Bankomati su postali politička tema broj 1 u Gradu Dubrovniku. Prvo se oglasio SDP-ov čelnik Jadran Barač priopćenjem za medije, a potom su se priopćenjem oglasili i iz HDZ-a. Oba priopćenja prenosimo u cijelosti.
PRIOPĆENJE JADRANA BARAČA
Uvjeti ili tzv. „suglasnosti“ Konzervatorskog odjela za postavljanje bankomata na pročelja
zgrada u povijesnoj jezgri su se, unatoč opsadi upita medija i šire javnosti, skrivali ‘kao zmija noge’.
Sudeći prema dokumentu do kojeg smo došli, jasno je i zašto. U obrazloženju ove odbijene
„suglasnosti“ jednoj tvrtki iz Dubrovnika vidljivo je kako se pri određivanju uvjeta Konzervatorski odjel pozvao na čl. 61. Zakona o zaštiti spomenika kulture koji utvrđuje nadležnost Konzervatorskog odjela, a ona je ishođenje posebnih uvjeta na zahtjev investitora radova na zaštićenom objektu u svrhu izrade glavnog projekta, tj. za dobivanje građevinske dozvole. Prema tome, Konzervatorski odjel uopće nije nadležan za izdavanje posebnih uvjeta za postavljanje bankomata u poslovnim prostorima, budući radnja postavljanja bankomata ne predstavlja zahvat za koji je potrebno ishoditi
građevinsku dozvolu. Međutim, prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu postoji
nadležnost utvrđivanja uvjeta za postavljanje urbanih uređaja na pročelja zgrada, i te uvjete utvrđuje Komunalni odjel, ali s takvim postupkom Konzervatorski odjel nema nikakve veze niti se ta zakonska regulativa odnosi na bankomate. Osim toga, iako se u naslovu dopisa konzervatora spominju posebni uvjeti, u samom dokumentu zapravo nema niti jednog uvjeta osim da bankomati moraju biti postavljeni unutar zatvorene prostorije (?).
Nadalje, u aktu Konzervatorskog odjela ističe se kako postavljanje bankomata na pročeljima
zgrada nije prihvatljivo obzirom da je u povijesnoj jezgri bez odobrenja nadležnog tijela postavljen prekomjeran broj bankomata. Postavlja se pitanje: koji od postojećih bankomata na pročeljima zgrada posjeduje ovakvu „suglasnost“? I kako uopće dobiti suglasnost za postojeće bankomate? Naime, napominje se kako će Grad Dubrovnik ponuditi alternativno rješenje unutar jednog zajedničkog poslovnog prostora (!) gdje bi se smjestili uređaji različitih tvrtki. Ovaj ključni dio obrazloženja predmetnog akta dosada je bio nepoznanica kako samim građanima tako i gradskim vijećnicima.
Ovakve paušalne, jednostrane i neutemeljene tvrdnje predstavljaju vrhunac nezakonite
sprege tijela lokalne samouprave i državne uprave. Uvode se neosnovane nadležnosti, izmišljaju postupci izdavanja odobrenja i prethodnih uvjeta, a sve u cilju ostvarivanja populističkih i neodrživih obećanja lokalnih vlasti i skretanja pažnje javnosti s konkretnih problema i komunalnog kaosa koji vlada Gradom u turističkoj sezoni. Jer, prema obrazloženim „kriterijima“ u priloženom dokumentu, niti jedan bankomat unutar zidina ne bi trebao dobiti tzv. „suglasnost“ Konzervatorskog odjela. SDP predlaže regulaciju broja bankomata (a i ostalih sudionika na tržištu turizma) na ravnopravan, dosljedan i zakonit način. Naime, novčano poslovanje bankomatima dosada nije bilo zakonski uređeno. Ministarstvo gospodarstva bi trebalo propisati minimalne tehničke uvjete i kriterije za postavljanje bankomata, potom bi prilikom obrade zahtjeva Odjel za gospodarstvo Ureda
državne uprave trebao razmotriti sve okolnosti i utvrditi ispunjavanje minimalnih tehničkih uvjeta te donijeti rješenje o istome.
PRIOPĆENJE HDZ-a
Nevjerojatno zvuči, ali istinito i dokumentirano više puta kako svaki put kada vijećnik Barač
treba izabrati stranu Grad ili privatni investitor vijećnik Barač bira privatni investitor.
Vrlo vjerojatno će na ovu reakciju vijećnik Barač reći da HDZ opet manipulira međutim,
podsjetimo kod teme vezane za naplatu koncesijske naknade za žičaru jedini vijećnik u
Gradskom vijeću koji je bio na strani Excelsa nekretnine bio je vijećnik Barač.
Nadalje kod pitanja treba li Grad kupiti dionice UTD Raguse ili isto treba prepustiti da otiđe u
privatne ruke zanimljivo jedini vijećnik koji je bio protiv kupnje navedenih dionica ponovno
je bio vijećnik Barač.
Kod pitanja bankomata na sjednici Gradskog vijeća zalagao se za uklanjanje bankomata, ali
istovremeno je tvrdio kako će Odluka Grada biti neprovediva. Sada kada se Odluka Grada
pokazuje i te kako provediva vijećnik Barač od jednom postaje zaštitnik svih onih koji su
postavili bankomate u svoje prostore, a bez prethodne suglasnosti konzervatora.
Isti onaj vijećnik koji bi trebao braniti i čuvati interese Grada po treći put iste te interese
izdaje. Postavlja se pitanje tko je nagovorio vijećnika Barača da promjeni svoj stav i da
postane zaštitnik nelegalno postavljenih bankomata u povijesnoj jezgri.
Možda bi se na svakoj sjednici trebala ponavljati prisega vijećnika kako bi Barač utvrdio
gradivo te se u konačnici i on sam u budućnosti zalagao za Grad, a ne privatne investitore.
