Okupio se opet Palace, neki su 20 godina u ‘zelenoj’ kapici (Jadran Bijelić), a Palace je u Divljoj ligi i duže. Prvak 2006. godine. Upravo je Bijelić kao kapetan podigao pokal, piše na službenoj stranici Divlje lige.
Bijelić, poigrale su s brojke, svojih 20 godina proslavio na način da je postigao 2 pogotka protiv Lozice, ali pišemo uz 2 i ‘nulu’ jer je doživio poraz, i eto – 20. Pogađao je još jedan veteran, Haris Zelentrović, pogodio je iz aviona još jedan, Đivo Dimnić. Kaže na oproštaju, i to je pogodio iz aviona. Netko kaže kako je pogodio s 14 metara, on tvrdi da je bilo 15. Uglavnom, bio je lijep trenutak. Neće ga zaboraviti.
Prvo ime ekipe Ognjena Dabelića bio je Marijo Rašica, koji je bio prvi strijelac utakmice. Pet puta je pogodio mrežu Lozice. I to je tih devet pogodaka Palacea. Lozica? Postigla je četiri više, imala je na kraju treće najveću prednost (13:5). Treću četvrtinu je dobila sa 6:0. Đivo Buconić je postigao tri, kao i Paolo Miljanović. Buconić je krao lopte, asistirao. MVP utakmice. Više od jednog pogotka – dva – postigao je Mihael Vukojević. Palace je vodio s 2:1, potom prva serija Lozice – 4:0.
Zatim Sovrnja Doli – Uvala Lapad. Sovrnja je debi imala prije 25 godina, na Adriaticu. Prije 25 godina je u svom debiju postigla 2 pogotka, sad duplo više. Veliki napredak. To što je onda primila samo jedan, a sad dvanaest, to nećemo isticat. Uglavnom, tko je primio dvanaest pogodaka – golman, tko je postigao četiri pogotka – njegovi suigrači. Tko je onda kriv za poraz? Nemamo pojma, analiza će pokazati. Da ne zaboravimo spomenut kako je i 1997. i ove, 2022., i svih godina između na vratima Sovrnje Doli Marko Potrebica. Uz njega četvrt stoljeća je i Marko Kraljević (pogodak sad), Marko Asić, je li još tko ‘preživio’ sve ove godine? Vlaho Kljunak je u kapici Sovrnje Doli. Postigao je dva pogotka. Nikad nije postigao polovicu pogodaka jedne momčadi. Sad jest.
Uvala Lapad? Nije bilo ‘kolovođa’, Marka Bautovića i Mihovila Španje, ali uspjeli su poslat na Porporelu dovoljan broj igrača za odigrat utakmicu, i dobit. Kristijan Mehmeti i Bruno Kontić su po četiri puta parali mrežu. Đivo Zec tri, te jednom Ivan Bonić. Tri puta su više postigli nego su primili.
I onda na kraju su igrali Turčin Danče – Komarda. Povela je Komarda, zatim tri pogotka Dančara. Uglavnom, Komarda se držala malo više od tri četvrtine, početkom posljednje je stigla do pogotka zaostatka (5:4), ali nakon toga 4:0 za Turčin Danče. Petar Mage prvo ime utakmice. Vratar Komarde. Zapljeskali su mu svi. Valjda će bit takav, nada s Komarda, i iduću utakmicu protiv Sovrnje Doli.
Za Turčin Danče je zaigrao Ivo Braenović (na slici, arhivska). Nek s zna – Divlju ligu igra od 1974. godine, s Dančama 1984. i 1985. godine je bio prvak, te pet puta doprvak, potom Špilja ’94 Danče, pa Turčin Danče.
Đivo Knego i njegova ekipa s Porporele su sve složili za igrat, jedna bara ‘crvena’, druga ‘plava’, Antun Srijense je sudio prve dvije utakmice, Bruno Kontić treću, zadnju. Hvala im!
1. kolo kvalifikacija ‘B’
Porporela
Palace – Lozica 9:13
Uvala Lapad – Sovrnja Doli 12:4
Turčin Danče – Komarda 9:4
