U odnosu na usporedivi mjesec prošle godine prosječna plaća u rujnu najviše je, 20 posto, porasla u kategoriji zdravstvene zaštite i socijalne skrbi, u kojoj je prosječna neto plaća time dosegnula 1443 eura.
Osim inflacije koja i u ovoj godini ostaje povišena, i to na višim razinama nego što se prvotno očekivalo, i podaci o rastu prosječne plaće iz mjeseca u mjesec potvrđuju veći rast u odnosu na predviđanja.
Najnoviji podaci državnih statističara kažu da je prosječna neto plaća oko 1,4 milijuna zaposlenih u pravnim osobama u prošlomjesečnim isplatama za rujan iznosila 1156 eura. To je nešto niže nego mjesec prije (nominalno za 0,6, a realno za 1,1 posto), ali kao posljedica manjeg broja plaćenih sati. Prosječna satnica u rujnu je, prema DZS-u, iznosila 6,75 eura neto, što je u odnosu na mjesec prije za osam posto više.
U godišnjim usporedbama, pak, prosječna je neto plaća viša nominalno za 14,2, a realno, tj. imajući u vidu inflaciju, sedam posto. Plaću oko prosječne ili višu od nje, međutim, kod nas ima približno trećina zaposlenih, dok je medijalna plaća za rujan bila 998 eura. Dakle, polovica zaposlenih ima manje, a polovica više od 1000 eura.
Kretanja plaća, kao i zaposlenosti, uz ostalo, nameću i pitanje strukture zaposlenih prema stupnju obrazovanja. Hrvatska u tom smislu bilježi zaostajanje za prosjekom Europske unije, a u prilog tome govore i podaci o udjelu visoko kvalificiranih u ukupnom broju zaposlenih.
U proteklih pet godina udjel zaposlenih s višim i visokim obrazovanjem blago je smanjen; prije pet godina bio je na 30, a lani na 29 posto. No, slika je i znatno lošija u usporedbi s drugima, jer u isto vrijeme udjel više i visoko obrazovanih u EU je porastao – s 34 na gotovo 38 posto u prosjeku. Sve u svemu, strukturno gledano, to nije obećavajuće za dugoročnije perspektive domaćeg gospodarstva u smislu stvaranja dodane vrijednosti.
Godišnjim rastom plaća već neko vrijeme u Hrvatskoj prednjače zaposleni u javnom sektoru. U proteklih nekoliko mjeseci, naime, upravo u djelatnostima u kojima se glavnina zaposlenosti odnosi na državne i javne službe bilježe se i najveće godišnje stope rasta plaća.
U odnosu na usporedivi mjesec prošle godine prosječna plaća u rujnu najviše je, 20 posto, porasla u kategoriji zdravstvene zaštite i socijalne skrbi, u kojoj je prosječna neto plaća time dosegnula 1443 eura.
U skupini djelatnosti objedinjenih u kategoriji javne uprave i obrane, prosječna je plaća u godinu dana porasla za gotovo 18 posto (na 1392 eura), što je druga najveća stopa rasta. Te djelatnosti povećanjem plaća slijede tri s godišnjim rastom između 17 i 18 posto, među kojima su turizam i ugostiteljstvo te administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti, u kojima prosječna plaća još nije “uhvatila” granicu od tisuću eura.
’Garancija’ rasta
Inače, razinom prosječne plaće prednjači IT sektor (kategorija Informacije i komunikacije), a druge najviše plaće u prosjeku imaju zaposleni u financijskom sektoru. U te dvije skupine djelatnosti ove godine stopa rasta neto plaća je nešto niža od ukupnog prosjeka (10 odnosno 9,2 posto). Kako bilo, zajedničko sektorima s iznadprosječnim plaćama je i nadprosječan udjel više i visoko obrazovanih.
U Hrvatskoj udruzi poslodavaca ne propuštaju ni jednu priliku da govoreći o problemu radne snage apeliraju na daljnje porezno rasterećenje plaća, pri čemu u pravilu posebno ističu rasterećenje srednjih i viših plaća kao nužnost za jačanje konkurentnosti na tržištu Europske unije. Neoporezivi primici, kažu, ne mogu potaknuti zapošljavanje stručne visoko-obrazovane i dobro plaćene radne snage, čije povećanje udjela u ukupnoj zaposlenosti vide i kao “garanciju”’ bržeg rasta produktivnosti ekonomije.
Inače, najnoviji podaci DZS-a još su jednom potvrdili i veći međugodišnji rast na razini bruto plaća u odnosu na neto plaće. U prosjeku je za rujan isplaćeno 1596 eura bruto ili 16,5 posto nominalno te realno 9,2 posto više nego u istom mjesecu prošle godine. U prosjeku je, dakle, porezno opterećenje plaća veće nego prije godinu dana; jer su povećanja plaća dijela zaposlenih koji nisu bili u poreznim škarama ušli u njih, a dio onih s većim plaćama koji su bili u njima “zagazio” je i u viši platni razred odnosno višu poreznu stopu.
U svakom slučaju, kombinacija dvoznamenkastog (nominalnog) rasta plaća i nastavka rasta zaposlenosti pogoduje i lokalnim proračunima. Koliko će im ove godine porasti porezni prihodi, glavninu kojih čine upravo porezi koje građani plaćaju po osnovi oporezivanja dohodaka, dobiti i kapitalne dobiti, ostaje vidjeti.
No, već prošle godine od tih su poreza lokalci prikupili 24 posto više prihoda nego godinu prije (16,1 naspram 13 milijardi kuna). Utoliko uz dodatno povećane prihode u 2023. vlasti gradova i općina očito imaju prostora da u skoroj odluci vezanoj uz promjene u oporezivanju dohodaka pridonesu rasterećenju odnosno povećanju plaća svojih žitelja.
Čeka se lokalce
Oni, naime, uskoro moraju odlučiti hoće li i u kojoj mjeri kompenzirati ukidanje prireza odabirom nešto većih dviju stopa poreza na dohodak u odnosu na sadašnje.
Oni koji ni danas nemaju prirez, pak, na plaće svojih stanovnika mogu utjecati odabirom stope tog poreza bliže donjoj granici raspona koji je Vlada predvidjela u okviru poreznih promjena. Što će tko odlučiti, znat će se uskoro, prenosi Poslovni dnevnik.
