. Po mom sjećanju taj je zid uklonjen 2018 godine i to kako bi se kroz otvor nastao umjesto tog zida ubacivale novi ventilacijski sistemi. Znam da su radnici koji su radili te radove, viljuškarom i radnom snagom podizali te sisteme. Prethodno je kroz taj otvor iznesen stari ventilacijski sustav. Mi djelatnici HE nismo za potrebe našeg posla koristili taj otvor nego smo se služili skalama. Otvor je služio jedino radi postavljanja novom sustava. Sjećam se da sam se ja a i ostajali djelatnici žalili na te vanjske radnike koji su postavljali sustave jer je iza njih ostajala prašina na filterima koja je smetala zaštiti jer bi uzrokovala paljenje signalizacije, jer bi se začepili filteri i došlo bi do pregrijavanja i sustav bi javljao grešku.
Odvjetnica obitelji žrtava Doris Košta je upitala gdje su se točno radnici trebali spasiti od dima.
Milković izjavljuje da je izlaz predviđen kao spas od požara i dima bio onaj označen brojem 220 koji je završavao poviše magistralne ceste, no kroz njega nije bilo moguće izać u ovoj situaciji kad je izbio požar, zbog visoke temperature plastike koja je padala sa stropa i plamena.
Košta je upitala i za automatske dojavljivače požara.
Milković je pojasnio kako su jedino bili postavljeni duž trase kabelskog tunela prema sekcijama na način da su morali dojavljivati povišenje temperature ili prekid te trake, po čemu bi se signaliziralo komandnom pultu. Prije požara ugrađen je i zvučni alarm koji bi se signalizirao na zaslonima kompjutora.
Milkoviću je taj kobni dan nesreće bio zadnji dan posla u HE Dubrovnik u Platu, nakon čega je, kako navodi, promijenio posao i više se nikad nije vratio.
Košta je nastavila s tehničkim pitanjima koje se tiču okolnosti na dan nesreće.
Milković izjavljuje da su prilikom izmjene ventilatora oko istih ostale praznine koje nisu zabrtvljene, tj. promjer ventilatora je bio uži od promjera praznina oko kojih su isti ugrađivani, te je nakon izbijanja požara ostao nezabrtvljenog prostora prolazio dim. Postojao je još jedan suhozid, od cigle, čija je uloga trebala biti identična onom suhozidu koji je srušen 2018. tj. da štiti i od požara i od poplave. No, taj suhozid je po njegovom sjećanju srušen i prije nego je on došao raditi u pogon HE. Lokacija tog suhozida je bila točno u liniji odvodnog kanala. Pa nastavlja:
– kada me pitate je li postojala smjesa koja je imala protupožarna svojstva za prostor između kanala, postojala je no, u prostoru u kojem u se polagali razne vrste kablova, ta smjesa je uklanjana kako bi se postavili novi kablovi koji su služili za telefoniju i video nadzor. Radi se o vertikalnom prostoru u kojem su bili smješteni naši energetski pomoćni kablovi, razni signali. Nakon izbijanja požara i tragedije smo mi komentirali radnici kako je vikend prije požara neka od vanjskih firma postavljala kablove za video nadzor, isto vertikalnim kanalom, a to se sve može provjeriti u radnim nalozima. Inače po mojem saznanju, ove vanjske tvrtke kad bi završile posao postavljanja kablova kroz vertikalni kanal, ne bi zabrtvile prostor između kabela vatrootpornom smjesom. Sjećam se da je bila inspekcija rada u prostorijama HE Dubrovnik u Platu ali ne znam je li ista silazila u pogon, znam da je bila u Upravnoj zgradi u Dubrovniku. Nakon revitalizacije je bilo nedostataka u radu generatora koji su uzrokovali pojačano grijanje zbog čega smo bili prisiljeni držati otvorena vrata od pogona kako bi propuh hladio generatore, dotok zraka. Znam da kad sam došao da su nam uvijek govorili da sva vrata na pogonu pa i glavna su morala biti zatvorena. Postoji i mjesto izvan pogona predviđeno za skladištenje boje, no unatoč tome, godinu dana prije ove nezgode između dva generatora je bila smještena jedna paleta s kantama boje koje su trebale služiti kao premaz radne površine, radilo se o gustoj boji, koja je vodootporna upravo za vrijeme požara sam primijetio da se na tom mjestu gdje se nalazila paleta boja najduže zadržao otvoreni plamen, a drugi otvoreni plamen je preostao kod turbinske ploče gdje je bio ostavljen polu kabel. Mi radnici smo znali prosvjedovati zbog nemira koji bi ostavljali nakon dovršenog posla radnici vanjskih tvrtki. Na više mjesta je sa ploča na stropu počela kapati voda, te je ta voda se cijedila kapala po generatorima zbog čega je odlučeno krenuti u sanaciju tih ploča. Sanacija se po mojem saznanju vršila tako da je pronađen identičan komad ploče u skladištu i prema njemu se tražila ista od strane šefova. Ne znam zbog čega su se odlučili na iste ploče, pretpostavljam zbog dimenzija kao najlakše rješenje. Kada me pitate za protupožarnu zaštitu mogu reći da su bile dvije maske za kisik, dvije boce i jedno odijelo a jednu smjenu su činila tri čovjeka plus eventualno radnici zaduženi za održavanje. Ne znam je li radio video nadzor u trenutku kada je izbio požar, mislim da nije. U našoj radioni nitko od nas radnika nije komentirao kvalitetu novih ploča koje su se trebale ugraditi, ti komentari su počeli tek nakon što je tragedija nastala.
Branitelj prvooptuženog Mata Miškovića Joško Čeh upitao je je li pristupni put isto što i pristupni tunel.
Milković pojašnjava kako pristupnim putom smatra put kojim se ulazi u tunel.
Tko je rekao da će propuh hladiti pogon, te da vrata moraju biti zatvorena, upitao je odvjetnik trećeokrivljenog Starmana, na što je Milković pojasnio kako su mu tako govorili šefovi, odnosno jučerašnji svjedok Đuro Vojnić koji mu je tada bio nadređen. Zanimalo ga je i više detalja o spornim pločama unutar pogona koje su se izmijenile.
Milković navodi da je netko od šefova rekao da bi glavna ulazna vrata u pogon trebala biti otvorena radi strujanja zraka da bi se hladili generatori, konkretno upravo Vojnić, kao šef pogona. Zašto su prije govorili da sva vrata su morala biti stalno zatvorena, čak je i na nekim bio natpis zatvaraj vrata i to upravo kako bi se spriječila cirkulacija zraka kojom bi se širio dim i požar. Napominje da je za vrijeme požara radila ventilacija koja je također širila dim i požar i sve se pretvorilo u veliki ventilator. Kao što je već rekao Ivo Lise je bio zadužen za zaštitu od požara, no on mu nikad nije ukazivao na to da sva vrata na pogonu moraju biti zatvorena. Kada su vanjske firme obavljale svoje radove, Lise bi dolazio u pogon, ali ne svakodnevno. Ja osobno nisam vidio Iva Lisu u blizini tih vanjskih radnika koji bi radili na postavljanju ventilacije, telefonije i videonadzora. Njemu osobno nitko od nadređenih nije dao zadatak da pronađe i donese rezervnu ploču stropne obloge. Više o tome bi trebali pitati Radića, Grljevića, Čokljata. Postoje vanjske kamere na kapiji sve se može locirati.
Branitelj četvrtookrivljenika Janjko Grlić zanimao se za protupožarnu smjesu oko kablova, koje su trgane prilikom postavljanja telefonije i videonadzora, kao i kad je primijetio da su iste potrgane. Upitao je Milkovića i je li Ivo Lise bio upoznat s tekućim problemima.
Milković ističe kako je smjesa o kojoj je ranije govorio služila za premazivanje kablova svih vrsta, po pričama starijih kolega te kablove su zadnji put mazali radnici iz Makedonije 80-ih godina. Za vrijeme njegovog radnog staža u HE ti kablovi nisu bili premazivani, zna da su od ranije ti kablovi bili premazivani po sekcijama ovisno o presjeku kabela i vrsti, otprilike na pola metra i metar su bili udaljeni ti premazi, koji su sprječavali širenje požara putem tog kabela jer bi se požar zaustavio na premazanom dijelu, tj tako je trebalo bit. Osim tih premaza prostori između etaža su brtvljeni smjesom vune i tog premaza koji je nanošen na kabele. Kada me pitate koliko puta su često dolazili ti vanjski izvođači radova, može reći da bi skoro svaki dan vanjski izvođači bili prisutni u pogonu. Ta smjesa kojom je brtvljen prostor između kabela u kabelskoj vertikali je po njegovom sjećanju uklonjena čak i prije 2018. godine i to djelomično na nekim mjestima više negdje manje. On osobno nije skrenuo pažnju na uklanjanje tih protupožarnih barijera Ivu Lisi, a ne zna jesu li to učinile druge kolege to bi trebalo pitati njih. Ivo Goga i Gabrijela Mikiel su rukovodili strojarskom službom a Teo Sekondo je bio nadležan za opća pitanja, te se upravo njima obratio radi nereda koje su ostavljali vanjski radnici. Po njegovom sjećanju, završetak postavljanja klimatizacijskog sustava se dogodio u kolovozu 2018. godine, kada je djelomično zatvoren otvor kroz koji su unošene klime, s tim da je na otvoreni dio tog zida stavljen privremeni poklopac u vidu plastike koja je bila identična stropnoj oblozi.
Plastika koju je vidio tijekom požara potpuno se istopila, ostali su samo nosači s unutarnje strane. Ne može se izjasniti u ovom trenutku je li otvor bio zatvoren s obje strane tom plastikom. Možda se radilo o jednoj plastici s ista dva lica.
Grlić je nastavio ispitivati o točnom vremenskom redoslijedu događanja, s obzirom da je bilo riječi o godišnjem odmoru, kao i je li PVC postojao i prije samih radova.
– Kad sam se vratio s godišnjeg vidio sam da je prostor gornjeg dijela, pristupnih tunela čist, šut je bio uklonjen, da je otvor na kojem je bio suhozid zazidan komadom valovitog PVC-a, koji je bio identičan vizualno onome koji se nalazio na stropu, s tim da je postojala druga vrsta PVC obloge, radi se o ravnoj oblozi koja je bila postavljena po zidovima cijelom dužinom s obje strane u pristupnom kanalu – istaknuo je Milković.
Odvjetnik Zvonimir Hodak upitao je Milkovića što je HEP bio u ovoj poslovnoj transakciji koja je dovela do ove tragedije. Je li bio investitor ili izvođač, kao i je li čuo za osobu koja se zove nadzorni inženjer ili organ i je li je bilo u ovoj transakciji. Može li imenom i prezimenom imenovati centralnu osobu.
– HEP d.d. je bio investitor, ne znam tko je radio projekt s obzirom da je bilo više projekata a ja s obzirom na svoj položaj nisam imao potrebna saznanja o tome tko je izradio projekt. Znam samo da je za građevinu bio zadužen Pero Miletić, a za zaštitu na radu Ivo Lise. Što se tiče izvođača radova, istih je bilo više, bio je tu projekt kojeg je izvodila Spegra, Apsidin projekt, Končar projekt. Izvođači su se dužni držati projekta ne mogu ga mijenjati na svoju volju, nisam se obraćao pismenim putem nadležnim osobama vezanim za nered koji su za sobom ostavljali vanjski izvođači radova. U bolnici sam proveo dva dana – podsjetio se Milković.
Hodak je uložio prigovor na iskaz svjedoka kao neodređen i općenit.
Branitelj HEP-a kao optužene pravne osobe upitao je li Milkovića je li bio upoznat sa sadržajem operativnog plana alarmiranja i gađenja požara, na što je Milković potvrdno odgovorio.
Uslijedila su pitanja okrivljenika.
Mato Mišković je kao prvookrivljeni Milkovića upitao je li tvrdi da je alternativni pristupni tunel u planu evakuacije. Kao i je li prostor difuzorskih zatvarača ima posebno mjesto i spominje lik se u dokumentu. Osvrnuo se i na prašinu spomenutu u ranijem svjedočenju.
Na njegov je upit Milković naveo kako je upoznat s planom evakuacije HE Dubrovnik, postojali su navodno putevi preko pristupnog tunela i 220. Prostor kraj difuzorskih zatvarača nije posebno spomenut u dokumentu za evakuaciju i nije bio predviđen kao protupožarna zaštita. Trebalo bi, navodi, vidjeti zbog čega je previđen taj prostor prilikom izgradnje. Uređaj za upravljanje agregatima se nalazi u komandi, a prostor klimatizacijski je odvojen od strojarnice. Ugrađen je nadzor začepljenja filtera, međutim, bilo je nedostataka na generatorima zbog kojih su se zagrijavali što je alarm jedno vrijeme stalno signalizirao pa smo neko vrijeme čak smanjivali zvuk alarma kako bi mogli raditi. To su radili šefovi smjena vremenom su rađeni i radovi na tim generatorima kojim su se uklanjali nedostaci na generatorima tj smanjivalo zagrijavanje.
Trećeokrivljeni Starman ponovno se vratio na komade plastičnih obloga po kojima su se tražile nove ploče za projekt sanacije. Zanimalo ga je i polaganje kablova u vertikalnom kanalu vikend prije tragedije, s obzirom da se radilo o neradnom danu.
Milković navodi da u trenutku kada je tražen taj rezervni dio valovite ploče za oblogu stropa, on nije imao saznanja da postoji projekt sanacije stropa. Kada me pitate za organizaciju rada tijekom vikenda, mogu reći samo da šef smjene potpisuje radni nalog za te vanjske radnike i njegova je dužnost tijekom vikenda brinuti o pogonima i dužan je nadzirati vanjske radnike. Šef smjene je tijekom vikenda kad je dežuran nadležan za cijelu strojarnicu. Ne može se izjasniti o tome tko je kontrolirao postavljanje kablova kroz kabelsku vertikalu o tome bi trebalo pisati više u radnim nalozima. Što se tiče telefonije znam da je istu bio nadležan Ljubo Radić, te bi za to trebalo pitati njega. Prema nekoj njegovo logici i saznanjima, stručnjak za zaštitu na radu Ivo Lise je bio zadužen za provjeru da li vanjski radnici kada rade i vikendom se drže pravila zaštite na radu i na požaru. Ako Ivo Lise nije bio u prostorijama pogona tijekom vikenda, šef smjene je imao nadležnost. Ako uvidi da ti radnici rade suprotno pravilima struke.
Četvrtookrivljeni Nujić upitao je Milkovića tko je dužan iskopčati struju ako uvidi da postoji opasnost od požara.
Svjedok navodi da je šef smjene dužan, u slučaju havarije pokrenuti brzo zaustavljanje generatora te pokrenuti postupak gađenja požara te evakuacije, na način da odmah obavještava vatrogasce. U trenutku izbijanja požara oba generatora su isključena iz mreže. Pokrenuto je brzo zaustavljanje.
– Kada me pitate zašto sam izjavio da je postojala opasnost od strujnog udara mogu reći da su to prvenstveno odnosi na kablove gdje su uslijed visoke temperature počeli pucati i visiti s plafona te je postojala opasnost da su neki bili i pod naponom. Ne znam tko je izdao nalog da se izvrši proboj zida koji je služio kao zaštita od poplave i požara znam samo da se klimatizacijske jedinice nisu mogle unijeti na drugi način, jer dizalica nije mogla doći na plato uslijed njihove težine – dodao je Milković.
Petookrivljeni Vučić se vratio u 2007. gdje je kroz otvor zgrade bila provučena cijev, te ga je zanimalo je li ona ikada bila brtvljena. Također, na koji je način kablovski tunel bio ispunjen vatrom i dimom, odakle su došli, s obzirom da je Milković preživio tragičnu nesreću.
– Sada mi se, nakon požara, ove protupožarne vježbe čine prejednostavne, jer nitko nije mogao predvidjeti nesreću ovih razmjera. Kada me pitate za otvore u zidu koji je bio djelomično probijen zbog unosa klimatizacijskih sustava, ne mogu se sjetiti je li otvor u kojem je bio smještena ventilacija bila zabrtvljena to je bilo prije mog dolaske 2007. godine. Ja na to nisam posebno obraćao pažnju. Ustrajem u svojoj tvrdnji da je kroz otvor u tom zidu došao dim do kabelskog tunela, ali moram naglasiti i to, da je u cijelom tom prostoru pogona bilo više desetaka poklopnica kroz koje je ulazio dim. Sve je bilo ispunjeno vrućim dimom – istaknuo je Milković.
Odvjetnicu Koštu je zanimala razina buke u trenutku izbijanja požara, na što je Milković istaknuo kako je bilo dosta buke koja je potjecala od rada generatora, čuo je trubu, no u tom trenutku ne može vidjeti na koliko su snage došli generatori. Ušao je u pogon i ta je buka, dodaje, bila specifična, te kako nije bila normalna. Miješali su se zvukovi generatora, sirene za uzbunjivanje, samog požara i plastike.
Zanimalo ju je i je li postojalo srodstvo između Iva i Pera Miletića.
Milković izjavljuje da mu je poznato da je Ivo Miletić bio direktor pogona HE, a njegov sin Pero Miletić je bio inženjer građevine zaposlen u HE a nije mu poznato da bi Pero Miletić odbijao svojim potpisom ovjeriti radne naloge. Poznato mu je i kako je nakon tragedije otišao na bolovanje.
Više informacija donosimo u Dnevniku Dubrovačke televizije u 18 sati.
