U kojoj mjeri je inflacija ozbiljniji udar na potrošače nego što to pokazuju službene statistike o rastu cijena?
Prvo treba reći da neke vrlo važne stavke za kućne budžete ne ulaze u indekse potrošačkih cijena. Iako je kupovina stanova i kuća od presudnog dugoročnog značenja za financijsko stanje obitelji, rast ili pad njihovih cijena ne utječe na inflaciju koju pratimo po uobičajenim statistikama. No, rast cijena nekretnina sve je očigledniji u Sjedinjenim Državama, Europi, pa tako i Hrvatskoj.
Ako u Zagrebu zanemarimo karikaturalno visoke cijene četvornog metra pojedinih novogradnji, koje prelaze 5000 eura, opet ćemo se suočiti s vrlo visokim rastom cijena. Primjerice, četvorni metar stana u solidnoj novogradnji na rubu Novog Zagreba koštao je 1800 eura. Sada je na praktično istoj lokaciji, zbog skoka cijene građevinskog materijala i rada, taj četvorni metar 2300 eura. Cijena je, dakle, narasla zamalo za trećinu. Ako netko kupuje stan od 100 četvornih metara to znači da će platiti 50.000 eura više nego prije samo godinu dana. To je trošak koji će bilo koja obitelj u 10 godina teško nadoknaditi štednjom na hrani, odjeći, obući ili zabavi. A taj trošak ne vidi se u pokazateljima inflacije.
Nadalje, sasvim je moguće da je udar rasta cijena puno gori nego što nam se čini, a da to teško primjećuju i statističari, ali i obitelji u svakodnevnoj kupovini. Primjeri kada ni sami potrošači ne primjećuju višu cijenu proizvoda odnosno usluga označavaju se u ekonomiji engleskim pojmovima shrinkflation i skimpflation.
Shrinkflation se događa kada proizvođači svjesno smanjuju veličinu svojih proizvoda toliko da potrošači najčešće ne primijete razliku, ali ti proizvodi zadržavaju istu cijenu. Ekonomist Will Brock je na blogu Sound Economics upozorio kako je u cijeli niz kompanija tijekom pandemije pod pritiskom ulaznih troškova podigao cijene kroz smanjivanje proizvoda. Procijenili su da im je bolja prodajna strategija smanjiti proizvode, a ostaviti iste cijene. General Mills smanjio je kutije s žitaricama, Tillamook je počeo prodavati manja kartonska pakiranja sladoleda, a slične taktike za neke od svojih proizvoda imali su Dorito, Hershey, Reese, Pringles, General Mills… Svi oni nisu više mogli izdržati rast ulaznih cijena te su stoga isprobali stari trik. Shrinkflation je lukav pristup za kompanije jer su istraživanja dokazala kako potrošači pretežito primjećuju dizanje cijena, ali ne i umjereno smanjivanje veličine/količine proizvoda.
Skimpflation je također trik pomoću kojega kompanije pokušavaju kontrolirati rast svojih troškova, ali tako da smanjuju kvalitetu svojih usluga. Ako vam se dogodilo do osjetno duže čekate u redu na drive in-u nekog McDonaldsa to je vjerojatno zbog toga što je poslodavac odlučio smanjiti broj radnika. Isto vrijedi za dostave hrane ili duga čekanja na bilo kojim šalterima. Drugim riječima, skimpflation je način da vam naplate više za nižu razinu usluge. I to je također nešto što nećete vidjeti u službenim statistikama, a zapravo predstavlja rast cijena.
Nadalje, mnoge obitelji (puno više na zapadu nego u RH) uložile su u dionice i kriptovalute tijekom pandemije. Te investicije došle su pretežito pri ekstrem, no visokim valuacijama mnogih dionica, kao i kriptovaluta. Problem je u tome što su ulaganja u dionice, kriptovalute, pa i nekretnine, za dio obitelji alternativa klasičnoj štednji. Kako su mnoge obitelji bile nezadovoljne niskim kamatama, ulagale su u dionice, nekretnine pa i kriptovalute pri vrlo visokim cijenama, računajući na daljnji rast njihove vrijednosti, što je pri visokim valuacijama ekstremno rizično.
Ako zbrojimo rast cijena nekretnina, shrinkflation, skimpflation, valuacije nekretnina i kripta s rastom cijena koje nam otkrivaju potrošački indeksi, trebali bismo se zapitati koliko je točno život skuplji nego prije pandemije, prenosi Jutarnji list.
