Na najveća dva posljednja vaterpolska natjecanja reprezentacija, Hrvatska je bila u samom vrhu kada se gleda prosjek starosti momčadi. Na Europskom prvenstvu u Budimpešti, u siječnju 2020., Barakude su s prosjekom 29.4 godina bila druga najstarija reprezentacija (iza Srbije, 30.7 godina). Na Olimpijskim igrama u Tokiju, u kolovozu ove godine, Hrvatska je zasjela na vrh s prosjekom 31 godina i 77 dana ili malo ispred Srbije s 30 godina i 325 dana.
Već i ta činjenica jasno je dala za naslutiti kako se približava trenutak nužnog pomlađivanja momčadi, odnosno opraštanja od reprezentativne kapice određenog broja igrača.
Uoči odlaska u Tokio, najstariji među Barakudama, Xavi Garcia (38) objavio je da će upravo na olimpijskom turniru okončati igračku karijeru. Tijekom turnira u Japanu, kapetan reprezentacije Andro Bušlje rekao je novinarima kako se vjerojatno oprašta od reprezentacije. Nakon povratka momčadi iz Tokija, postignut je načelan dogovor da će nakon određenog kraćeg protoka vremena, izbornik porazgovarati s igračima, posebno ‘senatorima’, te tada mirno, ‘hladnih glava’, s određenim odmakom od tokijskog turnira, još jednom raspraviti s kojim sve točno snagama Hrvatska u vaterpolu ulazi u novi olimpijski ciklus. Sada, dva i pol mjeseca nakon Tokija i to je u najvećoj mjeri razjašnjeno.
Odlazak Bušlje, Jokovića i Lončara
– “Uz Xavija Garciju koji je završio s igranjem vaterpola, te Paula Obradovića koji je također s Tokijom završio reprezentativni dio svoje priče, od reprezentacije su se oprostili kapetan Andro Bušlje, zamjenik kapetana Maro Joković, te centar Luka Lončar. Još sam ostavio lagano otvorenu opciju s Jokovićem i Lončarom za eventualno stavljanje na raspolaganje ukoliko bi to neke situacije zahtijevale, ali u načelu je to odluka. Još moram sljedećih dana otići u Beograd, te razgovarati s Josipom Vrlićem” – rekao je izbornik Ivica Tucak u razgovoru za dnevnik “Sportske novosti”, te naglasio.
– “To su jednostavno igrači koji su dali svoje što se reprezentacije tiče, koji su u određenim godinama, umorni, zasićeni i mi se moramo okrenuti budućnosti. Moramo se pokrenuti u novom smjeru. Uvijek sam govorio, vrata reprezentacije će vječno biti otvorena za neke eventualne korekcije, ako vidimo da smo na nekim pozicijama tanki ili da nemamo odgovarajuća rješenja. Međutim, moramo napraviti zaokret. Mi ne možemo više ići dalje s ljudima koji imaju 35-38 godina. Ne ide više. Ne da mi ne možemo, nego niti oni više ne mogu. To je neminovno u svakom sportu, međutim nisam pesimističan. Trebat će jasno vremena malo i strpljenja da se to posloži. Neke igrače već imamo od ranije, na njih računamo, a sada idemo s priključivanjem novih” – govori u navedenom intervjuu, izbornik Ivica Tucak.
Povratak Krapića
Izbornik hrvatske reprezentacije je naznačio i neke koji se bilo vraćaju ili nameću, odnosno s kojim snagama Hrvatska u vaterpolu ulazi u novi olimpijski ciklus.
– “Ono što je sigurno, u reprezentaciju se vraća Ivan Krapić. Obavio sam s njim razgovor. On svojom energijom, radom i profesionalnim osobinama, može puno ponuditi, dati ovoj reprezentaciji” – napominje Tucak o centru koji je činio tandem na 2 metra s Lukom Lončarom na SP u Budimpešti 2017. kada je Hrvatska drugi put osvojila naslov svjetskog prvaka.
– “Rino Burić, Marko Žuvela, Franko Lazić. To su momci koji moraju dobiti priliku, a koji svojim igrama u svojim klubovima to zaslužuju. Uz ove koji će ostati poput Fatovića, Bukića, Vukičevića, Bijača, Marcelića, Macana, Benića…, pa onda i onog koji nam dolazi, mislim na Harkova. To su sve igrači koji igraju značajne uloge u svojim klubovima, igraju i Ligu prvaka. Pratimo također i mladog centra Lovru Paparića, kao i nešto starijeg Luku Lozinu, obojica igraju u Grčkoj, pa Antonija Duževića u Jadranu. Računam i na Jerka Marinića Kragića. On ima 30 godina, nije iz plejade baš mladih ili jako mladih, ali to je igrač kojeg pratim od 2008., iz juniorske reprezentacije još. On je danas jedan od glavnih igrača u Jadranu. On zaslužuje biti u kadru reprezentativaca, a hoće li se izboriti, to će se vidjeti kroz pripreme” – napominje izbornik Ivica Tucak.
Andro Bušlje (1986.) u reprezentaciji je od Svjetskog prvenstva u Montrealu 2005.; te je s Hrvatskom osvojio 22 medalje od ukupno 23 koliko su Barakude u tom razdoblju osvojile, a među njima po jedno olimpijsko zlato i srebro, dva svjetska zlata, naslov prvaka Europe, jedno srebro i 4 bronce sa svjetskih prvenstava. Uz Maru Jokovića, jedini je vaterpolist na svijetu s čak 7 uzastopnih medalja na svjetskim prvenstvima.
Maro Joković (1987.) u reprezentaciji je od Europskog prvenstva u Beogradu 2006. Drugi je na ljestvici igrača s najviše medalja za reprezentaciju, točno 20. No, ukupno ih zato u karijeri ima 58, te je po tomu najtrofejniji hrvatski vaterpolist u povijesti. Njegova niska najvećih uspjeha s Barakudama identična je onoj Andre Bušlje.
Luka Lončar (1987.) u reprezentaciji se ustalio 2013. s dolaskom izbornika Tucka, a nakon odlaska Igora Hinića koji je na Igrama u Londonu godinu dana ranije okončao reprezentativnu karijeru. Osvojio je naslov svjetskog prvaka, olimpijsko srebro, te još jedno srebro i dvije bronce sa svjetskih prvenstava.
To je trolist igrača od kojih su prva Bušlje i Joković bili stožerni, neizostavni igraču udarne postave, a njima se potom posljednjih 8-9 godina pridružio i sidraš Luka Lončar. Svojim dometima, predanošću, profesionalnošću, a nadasve silnim uspjesima, pobjedama, medaljama i trofejima, zavrijedili su već poodavno ulazak u ‘zlatnu knjigu hrvatskog vaterpola’. Bit će se malo teško naviknuti gledati Barakude bez ovih igrača, ali kao što su oni svojim ulaskom među Barakude bilo otvorili i tvorili jedan briljantan ciklus našeg vaterpola, tako ne valja gubiti vjeru u stvaranje jednog novog naraštaja igrača s kojima ćemo se ponositi i veseliti i u budućnosti.
Više donosimo u Dnevniku DUTV od 18 sati u kojem će uživo gostovati Maro Joković!
