Štrajk pravosudnih djelatnika odmaknuo je obitelji žrtava od istine i pravde za živote koje je odnijela tragedija u pogonu HE Dubrovnik u Platu. Predsjednik Sudskog vijeća Županijskog suda u Dubrovniku, sudac Nikša Lučić odredio je novi termin za ročište, i to od 10. do 14. listopada, a pred suca bi upravo danas trebale stati neke od ključnih osoba.
S obzirom da je prošlo više od tri mjeseca, rasprava započinje iznova, što znači da se svi podaci ponovno provjeravaju i čitaju.
U sudnicu je ušao svjedok Ivo Lise, kao prvi preostali svjedok.
Lise je u HE bio zaposlen na mjestu koordinatora u uredu direktora, zadužen za zaštitu na radu i zaštitu od požara, a sudac Lučić Lisi je ponovno pročitao iskaz koji je dao 27. rujna 2019.
Svjedok ostaje pri svom iskazu, ali isti želi nadopuniti, te navodi da osim poslova koje je naveo u iskazu obavljao je još poslove održavanja opreme pod tlakom u pogonu, poslove vezane za obranu i sigurnost, vodio je tri ugovora i to jedan je bio vezan za zaštitare, drugi za sistematske preglede radnika, a treći za održavanje zelenila tj. uklanjanje istog radi protupožarne zaštite, hortikulturalno uređenje, a sve u koordinaciji s vanjskim izvođačima. Radio je i druge poslove po nalogu direktora i to vezane za izdavanje prousnica za pristup lučici, održavanje ograde oko postrojenja, nabavku i ugradnju parkirnih rampi oko zgrade, održavanje fekalne odvodnje tj. održavanje pumpi i bio rotora, te vodio obavljanje deratizacije i dezinfekcije pogona.
Zamjenik državnog odvjetnika Vlatko Cibilić upitao ga je vezano za zaštitu od požara. Postoji li razlika u redovnom poslovanju HE i radu za vrijeme posebnih radova npr. revitalizacije, s obzirom da je zadužen za praćenje stanje i primjedbi. Što je to značilo za njegov obim posla? Je li njegova nadzorna ovlast prepuštena nekome u drugome u slučaju vanjskog izvođača? Je li davao primjedbe da tijekom izvođenja radove nešto nije u redu?
Na upit o opsegu posla Lise navodi da svaki vanjski izvođač ima osobu koja je zadužena za zaštitu na radu i ovlaštenog rukovoditelja radova, da se ti radovi nadziru od strane te osobe od početka do kraja. Osim toga, za vrijeme obavljanja tih radova vanjskih izvođača u prostorijama pogona nalaze se zaposlenici HE Dubrovnik koji su također ovlaštenici po zakonu o zaštiti na radu od strane investitora, u ovom slučaju HEP-a.
U konkretnom slučaju su to bili Sekondo, Kalinić, Goga, Ivo Miletić, Đuro Vojnić i dvije kolegice, Bender i Putica. Uvijek kad se izvode radovi od strane vanjskih izvođača u prostorijama pogona postoji pove4ćana opasnost od požara, kao npr zbog varenja i sl.
Na daljnji upit tužitelja što izvođenje takvih radova od strane vanjskih izvođača znači po njegov obim posla svjedok navodi da se njegov obim posla u tim slučajevima uglavnom ne mijenja jer kao što je rekao vanjski izvođači imaju svoje osobe koje nadziru da li se radovi izvode na siguran način, kao i ovlaštenici zaštite na radu koji su zaposleni u HE Dubrovnik. Međutim ukoliko bi on prilikom svojih obilazaka pogona primijetio da postoje nekakve nepravilnosti koje mogu dovesti do opasnost oni bi najčešće na njih ukazivao svojim kolegama tj ovlaštenicima zaštite na radu HE Dubrovnik. Rijetko bi na iste ukazivao vanjskih izvođačima. Izvođač radova dolazi na gradilište, prijavljuje ih inspekciji zaštite na radu te bi izvođač radova trebao njega upozoriti na obavljanje radova u pogonu HE Dubrovnik kako bi on osobno mogao provjeriti jesu li vanjski izvođači radova osposobljeni za rad na siguran način. Vanjskima se izdaje radni nalog.
Kada u pogonu radi više vanjskih izvođača imenuje se koordinator zaštite na radu, a protupožarna zaštita je usko povezana i spada pod nadležnost koordinatora za zaštitu na radu. Riječ je o privremenim gradilištima za koje vrijede posebni propisi.
‘Što se tiče poslova na obnovi klimatizacije, ja prilikom obilaska prostorija pogona nisam primijetio da je bilo nekih nepravilnosti vezanih za izvođenje tih radova.’
Cibilić ga je upitao da navede konkretno ime osobe koja je bila ovlaštena za praćenje realizacije tog ugovora za radove na stropu.
‘Kada sam došao u pogon strop je bio već dopola obložen, mene nitko nije upoznao s radovima. Pero Miletić je bio osposobljen za protupožarnu zaštitu i zaštitu na radu kao i ostali radnici, uostalom, on je bio ovlašteni inženjer i koordinator zaštite na radu, te je trebao biti kompetentan da provodi mjere zaštite na radu i zaštite od požara. Što se tiče protupožarnih vježbi vodila se evidencija sudionika na način da bi ja zamolio nekoga od kolega da fotografira sve sudionike tih vježbi, nije skupljao potpise već se evidencija vodila fotografiranjem’, istaknuo je Lise.
Na idući upit je li je na uvid imao glavni projekt revitalizacije HE: ‘ Mogu reći da nisam imao na uvid taj projekt nego samo verziju elaborata zaštite na radu i od požara na koju sam imao primjedbe, te sam svoje primjedbe iznio direktoru Miškoviću, a koje su bile vezane za evakuacijske puteve. Na te verzije elaborata mišljenje su dali g. Šikić i Vojić. Ja osobno nisam koristio te elaborate u svo poslu jer isti nisu bili završeni, tj. nisu bili odobreni od strane MUP-a. Osim u jednom projektu, a radilo se o ugradnji protupožarnih vrata na dvije transformatorske prostorije. Kada me pitate o terminu koji je koristio o svom iskazu a radi se protupožarnom zidu, mogu reći da sam mislio na zid od cigle jer je svaki od cigle protupožarni. U elaboratu zaštite od požara su bili obrađeni sektori kao dio protupožarne zaštite. Ne znam je li taj elaborat pregledan od strane ovlaštenog revidenta, po meni je bio neuporabljiv.’
‘Kada me pitate za potrebu ishođenja građevinske dozvole za revitalizaciju HE Plat ja sam o tome razgovarao s kolegicom Anom Bender i oboje smo se složili da je potrebno da te radove ishoditi građevinsku dozvolu. Tog mišljenja je bio i Tomo Paviša. Ja sam na kolegijima spominjao potrebu ishođenja, ali mi nitko nije ništa konkretno odgovarao. Te kolegije je tada sazivao direktor Mišković ina njima su sudjelovali šefovi te se raspravljalo o tekućim problemima u poslovanju HE.’
‘Ja sam od gospodina Miškovića saznao da projekt pribavljanja građevinske dozvole za radove na revitalizaciji nema tko voditi u našem društvu tj. u pogonu HE Dubrovnik. To mi je rekao u četiri oka’, dodao je Lise.
……….
Sljedeća je svjedoka ispitala odvjetnica obitelji žrtava Doris Košta. Ističe kako je vidjela čitav niz zapisnika u kojima je Lise evidentno sudjelovao. Dodaje kako je pored njegovog imena stajalo ‘stručnjak’, pa ju je interesirao razlog. Je li upoznat, s obzirom na zvanje, sa zakonom o protupožarnoj zaštiti i zakonu na radu. Postupa li po tim zakonima? Je li nakon ovih događaja utvrđena neka nova regulacija po pitanju količine i dužine zaštitnih odijela, zaštitnih maske itd.? Je li se nešto mijenjalo? Je li ukazivao tada na on što je danas pod normalno?
Lise izjavljuje da je on stručnjak za zaštitu na radu kao i svaka osoba koja završi trogodišnji dodiplomski studij i položi stručni ispit za stručnjaka zaštite od požara. Upoznat je sa sadržajem zakon o protupožarnoj zaštiti i zakona o radu. Nakon ovog nesretnog događaja posada je izišla izvan taverne. Na pitanje zašto to nije bilo prije svjedok navodi da nije bio ovlašten o tome odlučivati. On je ukazao na potrebu probijanja još jednog evakuacijskog tunela i to je ukazao na jednom sastanku s grupom ljudi koja je ocjenjivala glavni projekt. O tome nije govorio na sjednici odbora zaštite na radu. Nije bio u poziciji da ishodi provjere stanja vezanog za zaštitu na radu i od požara. Na upit opunomoćenice je li bilo dostatna količina protupožarne opreme i opreme zaštite od požara u prostoru strojarnice, svjedok navodi da su bila dva izolacijska aparata, kat ispod komandne strojarnice. Inače, nije bila propisana obveza postojanja tih aparata u prostorijama strojarnice, no s obzirom da su postojali automatski sustavi generatora plina CO2, nabavljeni su ti izolacijski aparati kako bi se moglo ući i disati u prostoriji koja je gašena. Bila su dva aparata jer je bilo predviđeno da uvijek idu dvojica ljudi izvidjeti eventualne poteškoće u radu strojarnice. Poznato mu je da je ALFA ATEST napravio pravilnik 2018. godine i dostavio ga DVD Župa i JVP Dubrovnik, te razrađuje postupanje u slučaju požara. Postojao je i treći izolacijski aparat koji se nalazio vani u vatrogasnom spremištu, u krugu HE u ormaru.
Na daljnji upit svjedok navodi da su zaprimili dopis potpisan od g. Starmana o imenovanju koordinatora zaštite na radu. Ne zna osobu o imenu Frano Borovina. Imao je još primjedbi ali se ne može sjetiti. U slučaju da postoji više vanjskih izvođača radova iste prijavljuje investitor tj, on. A u slučaju da postoji samo jedan izvođač taj bi izvođač trebao prijaviti. Radove na stropu nije prijavio jer nije znao za njih. G. Pavić iz SPEGRE mu je 14.1.2019. nakon katastrofe dostavio prijavu gradilišta. Kada me pitate za sprinkler sustav mogu reći da je to sustav za gašenje požara vodom koji se aktivira porastom temperature uslijed kojeg se voda razlijeva. To je općeniti sustav koje se nalazi svugdje. Dodaje kako na ulazu stoji zaštitar koji legitimira osobu koja želi ući u pogon nakon čega kontaktira zaposlenika pogona d vidi postoji li potreba za pristupom vanjske osobe u pogon.
‘Kada me pitate za sigurni prostor, on kao takav nije postojao u pogonu HE Dubrovnik, s obzirom da je taj prostor napravljen po zastarjelim standardima onoga vremena a zakon tada nije propisivao postojanje sigurnog prostora. Cijela elektrana je jedan protupožarni sektor. Svi ljudi koji su radili tamo bili su pregledani i zdravi’, dodao je Lise.’
Navodi da je troje njegovih kolega umrlo od utapanja.
Na upit odvjetnice Košta je lii bi upoznat sa sadržajem elaborata, svjedok izjavljuje da taj elaborat nije ni postojao da ne postoji zakonska obveza izrade takvog elaborata za objekt treće kategorije kao što je pogon HE. Na daljnji upit je li događaj mogao okarakterizirati kao višu silu svjedok izjavljuje da on nije stručnjak za protupožarnu zaštitu već je bio zadužen za preventivu.
‘Svi su aparati bili označeni i spremni za upotrebu, te su se nalazili na mjestima koja su ranije bika određna. Kao što sam već rekao, postojao je eaborat koji nije odobren od strane MUP-a. Na pitanje kako sam onda mogao dozvoliti izvođenje radova na revitalizaciji navodi da ja nisam sudjelovao u radu tima za revitalizaciju, te nisam bio u poziciji donositi samostalno oduke već izvršavati naredbe.’
……….
Sljedeći je svjedoka ispitao odvjetnik Hrvoje Tokić koji se osvrnuo na spomenute primjedbe i finalnu, tj. zadnju verziju projekta.
Svjedok izjavljuje da mu nije poznata sudbina njegovih primjedbi na troje veza vezan za zaštitu požara, zna samo da njegov prijedlog vezan za probijanje evakuacijskog tunela nije usvojen, možda je bilo sitnih korekcija. Nije mu poznato je li taj elaborat išao MUP-u, povjerenstvo je imalo samo savjetodavnu funkciju i nije donosilo nikakve odluke. Finalnu odluku vezano za elaborat donosi projektant, ta odluka ide na reviziju kasnije MUP-u na odobrenje. Ne znam je li povjerenstvo dostavilo finalni prijedlog elaborata na reviziju, ja osobno nisam vidio taj finalni prijedlog elaborata.
……….
Joško Čeh, odvjetnik prvookrivljenog Mata Miškovića upitao je svjedoka radi li još uvijek u HE i na kojoj poziciji. Je li postoje još koji dokumenti s elementima protupožarne zaštite.
Na njegov upit Lise odgovara da i danas je zaposlen na svom poslu u pogonu HE Dubrovnik. Osim rješenja MUP-a kojim je objekt smješten u 3. kategoriju ugroženosti od požara ne zna je li postojao iti jedan drugi dokument koji bi normirao ugroženost od požara. Postojao je plan zaštite od požara iz 2011. godine ali on više nije na snazi. Njega je zamijenio plan alarmiranja u slučaju požara koji je dostavljen nadležnim vatrogasnim postrojbama. Od kad je on zaposlen u HEP-u od 2007. godine nije bilo inspekcija MUP-a. Njegovom mandatu su dolazili inspektori zaštite na radu koji nisu dostavljali nikakve primjedbe vezane za stropnu ploču. Nitko nikad nije od nadležnih ustanova ili osoba ukazivao na eventualnu opasnost od tih stropnih ploča. NA daljnji upit navodi da je postojao plan evakuacije iz strojarnice izrađen od firme iz Splita. Naziv te firme je ZAST. Ne zna da je tim planom evakuacije kao evakuacijski put bio predviđen onaj koji ide ispod stropa na kojem su se nalazile ploče. Postoje dva evakuacijska puta, jedan je pristupni tunel, a drugi je tunel kojim prolaze kabeli s tim da se ove ploče nalaze samo u prostoru strojarnice, a ne nalaze se na zidovima i stropu pristupnog ulaza.
Čeh ga je upitao i gdje se nalazi plan evakuacije i kome je bio dostupan.
NA daljnje pitanje kome je sve bio dostupan evakuacijski plan svjedok navodi da se jedan primjerak nalazi u komandi smjene, kod dežurnog, jedan je bio kod direktora, jedan kod njega kao stručnjaka za zaštitu na radu, a jedan je bio kod voditelja evakuacije koji je bio voditelj službe održavanja. Odbor za generator je činio predstavnik poslodavca, tj. direktor pogona, on kao stručnjak zaštite na radu, specijalist i radni povjerenik radova. Inspektor zaštite na radu je bio obavještavan o sastancima i nekada im je nazočio, a nekada ne. Mogao je na te sastanke pozvati bilo koga koga je smatrao potrebnim. Kao što je već rekao, ovlaštenici su bili osposobljeni za zaštitu na radu i bili su dužni sukladno direktorovoj odluci provoditi mjere zaštite na radu. Ne sjećam se da sam inspektoru zaštite na radu dostavljao druga imena osim ovlaštenika koji u bili osposobljeni za zaštitu na radu. Nema saznanja da je požar započeo u vertikalnom kanalu dok su bili položeni kabeli. Od 2007. ne zna da bi bili takvi radovi izvođeni u tom kanalu ugrozili požarne barijere. JA nisam ni znao za postojanje te vertikale do izbijanja požara.
……….
Čedo Prodanović upitao je Lisu jesu li postojali ovlaštenici za zaštitu od požara. Institut ovlaštenika, je li reguliran pravilnikom? Može li reći koje su razlike u ingerenciji koordinatora i ovlaštenika. Vrši li svaki svoju funkciju? Je li osim njega postojala iti jedna druga osoba ovlaštena za zaštitu na radu
Svjedok odgovara da ne postoji institut ovlaštenika za zaštitu od požara. Obveze su propisane zakonom. Ovlaštenik je po zakonu osoba koja provodi zaštitu na radu.
‘Ja sam bio koordinator u uredu direktora, te sam bio zadužen za pitanja zaštite na radu i zaštite od požara, između ostalog. Frane Šantić iz ING Atesta je bio koordinator, jedan od, iz područja zaštite na radu koji je radio na projektu revitalizacije. Ja kao stručnjak zaštite na radu sam obilazio projekte koji su nadzirali ovlaštenici zaštite na radu, ali oni su bili odgovorni isključivo za svoj posao. Ja sam bio zadužen za provođenje preventivnih mjera. Odgovorna osoba za zaštitu na radu je bio direktor. Moje primjedbe na projekt revitalizacije sam uputio pismenim putem ali nisam bio u poziciji da odlučujem o usvajanju tih primjedbi. Uglavnom sam znao koje su m primjedbe bile prihvaćene. Ove o kojima sam govorio nisam upućivao u središnjicu u Zagreb, već sam ih upućivao direktoru pogona. JA sam ljudima kojima sam uputio primjedbe vjerovao da će postupiti po istim i da će izvršiti promjene na koje sam im ukazao a koje su bile potrebne kako bi se radovi obavljali na siguran način. Nisam provjeravao jesu li moje kolege usvojile te moje primjedbe’, pojasnio je Lise.
……….
Sljedeći je svjedoka ispitao odvjetnik Gordan Preglej. Kako se konkretno zove njegovo radno mjesto? Tko mu daje zaduženja za ove druge stvari? Je li itko gledao njegove kvalifikacije? Je li za bilo koji dio rada svoga odgovoran i kome? Je li primjedbe slao pismeno ili usmeno?
Navodi da je njegovo radno mjesto koordinator u uredu direktora, te je odgovoran direktoru pogona i nije mogao ništa napraviti bez direktora. S kolegama je isključivo usmeno komunicirao, Miletić, Mikjel i Goga. Ne vidi svoju odgovornost. Zaštitarska tvrtka je radila pod njegovom ingerencijom s tim da su rukovoditelji radova tj kolege, a radi se o građevinskom inženjeru te voditelju službe održavanja izdavali radne naloge, te su oni mogli izdavati dozvole za ulazak vanjskim radnicima, imali su ovlasti, te su me trebali obavijestiti o tome kao i o radnicima kojima su izdali dozvolu za ulazak. U ovom slučaju radilo se o građevinskim radovima temeljem kojih je bio duža obavijestiti Pero Miletić.
‘Ja nisam postavljao pitanje zašto su ti radnici ulazili unutar pogona bez mog znanja. Imena tih radnika su trebala biti poimenice navedena, obično je izvođač dostavljao popis radnika. Ne smatram se odgovornim za tragediju, iako sam možda trebao obavijestiti direktora o rupi u protupožarnom izlazu’, zaključio je Lise.
……….
Više donosimo u Dnevniku Dubrovačke televizije u 18 sati.
