Povodom obilježavanja Dana dubrovačkih branitelja i najtežeg napada na Grad 6.12.1991. u emisiji “Sve u 16” ugostili smo braću Dominka i Mara Radića koji su tih ratnih godina dali veliki obol. Naime, odlikovani umirovljeni časnik HRM-a Dominko i anesteziološki tehničar Maro hrabro i požrtvovno čitav su rat spašavali živote, jedan na moru, a drugi u Općoj bolnici Dubrovnik i na terenu.

– Taj 6.12.1991. od ranog jutra se po kretanju neprijatelja na Žarkovici i Bosanci moglo naslutiti da se nešto gadno sprema. Tako je i bilo. Stravično razaranje koje je na žalost uzrokovalo brojne žrtve i Gradu nanijelo golemu štetu. Ono što ja posebno pamtim je dan, odnosno noć kad smo se uputili na Lokrum kako bi provjerili što se tamo događa, jer da je pao Lokrum to bi bio kraj. Razvili smo hrvatsku zastavu tamo i naravno “zaradili” paljbu”. Ali sve je na sreću dobro prošlo. – prisjetio se Dominko.

– Kako u ta doba nismo imali pravi respirator nego ambu balon ručno sam ventilirao i održavao na životu intubirane bolesnike nerijetko po cijele dane. Znalo se dogoditi da tri dana i noći oka ne sklopim. – ispričao nam je Maro po kojem su prva dva prava respiratora koja su stigla u Opću bolnicu dubrovnik dobila ime; Maro 1 i Maro 2.

Razgovor pogledajte u videu od 15. minute.