Na blagdan sv. Nikole, prije 28 godine zapisan je jedan od najtežih dana u dubrovačkoj povijesti. Dubrovnik je bio izložen najvećem napadu u Domovinskom ratu. U 5,45 sati ujutro Jugoslavenska armija i paravojne postrojbe iz Srbije i Crne Gore, te pripadnici teritorijalne obrane susjednog Trebinja započeli su topnički napad na Dubrovnik. Pomoć im je pružila tadašnja ratna mornarica bivše države kao i ratno zrakoplovstvo.
Napad srpsko-crnogorskih agresora i njihove jugovojske je trajao cijeli dan. Bezbrojne granate koje su padale unutar zidina ubijale su ljude i uništavale vrijedne spomenike kulture. Bitka za tvrđavu Imperial na Srđu smatra se jednom od najvažnijih u Domovinskom ratu, a nakon razaranja dubrovačke spomeničke baštine promijenio se i stav međunarodne zajednice prema velikosrpskoj politici Slobodana Miloševića. Tog najtežeg dana, 6. prosinca 1991., Dubrovnik su na prvim crtama obrane obranila 163 branitelja, po čemu će dubrovačka 163. brigada Hrvatske vojske kasnije i dobiti svoju brojčanu oznaku. Tog najtežeg dana na svom Stradunu fotografirajući razaranje Grada život je izgubio mladi dubrovački fotograf Pavo Urban. Sa samog mjesta pogibije nastala je i njegova posljednja fotografija kasnije nazvana “Kamena prašina nad Gradom”.
