Izložba jednog od najvažnijih hrvatskih slikara moderne, postmoderne i suvremene umjetnosti, Đura Sedera pod nazivom Sederotonin bit će otvorena u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u četvrtak, 5. ožujka u 20 sati.

Kustos izložbe povjesničar je umjetnosti, Feđa Gavrilović koji je inspiraciju za naziv, ali i poveznicu s umjetnikovim radom pronašao u najnovijem romanu Michela Houellebecqa Serotonin, izdanom 2019. Gavrilović tako u svom tekstu izložbenog kataloga između ostaloga zapisuje: „Glavni lik, depresivac koji ne nalazi nikakav smisao u životu, povlači se na koncu u stan u pariškom neboderu i čeka smrt. Poražavajuća saznanja samo mu se nižu, odnosno, izmjenjuju s fazama snažne duševne boli i kajanja zbog propuštenih životnih prilika. Jedna od tih spoznaja odnosi se na klasike književnosti: i Mann i Proust su, uviđa tužni Houellebecqov protagonist, jedinu uzvišenost u životu pronalazili u erotiziranoj ljepoti mladosti. Njegovo tumaranje po pustinjama vlastite egzistencije dovelo ga je do stanja u kojemu odbacuje bilo kakvu ekstazu, spoznaju ili ljepotu, izuzev seksualne, koja je prolazna poput cvata i njemu nedostupna zbog lijekova za depresiju koje uzima. Jedinu radost pronalazi katkada u degustaciji različitih vrsta humusa, a serotonin, hormon koji potiče osjećaj sreće, može dobiti tek pomoću antidepresiva. Cijela konstrukcija te žalosne osobe na neobičan način korespondira s opusom Đure Sedera.“

O izložbi u Dubrovniku i odabranim radovima, Gavrilović zapisuje: „Naprosto, duh vremena je kroz Sederovo iskustvo procvjetao. Umjetnik nije popustio pred njegovom destrukcijom, nije dozvolio da ga samelje u neaktivnosti u koju, s godinama i rastućim ugledom, zapadaju brojni njegovi kolege svih generacija. Njegova zima prešla je u proljeće. Jednako kao što protagonist Serotonina (prilično neočekivano) na kraju svoje ispovijesti spominje glavnog junaka Novog zavjeta, i u Sederovu se slikarstvu od sredine 1970-ih sve češće javljaju kršćanski motivi. Možda je poslušao intuiciju i počeo gledati svijet oko sebe, diviti mu se i uzimati iz njega samo najbolje i najljepše. Njegovi radovi od tog razdoblja do danas, čiji je izbor ovdje izložen, pokušavaju u gledatelju, članu našeg prilično apatičnog društva u kojemu je sve češća pojava depresije, probuditi malo osjećaja vedrine. Kroz pogled na njihove jednostavne, koloristički intenzivne i snažno prisutne likove, predmete i prostore, možda uspijemo u svome organizmu potaknuti lučenje jednog specifičnoga hormona sreće. Nazovimo ga – sederotonin.“

Biografija:

Đuro Seder rođen je 1927. u Zagrebu, gdje je diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti 1951. kod Antuna Mejzdića i kasnije specijalizaciju slikarstva kod Marina Tartaglie. Bio je član grupe Gorgona. Radio je kao ilustrator i grafički dizajner do 1981. kada počinje raditi na Likovnoj akademiji u Zagrebu, gdje ima svoj atelijer i danas u funkciji profesora emeritusa. Objavljivao je pjesme tijekom 1960-ih i 1970-ih, a u nakladi BiblioTeke godine 1978. izlazi mu zbirka pjesama Otac iz lonca. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja strukovnih udruga, kao i počasti državne i lokalne uprave. Član je HAZU. Radovi su mu u svim najvažnijim privatnim, državnim i crkvenim zbirkama Hrvatske.

Izložba ostaje otvorena do 19. travnja 2020.