Iz platforme Dubrovnik-naš Grad uputili su priopćenje za javnost. Prenosimo ga u cijelosti.
Posljednja sjednica Gradskoga vijeća još jednom je pokazala dva lica Mata Frankovića i HDZ-a. Građanima pričaju jedno, a rade potpuno suprotno. To se najbolje vidi na primjerima s jučerašnje sjednice.
Primjer prvi: „Uvest ću red u prostor promjenama GUP-a te učiniti stanove dostupne dubrovačkim obiteljima“ – kaže Mato Franković, a jučer HDZ i partneri usvoje da će se na padinama Petke graditi zgrade visine dvadeset dva metra dok stanovnici Mokošice, Rijeke dubrovačke, Gruža, Lapada ili Montovjerne ne mogu nadograditi svoju kuću i osigurati stan svojoj djeci jer su tom odlukom ujedno smanjene visine niskih, srednjih i visokih građevina za jedan kat, čime će se cijene nekretnina i stanova znatno povećati.
Primjer drugi: Donesen je Plan upravljanja u kojem prva rečenica glasi: „Grad Dubrovnik štiti i upravlja svjetskim dobrom, starim gradom Dubrovnikom“. Pred tri godine HDZ i Mato Franković predali su zidine, najvrjedniju imovinu grada Dubrovnika DPDS-u na 15 godina, dvije godine prije roka. Postoji li itko normalan, razuman i odgovoran u našemu gradu koji svoju najvrjedniju imovinu, koja je godišnje donosila i dvjesto milijuna kuna, poklanja drugima, a istovremeno uzima kredite koje će naša djeca morati vraćati?
I naposljetku najžalosniji primjer: Nakon četiri godine vlasti, poklonjene najvrjednije gradske imovine i uzetih 300 milijuna kuna kredita – dva puta više nego svi ostali gradonačelnici zajedno, nije izgrađen nijedan novi gradski stan. Odluka o dubrovačkom tj. Frankovićevom POS-u, koja nije u skladu s hrvatskom praksom i zakonima, doživjela je potpunu propast te nije ni usvojena na Gradskom vijeću. Nema ni zemljišta na Nuncijati za branitelje, stanova u Solitudu, ali ni stanova za zdravstvene djelatnike. Nema eto ni nadogradnje na vlastitim kućama.
Možda nismo ni trebali očekivati drugačiju ostavštinu od čovjeka kome je osobni politički uspon uvijek bio ispred interesa građana, čovjeka koji i danas ima rezervni položaj u Saboru i dvostruka primanja, dok se naš Grad, njegovi stanovnici i gospodarstvenici nalaze u najizazovnijim vremenima još od Domovinskoga rata. Ali je barem još jednom dokazao ispravnost one stare uzrečice: ljude treba cijeniti po djelima, a ne po riječima!
