Na današnji dan slavi se Dušni dan, kada se sjećamo svih svojih dragih pokojnika. Premda se grobovi pokojnika tradicijski više pohode na blagdan Svih Svetih koji je neradni dan i državni blagdan, upravo je ovaj dan ponajviše posvećen sjećanju i molitvi na naše drage.
Pohodi grobovima i grobljima se stoga nastavljaju i na današnji dan kao znak pažnje i vjere u vječni život.
Tako je Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih (a ne Dan mrtvih!) izraz kršćanske nade i vjere u zagrobni život što liturgija ističe riječima: „Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima. I pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima“.
Isus nikad ne govori ispraznosti. Danas, kad se sjećamo svih naših pokojnika, prisjetimo se jedne Isusove izreke kad je umro njegov prijatelj Lazar. Veli on Marti, pokojnikovoj sestri: „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će“ (Evanđelje po Ivanu, 11,25).
Zato i nama danas poručuje: „Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će!“
Danas, usrdno i pobožno zazivamo milosrđe Božje nad naše pokojnike. Molimo da Bog ne gleda na njihove grijehe, nego na Krista, našeg Spasitelja i na vjeru njegove Crkve. Ali molimo i jedni za druge, da Gospodina ovaj naš ovozemni život ispuni smislom.
Ne tražimo ispraznu nadu, nego samo da se i na nama ostvari Isusovo obećanje: „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će“
Premda tijekom cijele godine prisjećamo se i molimo za prijatelje i članove obitelji koji su napustili ovozemaljski život i otišli na nebo, to posebno činimo na Dušni dan i dane koji slijede.
Stara i drevna molitva za pokojnike nalazi se u kompendiju Katoličke crkve, a potječe iz Panachidove službe za mrtve koju slave istočni kršćani. To je jedna lijepa molitva koja oslikava sjajnu sliku neba, traži Božju milost za pokojnika i moli za njegovu dušu da na nebu nađe ono što nije mogla pronaći na zemlji, piše narod.hr
