Jens Gustafsson je dobio podršku da nastavi s radom i možemo mi sad pričati da mu je subotnja utakmica protiv Gorice Rubikon, mora ga prijeći ili…, tek činjenica je ide dalje… Zašto ne bi pobijedio Goricu i nastavio dalje sve u Belišće, pa u Koprivnicu.
Naravno da mu predstoje teški zadaci, ali nema laganih utakmica.
Činjenica da je nakon poraza u Šibeniku dobio podršku, odnosno nije se pričalo o možebitnom odlasku, ipak se posrtanje švedskog trenera događa deset dana od godišnjice stupanja na scenu predsjednika “bijelih” Lukše Jakobušića, piše Slobodna dalmacija, a prenosi Dubrovački vjesnik.
Pa time ubrzava momenat da pretresemo tu godišnjicu, nakon što smo secirali dan ranije što sve ne ide u prilog učinku i dojmu što ga daje Hajdukov kormilar prve momčadi, donosi u analizi Slavena Alfirovića Slobodna Dalmacija.
MRK NAKON TOBOLA
Jakobušić je bio mrk nakon Tobola, u Kazahstanu, primio je taj udarac i izdržao, a sad nakon Šibenika sigurno mu nije lako.
Sastavio je posadu koju hvale mnogi komentatori, jer – odavna nije bilo takva prijelaznog roka – pa ipak konačni rezultat ne čini se na tragu (javno proklamiranih) ambicija.
S druge strane, ako je zasjeo na zapovjedno mjesto prije nešto manje od godinu dana, teško je već četvrtog “noštroma” ili “kapa o makinje” bacit s mosta i dovodit petog… Ovo bacit uvjetno rečeno, ali dobro zvuči.
Možda će morat minenjat, ali nije lako brzat odlukom…
Jakobušić je mnogo toga promijenio u Hajduku u 365 dana, a uz njega su sada kao članovi uprave Ivan Matana i Marinka Akrap.
NOVI LIKOVI ‘NA KATU’
Međutim, novi su likovi oko prve momčadi, ne radi se samo o trenerima, novi je primjerice i team-menadžer Stjepan Badrov, na svakoj razini uočava se težnja za promjenama, osvježenjima.
A sve u cilju boljitka rezultata, kako bi rekao Ivan Katalinić: samo je trofej bitan.
U to ime je napravljen pravi defile novih likova i kroz momčad, a dovedene su face kao što su Marko Livaja i Lovre Kalinić, pa Filip Krovinović, naposljetku i Danijel Subašić, između svih ostalih zahvata.
Gustafsson je već četvrti trener kod Jakobušića i to smo posebno secirali, baš ta činjenica daje Jensu dodatni “repesaž”, da ga se ne da tek tako otkačiti, diskvalificirati.
Brojčano je doista pretjerano opet mijenjat. Nije lako olako stavit i petog trenera u godinu dana. Premda bi predsjednik mogao komotno kazati i onu “dok se mete netko mora i zakašljati”. A treba mesti i tražiti rješenje, sve dok se Rubikova kocka ne posloži.
PROBLEM ODABIRA
No, problem bi bio i ponovnog odabira… Ne može ni to preko noći.
Osim četvorice trenera, tu je i 15 novih igrača u odnosu na prošlu godinu!
A kad sve zbrojite Hajduk se nije maknuo sa četvrte pozicije; premda je tu, blizu, nadohvat i Rijeci i Dinamu i Osijeku, ipak je – četvrti. Jaz je manji, to je nedvojbeno, ali je pozicija (zasad) ista. Gdje si bio, što si radio, četvrti si ostao, piše Slobodna Dalmacija.
I sve to, koliko god bilo paradoksalno, veže ruke glede brze smjene: Gustafsson bi moguće tako ispao Pedro. A odgovornost u trenucima naprasne smjene legla po funkcionerima koji su ga doveli.
Zato neka Jens još proba uprit… Sve dok u svići ima uja.
LOV NA KAPITALCA
Možemo samo podsjetit kako je Jakobušić od prvog dana sanjao o treneru – kapitalcu. Kao što je našao igrača kapitalca u Livaji (“on je luksuz za nas”, kaže Tomislav Erceg), tako je htio i trenera kojemu bi povjerio sve ovlasti.
Sanjalo se o Slavenu Biliću, Ivanu Juriću, Ivanu Leki i naposljetku Matjažu Keku, možda smo i mi to s naše pozicije pretjerivali, nesvjesno davali nadu, no nitko nam ne može reći da se navedenom kvartetu baš i nije pričalo…
Uglavnom, od te tadašnje utopije otprije 11 mjeseci imali smo – Tramezzanija, pa sad Gustafssona.
Utoliko je teže odabrati opet nekog novog, pa i ta pozicija – kako nam se čini – ostavlja Gustafssona da pod pritiskom “cajtnota” ispravlja “krive Drine”.
SVI LUKŠINI TRENERI
Hari Vukas
Kao nasljeđe od Marina Brbića i Igora Tudora koji je prethodno otišao u Juventus, Vukas je kod Jakobušića potrajao jednu utakmicu. Porazom u Puli, a nakon što je prethodno baš ovih dana Vukasov Hajduk načet porazom od Šibenika (!), doduše čak u Poljudu, poraz od Istre uradio je da se Jakobušić ekspresno odredi spram Marija Stanića, Ivana Kepčije (struka) i Harija Vukasa (trener). Traže se nova lica…
Boro Primorac
Dok traje odabir novog trenera komandnu palicu prve momčadi dobio je Boro Primorac kao osvježenje iz unutarnjih redova „bijelih”. Dugo u sjeni Arsenea Wengera u Arsenalu, pa onda i u Akademiji Primorac je (privremeno) istrčao na veliku scenu. Snašao se u početku dobro, ali je nakon zimskih priprema u Postirama bilo jasno da treba naći novog kormilara prve momčadi i da nije Primorac taj još za cijelo proljeće…
Paolo Tramezzani
Uletio je u momčad koja je već odradila pripreme na Braču, u hodu istrpio promjenu Mije Caktaša u Marka Livaju… Kako je sezone išla, bivao je sve bolji i na kraju se u finišu riješio bremena pete pozicije koja je Hajduka pritiskala kao uteg. Biti četvrti nije uspjeh, ali poskočiti na četvrtu s pete skaline bile je europski vrijedno i značajno. No, nije bilo dovoljno da ostane, sporazumno su se razišli na kraju sezone, u Hajduku su tražili novog idealnog trenera.
Jens Gustafsson
I bili uvjereni da su u Šveđaninu pronašli pun pogodak, a tako je slutilo nakon dobrih igara na pripremama u Zrečama u Sloveniji. Tramezzani je bio talijanski bunkeraš, a Šveđanin je nudio plemenitu viziju nogometa. Već smo secirali Gustafssona i nije to baš „plemenit” trenutak njegova balun, pa sad da vidimo… Uzeti petog trenera u 365 dana nije malo…, zaključuje se u objavi na Slobodnoj dalmaciji.
