”Ima li pilota u avionu?”, pitanje je koje je premijer Plenković zbog Croatia Airlinesa već četiri godine morao redovito, onako dobroćudno i očinski, svakih šest mjeseci postavljati svom nezainteresiranom za rješavanje tog problem ministru prometa Olegu Butkoviću.
Brzi i veseli odgovor Butkovića, koji se u tim prigodama redovito poigravao maketama aviona odjeven kao ”domaćin leta” Croatia Airlinesa, uvijek bi nasmijao i umirio njemu brižnog premijera.
”Ima, ima – opet smo izabrali da nas na šest mjeseci u Croatia Airlinesu vozi naš čovjek – Jasmin Bajić”, odgovarao bi razigrani Butković ponašajući se prema premjeru umiljati kao avionski stjuard.
Brižnog premijera i razigranog ministra pritom nikada ne bi zasmetao glas iz cockpita…
”Dragi putnici, upravo nam je otpalo lijevo krilo… Otpalo nam je i desno krilo… Putovanje ćemo nastaviti na krilima mašte… Hvala vam što ste letjeli Croatia Airlinesom”…
Prisilno prizemljeni premijer bez lijevog i desnog krila očito može raspustiti Sabor, ali već skoro pune četiri godine ne može riješiti problem ‘Croatia airlinesa”, ono što je trebala biti domaća zadaća očito nezainteresiranog ili prezainteresiranog ministra Butkovića.
Naime, u sjeni koronakrize i raspuštanja Sabora, ispod radara javnosti prošla je vijest da je Vlada sredinom svibnja, ponovno dala Jasminu Bajiću šestomjesečni mandat vršitelja dužnosti predsjednika Uprave posrnulog državnog avioprijevoznika. I to već šesti šestomjesečni mandat u posljednje tri godine sto je sigurno europski rekord s kojim bi se premijer mogao pohvaliti kada bude predsjedao EU diplomatima na panelu “Tko može dulje ne izabrati predsjednika uprave državne tvrtke!?”. Vrišteći dokaz neodlučnosti ministra Bukovića, ujedno je i sramota ”zaigranog” premijera Plenkovića koji ne može, ne zna i, zaključno, ne želi riješiti sudbinu Croatia Airlinesa. I to već više od četiri godine sto sa podsmijehom komentiraju svi ozbiljni poslovni ljudi .
No, krenimo redom.
Natječaji za predsjednika Uprave Croatia Airlinesa (CA) traju još od, vjerovali ili ne, travnja 2017., a privremena imenovanja od kolovoza 2016. kada je Vlada, nakon što mu je istekao mandat predsjednika Uprave, Krešimira Kučka prvi put imenovala na mandatno razdoblje na to mjesto.
Otad do danas, kako su rijetki u medijima primijetili, Vlada se ”lopta” nacionalnom aviokompanijom i provodi najdugovječniji natječaj za predsjednika Uprave jedne državne kompanije od državnog osamostaljenja. I u poznom socijalizmu ljudi u sivim odijelima bi zasigurno to prije napravili.
No, već spominjani Kučko je pred kraj trećeg šestomjesečnog mandata podnio ostavku i otišao za direktora bahreinske tvrtke Gulf Air. No, to ne smetu Vladi koja u studenome 2017. na njegovo mjesto imenuje Jasmina Bajića kojemu je mandat, eto, i sada u svibnju 2020. vjerojatno po peti ili čak šesti put produljen, a vjerujemo da i on nije siguran u točan broj.
S druge strane, Vlada je proteklih godina Croatia Airlines vratila na popis strateških kompanija te raspisala ponovne natječaje za predsjednika i članove Uprave. Postupak je bio proveden, ali odluke nikada nisu bile donesene.
Pritisak na Vladu da odabere Upravu na puni mandat izvršili su pretprošle godine i sindikati, ali bez rezultata pa su se i oni umorili i odustali od gnjavljenja premijera glupim prijedlozima da se izabere npr. predsjednik uprave. To je kao npr. da Brod nema kapetana ali to su neki očito moderni brodovi. Uzaludna su i upozorenja struke da je ovakav način vođenja kompanije neozbiljan jer privremeni direktor nema mogućnosti donošenja dugoročnih strateških odluka. Na posljednji od natječaja koje raspisalo je Ministarstvo državne imovine, tada pod direktorskom palicom također nesposobnog što je pokazalo i njegovo razrješenje iz Vlade (osim za sebe i svoju bližu rodbinu ), ali i ražalovanoga Gorana Marića, javili su se Ranko Ilić, direktor tvrtke Zračna luka Zagreb, Zdravko Delić, Boško Matković i Jasmin Bajić, izvijestio je svojevremeno Jutarnji list. Procedura izbora bila je završena, a prijedlog je upućen Vladi, ali premijer Plenković nikada nije donio odluku.
Prema medijskim interpretacijama, izbor Krešimir Kučka za ponovnog šefa CA blokiran je zbog kaznene prijave koju su Kučko i tadašnji član Uprave CA Zlatko Širac 2015. podigli protiv Ivana Mišetića i Srećka Šimunovića, o čemu je Objekivno već iscrpno pisalo.
Naime, u prijavu su izrazili sumnju da je možda tvrtka oštećena za neke milijune dolara ugovorom o zastupanju s američkom tvrtkom Networld Communication, sklopljenim za razdoblje od 1997. do 2021. godine. DORH dosad nije riješio tu prijavu ili ako jeste javnost o tome nije obavještena, a Šimunović i Mišetić tvrde da ugovori nisu štetni za CA. U medijima se također navodilo da je Mišetić pokušao stopirat Kučka i lobirati kod premijera (kuloari kažu možda preko premijerove glavne tajnice Tene MIŠETIĆ) jer mu ovaj nije želio kao direktor isplatiti neke milione kuna na koje smatra da ima pravo po menadžerskom ugovoru nakon što je 2011. smijenjen s mjesta prvog čovjeka kompanije.
No, nakon što je Kučko otišao nije potpuno jasno zbog čega Vlada uporno odbija imenovati prvog čovjeka Uprave. Zanimljivo je da se, što ističe i Jutarnji list, uporno produljuje mandat Jasminu Bajiću koji se također javio na natječaj i očito je dobar kao šestomjesečno rješenje, ali ne i kao dugoročno, pa bi čovjek očito mogao bit frustriran i zbog toga za duševne boli nekada tužiti premjera i ministra Butkovića jer ne zna razlog zašto je on po njima najgori od svih direktora državnih tvrtki kada je jedini direktor kojega BUTKOVIĆ i premjer ne žele imenovati na dulje od 6 mjeseci!?
U međuvremenu ministar prometa Oleg Butković je veselo objavio svekolikom narodu da CA u budućnosti ne može preživjeti bez strateškog partnera i da kompanija kreće u potragu za financijskim savjetnikom koji će tražiti partnera a vjerojatno će za to zatražiti pomoć jednog od svojih omiljenih savjetnika čije usluge nudi i Svjetskoj banci jer je očito fasciniran savjetnikovim likom i djelom. No, nikad nije bilo objavljeno koje su strateške partnere pronašli savjetnici fonda Svjetske banke koji je 2015. odabrala tadašnja Vlada i za to izdvojila opet neke stotine hiljada kuna. Prema svemu sudeći, moguće je zaključiti da je izbor strateškog partnera za CA još jako daleko.
Prevedeno na rječnik razumljiv Plenkoviću i Butkoviću, poigravanje s Croatia Airlinesom stručna javnost prepoznala je kao odgađanje odluke do pronalaska strateškog partnera, a do tada će Croatia Airlines i sve nas ”vozati” njihov autopilot – Jasmin Bajić – ali o njegovom liku i djelu nekom drugom prilikom.
Kako bi cinici zaključili, poigravanje s Croatia Airlinesom isključivo je politički let Plenkovića i Butkovića koji miriši na katastrofu.
Posljednje riječi Butkovića koje će biti zabilježene u crnoj kutiji koja će se otvoriti ako nekada slučajno bude izabran predsjednik uprave po želji ministra Butkovića bit će one upućene premijeru Plenkoviću…
”Tata, mogu li ja preuzeti pilotsku palicu i biti predsjednik uprave jer sam to mjesto čuvao za sebe kad ne budem vise ministar?”’ /objektivno.hr/
