Na blagdan sv. Nikole, prije 28 godine zapisan je jedan od najtežih dana u dubrovačkoj povijesti, dan kada je 1991. Dubrovnik bio izložen najvećem napadu u Domovinskom ratu.
Agresorska vatra na grad trajala je od rane zore, a najžešći napadi bili su usmjereni na tvrđavu Imperijal na brdu Srđ ponad grada, kao i na povijesnu jezgru, hotel Belvedere te naselja Nuncijata i Sustjepan.
Napad srpsko-crnogorskih agresora i njihove jugovojske je trajao cijeli dan. Uz pokušaj osvajanja tvrđave Imperial na Srđu, agresori su cijeli dan topnički zasipali Dubrovnik i njegovu povijesnu jezgru sa kopna i mora.
Bezbrojne granate koje su toga dana padale unutra zidina ubijale su ljude i uništavale vrijedne spomenike kulture sa palačama renesansnog grada.
Na tvrđavi Imperijal na Srđu i dalje je vijorila hrvatska trobojnica, što je bio znak Dubrovčanima kako je obranjen Grad i njegova sloboda. Srećom i zaslugom hrvatskih branitelja, Vukovar se nije ponovio u Dubrovniku.
Tog najtežeg dana, 6. prosinca 1991., Dubrovnik su na prvim crtama obrane obranila 163 branitelja, po čemu će dubrovačka 163. brigada Hrvatske vojske kasnije i dobiti svoju brojčanu oznaku.
