Danas je u Hrvatskom saboru održana konferencija za medije povodom Konačnog prijedloga Zakona o arhivskom gradivu i arhivima koji je na raspravi u Saboru, predvidivo, kasno večeras. Konferenciji je nazočio Mostov politički tajnik i saborski zastupnik Nikola Grmoja.
„U svibnju 2017. donesen je Zakon o arhivskom gradivu i arhivima. Naime, tada je Most nezavisnih lista izvršio pritisak prije lokalnih izbora da se arhivi otvore. Međutim, Ministarstvo kulture već je u veljači 2017. godine, tijekom rasprave o Mostovom zakonu najavilo da je izradilo cjeloviti zakon da bi tek 3. studenog 2017. uputili u proceduru novi Zakon, a tek 7.veljače 2018. zakon je raspravljen u Saboru u prvom čitanju.
Budući da je zakon naišao na veliki otpor ljudi koji razumiju problematiku, drugo čitanje imamo tek danas na dnevnom redu i to kao sedmu, posljednju točku dnevnog reda u gluho doba i daleko od očiju javnosti. Očigledno se računa i s prijenosima nogometnih utakmica i radi se sve da ova tema svoj veliki finale doživi tiho i neprimjetno“, istaknuo je Grmoja.
Vlada RH cijelo vrijeme ponavlja kako oni otvaraju arhive pa svjedočimo da ovoj Vladi i ovom Ministarstvu kulture uspijeva nešto što nikada nikome nije uspjelo. Otvaraju se arhivi čija su vrata i, što je puno važnije, čiji su fondovi već širom otvoreni. Nakon salvi kritika koje je zakon doživio u prvom čitanju, napravljene su samo kozmetičke promjene zakonskog teksta. pa je jasno da zatvaranje arhivskih fondova, posebno onih iz doba komunizma, ostaje i dalje primarni cilj donošenja ovog zakona.
I dalje se inzistira na „otvaranju“ arhivskog gradiva nastalog do 30. svibnja 1990. u odnosu na danas otvoreno i dostupno gradivo nastalo do 22. prosinca 1990. godine. Odgovor je vjerojatno u izjavi dr. Dinka Čuture, ravnatelja Hrvatskog državnog arhiva. Prema Čuturinoj nedavnoj izjavi prenesenoj u medijima riječ je o razdoblju nastanka moderne hrvatske države, a svaka država štiti svoje tajne. Dakle, nastanak hrvatske države obavijen je tajnom koja nije za nas, obične smrtnike. „Ostaje samo pitanje ima li ova Čuturina izjava kakve veze s čuvenim Milanovićevim King-Kongom?“, naglašava Grmoja.
Nije intervenirano ni u odredbe koje se odnose na zaštitu osobnih podataka. I dalje imamo nesuvislu formulaciju da ostaju dostupni samo osobni podaci onih osoba koje su obnašale javne dužnosti i ujedno bile pripadnici službe sigurnosti ili osoba koje su obnašale javne dužnosti i bili ujedno suradnici službe sigurnosti.
Takvih obnašatelja koji su ujedno bili i pripadnici službe sigurnosti bilo je u razdoblju od 1980. do 1990. svega nekoliko i priča se svodi: na zamjenika republičkog i pomoćnike sekretara za unutrašnje poslove RSUP SRH. Svi ostali, u službama sigurnosti i izvan njih, ostaju po ovom prijedlogu, anonimni.
„Primarna je namjera ovog Zakona iskoristiti tzv. zaštitu osobnih podataka i zatvoriti osobne dosjee građana, njih otprilike 80 tisuća koliko ih je još sačuvano i koji se nalaze u Hrvatskom državnom arhivu. Radi se, u pravilu, o dosjeima žrtava republičke državne sigurnosti koji su popisani po imenima i prezimenima, datumu rođenja i imenu roditelja. Popis ljudi pod obradom trebao bi po ovom prijedlogu postati nedostupan bilo kome osim odabranih.
Pravi problem leži u činjenici da u arhivima nema onoga što bi tamo trebalo biti. Nema naime dosjea zaposlenika službi sigurnosti, kao što nema niti dosjea suradnika službi sigurnosti i svih ostalih koji su s tim službama surađivali na kršenjima ljudskih prava. I zato jedini način da saznamo tko je i kako kršio ljudska prava jest posredan. Preko dosjea žrtava. Dakle, nije to briga za zaštitu osobnih podataka žrtava već zaštita osobnih podataka progonitelja“, ističe Grmoja.
Nikola Grmoja je pozvao i predstavnike predlagatelja da objasne zašto je u opisu arhivskog sustava Republike Hrvatske i nabrajanju nadležnosti pojedinih njegovih sastavnica jednostavno zaboravljeno da u Republici Hrvatskoj djeluje jedan za Republiku Hrvatsku neizmjerno važan specijalizirani državni arhiv osnovan posebnim zakonom koji je donio ovaj Hrvatski sabor. Predlagatelj je u prijedlogu zakona zaboravio Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata kao dio javne arhivske službe Republike Hrvatske, pa čak ga ne navodi ni kao arhiv bilo koje vrste. Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata u ovom Konačnom prijedlogu Zakona jednostavno ne postoji.
Most NL ocjenjuje da Konačni prijedlog toliko obiluje nemuštim i pravno nepismenim odredbama da predlaže predlagatelju da povuče ovaj Konačni prijedlog Zakona iz procedure i posao napravi kako spada. Naravno, kako nije očekivati da će predlagatelj prihvatiti taj prijedlog i Klub Mosta NL predlaže da Hrvatski sabor donese odluku o upućivanju ovog Konačnog prijedloga u treće čitanje jer je sada sasvim jasno kako će Most na ovakav prijedlog zakona morati uputiti velik broj amandmana.
