Iz Kandidacijske liste grupe birača Srđ je Grad poslali su priopćenje s naslovom “Pusti grad”, a koje prenosimo u cijelosti:
“Je li uopće bitno da Dubrovnik unutar zidina ima stanovnike?
Na sjednici Gradskog vijeća 23. rujna 2019. gradonačelnik Franković nije pokazao nikakvo razumijevanje ili brigu za stanovnike grada u zidinama kad je riječ o povećanju paušala na iznajmljivanje u Staroj gradskoj jezgri. Nisu osobitu brigu pokazali ni ostali vijećnici. I zašto bi? Stanovnici u zidinama su oni koji, prema e-Visitoru , a očito i prema javnom mišljenju, imaju najdulju sezonu i postižu najveće cijene i svima idu na živce, stalno se nešto bune! Zašto misle da su nešto posebno?! Osim toga, malo ih je i skroz su irelevantni za izborni rezultat!
Oni koji afitavaju u Gradu, ako im i nije popunjenost 200 dana u godini i cijena 200 eura na noć, platit će taj paušal od 1 500 kn po krevetu. Stanovnici u zidinama imaju izbor – mogu platiti tih 1 500 kn, mogu prestati afitavati, a mogu i iseliti i lijepo sve iznajmiti i 1 500 kn će postati kikiriki. Ovdje nije riječ o tome što će svaki pojedini stanovnik grada napraviti. Ovdje je riječ o nerazumijevanju važnosti stanovnika za Grad radi Grada, ne radi njih samih. Riječ je o kontinuiranom nepoduzimanju ikakvih mjera kojima bi ih se u Gradu zadržalo, kojima bi se zabrinjavajući broj stanovnika konačno počeo povećavati.
Kako će izgledati Dubrovnik na kojega smo svi tako ponosni, i što je u današnje vrijeme daleko bitnije – od kojega svi tako dobro zarađujemo – kad konačno izgubi te svoje njorgetave stanovnike?
Jednog skorog dana kad Grad izgubi stanovnike i postane zabavno-iznajmljivački park, što će se dogoditi? Kad oni zadnji njorgavi „čuvari“ javnog reda i mira nestanu, svi će se konačno moći opustiti, biti glasni koliko žele, urinirati gdje žele, miris užeglog ulja će se proširiti posvuda, a glazba će odjekivati na svakom koraku i sve će biti super.
A možda, možda će ipak takav „grad“ prestati biti atraktivan za posjetitelje. Možda neće biti baš atraktivno prenoćiti u toj buci, smradu i neredu? Možda će taj sindrom zahvatiti i Pile i Kono i Ploče i Lapad i Gruž. Možda će se svi preseliti u neke zgrade u Gornja sela i Pobrežje. Možda će s Pobrežja i Gornjih sela u Grad navratiti 2-3 puta godišnje na nekog Thomsona i nešto slično? Možda će svi biti sretni i zadovoljni? Hoće li ti građani Dubrovnika osjećati grad u zidinama kao mjesto svoga odrastanja, svoje mladosti, svoj grad, javni prostor koji njima pripada?
I što kad zlatna koka prestane donositi zlatna jaja? Koliko će vremena trebati da apartmani prestanu donositi zaradu? Hoće li postati dodatni restorani i suvenirnice? Hoće li takav grad to fizički moći izdržati? Hoće li ga dodatni atak dostavnih vozila i horda gostiju urušiti i stvoriti tužnu ruševinu našega „ponosa“ i „slobode“?
Možda, ali, zašto bi o tome sada brinuo gradonačelnik Mato Franković i gradski vijećnici? Pa to ipak neće valjda biti u njihovom mandatu!
„…A juri se samo za što više tezora, za što više blaga. I to je ono što nije dobro. … Pa je na brzinu nestala mjera i svi smo zajedno rekli „dobro jutro, kaosu!“, lijepo li je zborio gradonačelnik Franković na otvaranju Ljetnih igara godine gospodnje 2019.!”
