Država je ozbiljna i pravedna koliko je ozbiljno i pravedno njeno pravosuđe! Možemo mi pričati o ekonomiji, o ekologiji, o demografiji, statistikama, ali ako narod jedne države nema povjerenja u vlastiti pravosudni sistem, onda je sve za ništa, a o povjerenju su dovoljno rekli i naši građani, a i EU koja nas je po percepciji transparentnosti i korupcije strpala uz bok Rumunjske, Bugarske i sličnih država.
Radi se o slaboj strukturi, strukturi koja je pogodna za razvoj malignih oboljenja koja se šire i šire, metastaziraju…
Da bi bilo koje pravosuđe u svijetu bilo pravedno, puno toga mora prethoditi, moraju državu uređivati, stabilni, netašti, državotvorni, vjerodostojni (kako bi rekao premjer) ljudi – a ne oni emocionalno uzdrmani, preplašeni (kako bi rekao predsjednik ), pa onda uz sve to još i narcisoidni i bahati …
Je li ministar Bošnjaković osoba koja ulijeva povjerenje i vjeru u pravedno, transparentno i učinkovito pravosuđe?
Čovjek je ministar pravosuđa, a usuđuje se doći na svetu misu sa zaplijenjenim, bezobrazno skupim i za naše prilike, nakazno uređenim BMW-om, valjda da dobije na važnosti, kao da je neki pripadnik nekog klana, a ne gotovo prva osoba jednog od najvažnijih dijelova države i tom porukom je EU građanima sve poručio što oni mogu očekivati u zaštiti svojih prava!?
Taj čelni čovjek našeg pravosuđa je i politički sponzor svog sina – nije mu neugodno, dapače, ne vidi ništa sporno u tome da njegov sin kao jedno od prvih radnih mjesta u životu sjedne na mjesto sefa nadzornog odbora bilo čega, uopće nije bitno čega… Za našu današnju temu je bitna procedura – ta ista procedura koju taj isti ‘činovnik’ tako brutalno gazi kad je to potrebno za ostvarivanje vlastitih ciljeva. To je preslika čovjeka kakvog bi na tom mjestu očekivali u nekoj nedemokratskoj zemlji, što znači, da se mi zahvaljujući baš takvim ljudima nalazimo u live verziji npr. Alan Forda stripa. Nije parodija, to je naš život, koji smjernim čine takvi ljudi, ljudi kojima je to dopustio sustav i njegovi politički šefovi.
Njegov šef koji se na papiru bori za transparentnost i vjerodostojnost, ali koji istovremeno skače po saboru zajedno sa svojim osiguranjem da bi se obračunao sa pripadnikom oporbe kako bi demonstrirao, ali sa sigurnim zaleđem, svoju moć, dao mu je zadatak da brani neobranjivo i tumači vjerodostojnost i objektivnost natječaja i obrani percepciju funkcioniranja pravnog sustava i onda nas oni upile svojom statistikom, a narod očito ne razumje njihove rezultate i njihova odricanja. E moj narode…
Da se vratimo na temu pravosuđa, pravosuđe je jednako javnom tužiteljstvu, ili kako ga danas ublaženo zovemo – državnom odvjetništvu. Što radi državno odvjetništvo – progoni nepravdu i osigurava vladavinu prava – ajmo konkretno, što je napravilo u slučaju Agrokor, koliko vidimo, nitko, trenutno nije u zatvoru – jeste li normalni, pa to je pljačka kako su nas uvjeravali veličine koja je dostojna razmjera visoko razvijene države, a ne ove naše posrnule ljepotice Hrvatske. Nitko nije u zatvoru, podignute su optužnice, prvi udar je prošao, i to je za njih najvažnije, medijska pažnja popušta, ide se u iscrpljivanje…
Ajmo dalje – Ivo Sanader – osoba koja je stotine, možda tisuće ljudi prevela, po pitanju standarda i kvalitete života iz srednjeg vijeka u 21. stoljeće omogućivši im nesanjivo bogatstvo… Kako? Pa uglavnom nedopuštenim načinima (kako piše u optužnicama protiv Sanadera), inače bi njihove kvalitete bile vidljive ne samo u okviru ovih naših granica, nego i šire, pa takvi znalci se ne bi zaustavili, oni vole slavu, oni vole uspjeh, oni vole moć – pa zašto onda sve to ne bi demonstrirali i dalje od Hrvatske!? Da vam šapnem, zato jer očito ništa ne znaju, jer nemaju kvalitete, jer samo svojoj poslušnosti, ne razmišljanju i Ivi Sanaderu duguju sve što imaju – njihova najveća kvaliteta je svjesnost o tome i to ne dovode u pitanje?
Što je tu napravio DORH – pomoći ću vam opet, ništa?
Možemo tako nabrajati jako puno, zaključak je uvijek isti, a službeni odgovor – ne komentiramo predmete koji su u tijeku, institucije rade svoj posao i slično… Nitko ništa ne radi, ili ako radi to se stvarno ne vidi, i to je rezultat rada te institucije o kojoj danas pišemo i čiji ne(rad) ni Plenković ni Bošnjaković ne žele remetiti, možda baš zato jer žele da bude njihova produžena ruka??
A kad se priča o kvaliteti i objektivnosti natječaja preporuka svima za neke nove natječaje glasi … – a ja u školu iš’o, umjesto da sam ustaša bio… pa bi možda bolje proš’o.
