Bivši gradonačelnik, danas nezavisni vijećnik Andro Vlahušić koji već dulje promovira prodaju Dubrovačke kartice, u novom digitalnom obliku pod imenom DUPASS, ističući kako je prodaja isključivo karata za zidine – pljačka turista, javnosti je uputio priopćenje vezano za nove cijene DUPASS-a o kojima će se raspravljati na sljedećoj sjednici gradskog vijeća, ali i o iznosima koje takva prodaja donosi Gradu.

Priopćenje prenosimo u cijelosti:

“Na narednoj sjednici Gradskoga vijeća , usvojiti će se nove cijena Dubrovnikpassa za narednu godinu, koje će biti izražene samo u eurima. Povećanje u odnosu na ovogodišnje cijene biti će neznatno, te izraženo samo u eurima. Jednodnevni Dubrovnik pass koštati će 35 eura , trodnevni 45 eura ili 15 eura dnevno, a sedmodnevni 55 eura ili 8 eura dnevno. Cijena ulaznica za zidine , biti će 35 eura ista kao cijena jednodnevnoga Dubrovnikpassa. Uvesti će se i novi Dubrovnikpass namijenjen digitalnim nomadima.

2010. godine uveo sam naplatu dijela ulaznica za zidine i prodaju Dubrovnikcarda čime je omogućena po prvi puta direktna uplata turista u dubrovački proračun. U proteklih trinaest godina prodano je 10.2 milijuna ulaznica za zidine, te 950 tisuća Dubrovnikcarda i nove digitalne verzije Dubrovnik passa. Ukupno jedanaest milijuna sto pedeset tisuća ulaznica za zidine i dubrovačkih kartica.
U gradski proračun od ulaznica za zidine uplaćeno je 495 milijuna kuna ili prosječno po svakoj prodanoj ulaznici 49 kuna. U istome razdoblju od prodaje Dubrovnik carda zarađeno je 210 milijuna kuna. Prosječna prodajna vrijednost Dubrovnik carda iznosila je 212 kuna. Od bruto cijene Dubrovnikcarda 60 % je direktni prihod gradskoga proračuna i komunalnoga društva Libertas, a ostalo DPDSa i ugovornih partnera. Ukupni gradski prihod u razdoblju od kada sam uveo oba prihoda iznosi 635 milijuna kuna.

U prvih devet mjeseci tekuće godine prodano je 480 tisuća ulaznica za zidine i uprihodovano 50 milijuna kuna, prosječno 104 kune po ulaznici. Istovremeno je prodano 141 tisuća Dubrovnikpassa po prosječnoj cijeni od 270 kuna, u bruto iznosu od 38 milijuna kuna, dok je neto prihod grada iznosio 28 milijuna kuna.
Očekivani prihod u tekućoj godini od ulaznica za zidine biti će 56 milijuna kuna, dok će prodaja Dubrovnikpassa biti najveća dosada i iznositi će 46 milijuna kuna. Ukupno 102 milijuna kuna.

Kupci ulaznica za zidine imali su samo jednu atrakciju dok su kupci Dubrovnik passa prosječno konzumirali tri atrakcije od čega brojne van povijesne jezgre. Za istu cijenu dobili su tri puta više sadržaja uz brojne popuste u trgovinama i restoranima. Dobili su pravu vrijednost za novac, smanjili gužvu u povijesnoj jezgri i na prometnicama, poslali punu sliku destinacije Dubrovnik u svijet.

Trend prodaje Dubrovnikpassa u odnosu na prodaju ulaznica za zidine neprestano raste, te posebno ohrabruju rezultati rujna mjeseca. Od kada su uvedeni , dubrovačka kartica je činila 9 % od broja ukupno prodanih ulaznica za zidine i Dubrovnik card, dok je u rujnu mjesecu iznosila 34 %.
Zbog toga će u narednoj godini osim novih cijena i uvođenja Dubrovnikpassa za digitalne nomade trebati uvesti i brojne nove proizvode kako bi prodaja Dubrovnik passa postala jedina ulaznica za pojedinačne i grupne posjete dubrovačkim baštinskim i kulturnim atrakcijama. Pred nama su izazovi uvođenja grupnoga Dubrovnik passa, određivanja cijena i ponuda za zimsku sezonu, uvođenje večernjih atrakcija, kada je u povijesnoj jezgri veća gužva nego tijekom dana, uključivanje građana i poduzetnika u prodaju najvažnijega gradskoga turističkoga proizvoda.

Dubrovnik je mali grad sa velikim socijalnim i razvojnim potrebama . Možemo birati , živjeti Siromašno, od visokih poreza nametnutih građanima i poduzetnicima ili živjeti Kvalitetno, od prodaje inovativnih turističkih proizvoda temeljenih na gradskoj imovini, naslijeđenoj i novostvorenoj.
Potrebno se zapitati kako bi izgledao život grada da se proteklih godina nije uplatilo u gradski proračun 635 milijuna kuna ili ove godine 85 milijuna kuna od ulaznica za zidine i prodaje Dubrovačkih kartica. Koliki bi građani ostali bez socijalnih davanja, koliki poduzetnici bez potpora, a grad bez izgrađenih investicija.
Potrebno se zapitati i kakav bi život grada bio da se ispoštovao Zakon o obnovi spomeničke baštine Dubrovnika iz 2014. godine, kojim su zidine vraćene građanima Dubrovnika, a gradski proračun bio bogatiji za dodatnih 600 milijuna kuna, te na raspolaganju imao 1.2 miljarde kuna za gradske socijalne , baštinske i razvojne projekte.”