PRATIMO UŽIVO: NOVO ROČIŠTE! Optuženi za tragediju u hidroelektrani Dubrovnik u Platu ponovno stali pred suca

Prvi je dan drugog saslušanja novih svjedoka u slučaju tragedije u hidroelektrani Dubrovnik u Platu.

Podsjetimo, Mato Maškarić, Ivica Zvrko i Davor Pozniak poginuli su nakon što su ostali zarobljeni u strojarnici elektrane i bezuspješno se pokušali spasiti u odvodnom tunelu. Istraga o tragediji trajala je 17 mjeseci, a tek u lipnju 2021. potvrđena je optužnica protiv pet odgovornih osoba i Hrvatske elektroprivrede kao šestog okrivljenika.

Obitelji žrtava na prvo su ročište, kao potragu za odgovorima o tom danu, čekali više od četiri godine, a žalosti činjenica kako je ovo tek početak. Danas će na novom ročištu svoja svjedočenja iznijeti i na pitanja prisutnih odgovarati novi svjedoci.

Prva je u sudnicu ušla svjedokinja Božena Pozniak, majka poginulog Davora Pozniaka koja je u hidroelektrani Dubrovnik u Platu bila zaposlena kao tajnica.

Sudac je pročitao svjedočenje Pozniak iz prosinca 2019.

Dopunila je svoj iskaz vezano za poginulog Ivicu Zvrka, koji je navodno zadnje mjesece radio u proizvodnji u smjeni kao strojar, bez ikakvog naloga, samo usmenom naredbom. Po pitanju glavnog projekta, Mato Mišković je donio odluku o imenovanju Povjerenstva za ocjenu i analizu glavnog projekta, s obzirom da je to bila velika dokumentacija i svaki inženjer i rukovoditelj je morao ispitati tu dokumentaciju koja se odnosi na njegovo područje rada, i u roku mjesec dana dati ocjenu svoju tog glavnog projekta za koji je dužen. Neki od tih inženjera su bili Maro Kalinić, Đuro Vojnić, Gabrijela Mikjel, Pero Miletić za građevinski dio, Ivo Lise za zaštitu na radu i zaštitu od požara, dok su Držislav Šikić i Ivo Miletić bili zaduženi za opće poslove. Na tome je, na izradi radila zajednica ponuditelja Institut za elektroprivredu, Elektroprojekt Zagreb, projektni biro Split, a naši inženjeri su samo davali svoja mišljenja i zapažanja. Voditelj i koordinator tog posla bio je Ivo Miletić.

Vlatko Cibilić, zamjenik državnog odvjetnika upitao ju je ima li saznanja koja je bila svrha glavnog projekta? Ima li saznanja od pokojnog sina je li se Teo Sekondo postavio kao osoba koja se za sve pita?

Teo Sekondo se koristio riječima, ja sam druga violina. Dok je pio prvu kavu ujutro držao je radnicima misu. Mnogo je primjedba išlo njemu. Đuro Vojnić se nije ništa pitao, pitao se Teo Sekondo, istaknula je Pozniak.

Navodi kako je saznanja dobila od svog sina, ali da su svi radnici govorili o tom propustu i da su se obraćali Teu Sekondu koji se nametnuo kao šef i preuzeo na sebe organizaciju posla, on je govorio vezano za ta otvor samo da ciglu koja je bila složena u blizini tog otvora a koja potječe od tog zida treba ukloniti sa tog mjesta iz strojarnice jer čini nered, a nije ništa govorio o sanaciji tog otvora i vraćanju u prvobitno stanje. Nakon same nesreće kad su joj ljudi dolazili u kuću izraziti sućut, Pero Milković joj je rekao da je i on Teu Sekondu govorio za taj otvor.

Doris Košta, odvjetnica obitelji žrtava upitala je Pozniak koja je bila prava funkcija Tea Sekonda, ali i što je bio Ivo Lise u odnosu na Tea Sekonda.

Na upit Košte, svjedokinja izjavljuje da je Teo Sekondo bio zaposlen kao voditelj projekta, nepostojećeg, sistematizacija radnih mjesta poslodavca nema opis radnog mjesta. Prije nego je bio imenovan voditeljem projekta, Sekondo je bio zadužen za održavanje telekomunikacijskih sustava nadzornih kamera i telefona. Kao voditelj je radnicima izdavao naloge tj usmene naloge radnicima što imaju raditi, svaki dan na sastancima koji su trajali otprilike svaki dan, nisu nikada nalozi za rad izdavani u pismenom obliku, samo usmeno. Njemu je te naloge davao direktor pogona Ivo Miletić ili Mato Mišković. Lise je bio zaposlen u uredu direktora, obavljao je posao inženjera zaštite na radu i zaštite od požara, a inače je završio školu za inženjera strojarstva. Do same nesreće Ivo Lise je jako puno išao na službena putovanja. Ta službena putovanja su se odnosila na sastanke prvenstveno s drugim radnicima koju se bavili zaštitom na radu a dijelom za edukaciju, za koju je Ivo Lise dobivao potrebne certifikate U jednom trenutku direktor Mato Miškoviću su zasmetala ta stalna putovanja, te je tražio od nadležnih službi da mu daju podatak koliko puta je Ivo Lise išao na ta službena putovanja, koliko puta je koristio službeno vozilo, a kad je vidio koliki je broj tih putovanja zabranio je Ivu Lisi da dalje ide na ta putovanja i da koristi službeno vozilo, no to je trajalo samo neko kraće vrijeme da bi se nakon toga praksa nastavila. Mato Mišković je komentirao da se tu radi o bandi neradnika koji se samo sastaju i ne rade ništa, pri tome je mislio i na Miroslava Gula koji je djelatnik HEP-a zadužen za zaštitu na radu.

– Vezano za projekt revitalizacije, mogu reći da ej HE Dubrovnik zatražila od nadležnog ministarstva mišljenje o ishođenju dozvole u kojem su naveli sve poslove koji bi bili potrebni za tu revitalizaciju, a odgovor ministarstva je bio da za te radove je potrebno ishođenje građevinske dozvole. Mišković je dao nalog da se ishodi uporabna dozvola te je osnovano povjerenstvo za ishođenje uporabne u kojem u bili Ana Bender, Teo Sekondo i Pero Miletić. Zna se da su članovi tog povjerenstva komunicirali s dvije djelatnice županije nadležne za izdavanje uporabne dozvole. Nije mi poznato da je od 1969. bila izdavana uporabna dozvola – dodala je Pozniak.

Odvjetnik Tokić upitao je svjedokinju koja je sudbina projektam no Pozniak ističe kako joj nije poznata sudbina projekta kojeg je spominjala u svom iskazu. Nije joj poznato nije i glavni projekt slan na potvrdu kod nadležnih javnih tijela.

Dalje je Pozniak ispitao odvjetnik prvooptuženog. Zanimalo ga je zna li kada je otvor napravljen, je li imala takva saznanja od pokojnog sina.

Pozniak pak nema saznanja o otvoru, osim onih koje je čula od sina. Ne zna kad je zatvoren sin joj o tome ništa nije govorio.

Odvjetnik Čedo Prodanović upitao ju je u čijoj je ingerenciji bilo traženje navedene građevinske dozvole.

Na njegov upit svjedokinja navodi kako ne zna tko je nadležan za ishođenje građevinske dozvole ali pretpostavlja da bi to trebao biti direktor pogona HE Dubrovnik koji je i zatražio ishođenje uporabne dozvole. S tim da je direktor Starman ovlastio direktora pogona Mata Miškovića da zatraži izdavanje uporabne dozvole.

Gordana Pregleja, odvjetnika trećeokrivljenog zanimalo je je li se tijekom rada Povjerenstva pojavila kakva primjedba od članova povjerenstva prema tom projektu, kao i gdje je sjedio Ivo Lise i koliko je često dolazio u Plat.

Svjedokinja navodi da prema njezinim saznanjima se povjerenstvo za revitalizaciju sastajalo u Platu pa tako ona nema saznanja je li bilo primjedbi članova tog povjerenstva na samu provedbu projekta revitalizacije. Ivo Lise kao stručnjak zaštite na radu i od požara je imao ured u Dubrovniku, te je dva do tri puta tjedno išao u pogon u Plat i tom prilikom bi tražio izdavanje naloga i službeno vozilo te bi izbivao dva do tri sata. Ne znam što bi radio za vrijeme tih posjeta. Ne znam je li Lise zaprimao žalbe radnika vezane za sigurnost pogona u Platu. Miroslav Gulo je zadužen za zaštitu na radu u HEP proizvodnji te bi znao posjećivati pogon u Platu Zadnji put je bio nedavno, prošli tjedan kada je posjetio pogon. Na pitanje kada je završila revitalizacija u pogonu navodi da je to bila 2016. ali nije sto posto sigurna.

Na daljnji upit branitelja trećeg optuženika da se izjasni tko je bio formalno nadređen Teu Sekondu, svjedokinja izjavljuje da je Sekondo bio zaposlenik ureda direktora s još pet ili šest kolega i svima je neposredno bio nadređen direktor pogona. Ne zna kakav je bio odnos između funkcija Tea Sekonda i Iva Lise s obzirom na njihove ovlasti i zaduženja. Znam da Sekondo nije nikada sačinio nikakav propis kojim bi ukazivao na probleme u poslu. Sve je rješavao putem telefona.

Pozniak navodi i da je u početku bila praksa da se jedanput ujutro održava radni sastanak direktora pogona, inženjera i voditelja svih službi na kojem bi se raspravljali svi tekući problemi za rad HE Plat. Ta praksa se razvodnila dok ej direktor bio Mato Mišković da bi današnji direktor pogona opet uveo tu praksu.

Odvjetnik Janjko Grlić, upitao je svjedokinju tko je bio prisutan na navedenim sastancima. Također, upitao ju je može li imenovati inženjere koji su bili prisutni na tim sastancima.

Pozniak odgovara kako je sastanke koje je vodio Sekondo, prvenstveno imao s radnicima održavanja, dok služba proizvodnje koja je inače radila pet smjena po tri čovjeka nije sudjelovala na tim sastancima. Mora istaknuti da je Ivo Miletić bio voditelj proizvodnje, no Sekondo se nametnuo kao nadređeni službi proizvodnje te su se njemu morali obraćati za slobodne dane i sve ostalo navedeno za organizaciju posla. NA sastancima s radnicima koje je vodio Sekondo, nazočili su i inženjeri, i to Đuro Vojnić, Maro Kalinić, Pjetro Krstović, Nikola Mijalić i Ivan Kolić, te Pero Miletić i Ivica Goga i Gabrijela Mikjel. Mikjel i Goga su bili zaduženi za održavanje strojarstva, a njima je bio nadređen Vojnić.

Uslijedila su pitanja okrivljenika.

Prvi je svjedokinju ispitivao prvookrivljeni Mato Mišković. Upitao ju je tko je bio voditelj tima za obnovu.
Svjedokinja navodi kako misli da se to odvila u listopadu 2011. kada je direktor pogona bio Ivo Miletić, a ne može se sjetiti tko je bio voditelj tima za revitalizaciju.

Petookrivljeni Vučić nije imao pitanja, no istaknuo je žaljenje zbog situacije kroz koju svjedokinja, inače majka poginulog Davora Pozniaka prolazi.

Upitala je zašto Miletić ne sjedi na stolici umjesto Vučića, no sudac je istaknuo kako je to posao državnog odvjetnika.

U SUDNICU JE KAO DRUGI SVJEDOK UŠAO MIHO BUPIĆ.

Sudac je napomenuo kako je njegov iskaz iz 26. rujna 2019. Nije ga ponovno čitao.

Prisjetio se kako je u HE radio 42 godine i kako je taj pogon bio vrlo siguran, No, nakon poplave taj pogon više nije bio isti.

Zid je prije poplave bio zagrađen i u poplavi je srušen. Ventilator je bio s klapnom, taj je ventilator skinut i ostala je rupa. Do poplave ni temperatura ni dim ga ne bi ugrozili. Ne bi se dogodila ovako brzo se vatra ne bi širila da to nije sve otvoreno. Jer plafon je rađen što se mene tiče, to je moje mišljenje, bio sam u održavanju, bio je rađen valovitom plastikom i to je bilo radi propusta ako kapi ili nešto, zidovi isto plastikom. Bio je kanal koji je kupio vodu, a cijelom dužinom gdje su dizalice nije bilo šanse da se upali od tih lampi. Probila se rupa kad se radila klima, u cigli poviše vrata i to nije vraćeno u prvobitno stanje i točno se tu uhvatila ta plastika i plafon. Imam ovdje sve slike kakvo je stanje sad, kakvo je prije bilo. Da je cigla bila ne bi moglo doći do toga nema šanse – istaknuo je Bupić.

‘Na stazi su bila razmještena rasvjetna tijela koja su imala metalni oklop i koja su bila udaljena po njegovoj procjeni 20 cm od zidne obloge, te nije bilo nikakvih problema sa zagrijavanjem zidne PVC obloge. Što se tiče samog postupka revitalizacije o njemu ne mogu puno govoriti. Ističem da sam ja u posjedu fotografija koje se odnose na ovo o čemu sam sad iskazivao. Na ti fotografijama je prikazana unutrašnjost pogona HE Dubrovnik nakon same nesreće’ – istaknuo je Bupić.

‘Što se tiče kabelske vertikale prije su u nju bili položeni francuski kablovi, sve je bilo predimenzionirano i dobro napravljeno, kablovi su bili učvršćeni metalnim ovojnicama. Končar je prije revitalizacije mijenjao te kablove, ne znam u kakvom su bili stanju. Što se tiče naknadnih radova vanjskih izvođača, za iste nemam saznanja, to se radilo putem javne nabave, ti radnici su dolazili i radili što ih je volja, nitko nije pazio, dok se prije sve pazilo kad su te radove obavljali zaposlenici HE‘, dodao je.

Kroz tu vertikalu su po njegovoj pretpostavci provučeni bili telefonski kablovi, a zna da su kablovi od kamera tu sigurno bili provučeni. Pretpostavku temelji na nestanku telefonske veze u vrijeme izbijanja požara. Što se tiče otvora u zidu isti je napravljen zbog klimatizacije na način da je uklonjen komad cigle koja je stajala složena godinu dana, da bi nakon toga bila uklonjena umjesto da se vratila na svoje mjesto jer bi ista po njegovom mišljenju spriječila širenje požara. Ipak, ne zna ništa o izmjeni PVC ploča, ni što je bilo sa starim pločama koje su skinute.

Zamjenik državnog odvjetnika Vlatko Cibilić upitao je Bupića može li reći je li od njega traženo opravdavanje uzorka ploča. Gdje je njegovo radno mjesto? Može li vremenski odrediti kada su se dogodile preinake? Kada su se otvorili otvori za cirkulaciju zraka? Koliko mu je poznato sve te preinake, kako je dolazilo do odluke da se sve mijenja i tko je odlučivao o tome?

Bupić navodi kako je izuzet komad ploče za obnovu, ali da on nije dao tu ploču. Prvo je bio zaposlen u održavaju, da bi nakon toga radi kao uklopničar, pa vođa smjene. Nije bio zadužen za čuvanje starih PVC obloga nakon požara. Ove preinake o kojima je govorio na početku iskaza su napravljene nakon revitalizacije s tim da je ovaj zid o kojem je govorio uklonjen da bi potreba pljeskarenja zatvarača. Nakon same poplave 2006. godine, bio je odvaljen oko metar kvadratni zida radi obavljanja radova pljeskarenja nakon godinu dana nakon poplave je bio uklonjen cijeli taj pregradni zid. Nije mu poznato tko je naložio provedbu radova preinake nakon poplave 2006.

Odvjetnica obitelji žrtava Doris Košta upitala ga je što mu je bilo u opisu radnog mjesta,ali i detalje iz njegovog prvotnog iskaza 2019.

Svjedok izjavljuje da je od 79. do 84. bio zaposlen kao radnik održavanja. Od 1984. do 2007. bio je uklopničar te radio u smjenama. Od 2007 do 2009 bio je vođa smjene. Osim smjenskog rada obavljao je i potrebne radove za vrijeme remonta. Što se tiče izlaza za nuždu postoji tunel koji vodi na brdo poviše magistrale i sastoji se od 870 stepenica, radi se o kabelskom tunelu. Sigurna prostorija u slučaju požara nije postojala.

‘Mogu reći da se ova tragedija ne bi dogodila da prostor unutrašnjosti pogona u Platu nije devastirana nakon poplave. Prostorije pogona su u razini mora, ja sam u vrijeme izbijanja požara bio u uredu, te sam prvo trčao na odvodni tunel, kad sam vidio crni dim znao sam da im nema spasa, vidio sam da je prvi istrčao Hrvoje Radić, nakon toga su došli vatrogasci. Vatrodojavni sustav je bio montiran, ali on nikada nije proradio. Dok sam bio dežuran taj sustav bi signalizirao da se nešto događa, a mi kad bi došli do tog mjesta ne bi naišli na nikakve probleme, sve bi bilo u redu te smo mi digli jednu klemu, kako nas taj sustav ne bi bez veze uznemiravao’ – zaključio je Bupić.

Odvjetnika Tokića zanimalo je kada je ugrađen ventilator.

Svjedok izjavljuje da su novi ventilatori postavljeni tijekom revitalizacije 2011. bez da je prostor između njih iz zida zabrtvljen.

U tom je trenutku svjedok priložio fotografije prije i nakon nesreće kao dokazni materijal.

Tri fotografije koje se odnose na prikazan otpor na ulazu platoa strojarnice, koje se označuju rednim brojevima 9, 10 i 11, te svjedok navodi da je prije postojao lim do poplave. Na ostalima je vidljiv zid koji je srušen nakon poplave radi radova pljeskarenja. Pet fotografija, 16, 17, 18, 19 i 20 na kojima je prikazan otvor poviše kabelske vertikale. Dvije fotografije, 21 i 22 n kojima je prikazan isti taj otvor samo što je sazidan, te svjedok navodi da je taj otvor bio isto tako sazidan prije je otvoren radi potreba izmjene klimatizacije.

Odvjetnik prvookrivljenog Joško Čeh upitao je svjedoka kad je zatvoren taj zid plastikom prije požara.
Svjedok navodi da ne zna kad je otvor koji je dobijen radi unošenja klimatizacijskog sustava zatvoren PVC oblogom.

Odvjetnik četvrookrivljenog Janjko Grlić osvrnuo se na kablovsku vertikalu i upitao Bupića je li primijetio da bi tu moglo biti protupožarnih barijera.

Svjedok navodi da je 80-ih godina prošlog stoljeća neka firma iz Makedonije brtvila sve prolaze te kabele posipala protupožarnom smjesom. Zna da je Končar prije revitalizacije tuda provlačio kablove kroz tu vertikalu a video nadzor je kasnije tuda provođen, tj. kablovi za video nadzor, uglavnom kako bi tko dolazio bušio je kako je htio a nije vraćao u prvobitno stanje.

‘Svako jutro su se održavali sastanci koje je vodio Teo Sekondo, tim sastancima su bili inženjeri i električari govorilo se o prašini koja je stvarala probleme u strojarnici, te su bili zaduženi radnici u HE Plat da je čiste.

Zvonimir Hodak kao odvjetnik petookrivljenog ponovno se vrati na otvor i vrijeme poplave. Upitao ga je je li otvor postojao 2006. kada je došlo do poplave ali i u vrijeme revitalizacije.

Svjedok navodi da je sa zida u blizini stropa strojarnice uklonjena cigla koja je složena, te po njemu je ta cigla trebala biti vraćena i to od strane onoga koji je bio nadležan za obavljanje tog posla, a on ne zna tko je ta osoba bila.

‘Po meni je netko od zaposlenika HE Dubrovnik morao biti zadužen za vraćanje cigle na taj zid. Netko tko je vodio tu rekonstrukciju.’ – istaknuo je Bupić.

Odvjetnik HEP proizvodnje upitao je Bupića je li tada bio mišljenja da nešto nije u redu kada je vidio otvor,kaoi je li netko od državnih tijela dolazio u prostor pogona.

Svjedok izjavljuje da nakon napravljenih preinaka o kojim se očitovao na početku nije bio mišljenja da bi te preinake mogle uzrokovati potencijalno opasnu situaciju. U svoje je 42 godine rada i iskustva doživio da dolaze kontrole i inspekcije ali da on nezna da bi neka od tih inspekcija ukazala na ikakvu nepravilnost vezanu za sigurnost.

Dodao je kako se nikad, osim 2006.kada je za vrijeme poplave bio u smjeni, nije osjećao nesigurno, no osjećao se jadno nakon poplave, mislio je da je to najgore što mu se dogodilo, te kako mu je dan danas ta voda pred očima.

Sin mu je godinu dana nakon došao raditi u HE Dubrovnik u Platu, no Bupić mu nikada nije rekao da ne dolazi.

Prvookrivljenog Miškovića zanimalo je je li Bupić dolazio u strojarnicu. Sjeća li se propuštanja vode, te kako je ta voda odstranjena. Kako je voda dalje išla vani?

Svjedok navodi da je od 2009. znao dolaziti u strojarnicu. Sjeća se propuštanja vode u šaht pred turbinskog zatvarača, koji je riješen ispumpavanjem potpopnom pumpom čije cijev su išle u difuzor zbog čega su vrata bila pritvorena. Na pregradi difuzorskih zidova nije postojao otvor, nema saznanja o pogonskom stanju klimatizacije u strojarnici nakon izbijanja požara.

‘Nije me nitko kontaktirao o otvaranju vrata na rasklopnom postrojenju kako bi se tim činom umanjila opasnost od požara.’ – dodao je Bupić.
Na daljnji upit izjavljuje da je za vrijeme poplave bio uklopničar te da su tada oba agregata brzo zaustavljena.

Četvrto okrivljeni Nujić upitao je kada je prvi put primijetio problem na agregatu. Također, kako zna kad je napravljen otvor u vertikali, ali i postoji li mogućnost da je taj otvor postojao prije?

Svjedok na vodi da se ne može sjetiti koje se točno godine javio problem s protupožarnim sustavom. Nije vidio kad je napravljen otvor u blizini stropa kroz koji se unosila klimatizacija no on sigurno može reći kako nije postojao prije.

Peto okrivljeni Vučić htio bi da mu svjedok pojasni detalje vezano za oblogu stropnu, kao i otvor u zidu.

Stara stropna obloga je, kako navodi svjedok, bila odmaknuta od zidova i to za širinu kanala za procjeđivanje. Ne zna je li nova obloga prilikom postavljanja bila odmaknuta od zidova na isti način kao i stara. Što se tiče otvora u zidu, po saznanjima kolega isti je bio zatvoren plastikom s tim da se ta plastika nalazila s unutarnje strane, nije bila neposredno na otvoru. Ne zna je li cijev za ventilaciju bila protupožarno zabrtvljena. Ne zna na koji način se požar proširio do kablovske vertikale, do izlaza za nuždu.

Na kraju Bupićevog svjedočenja, sudac Nikša Lučić napomenuo je kako se današnji iskaz ne podudara u potpunosti s iskazom iz 2019., vezano za PVC ploče.

Nakon što je svjedok istaknuo da je zadržao nekoliko kvadrata, od kojih je dio predao nekoj od ovlaštenih osoba nakon požara, dok je odgovarajući na pitanja zamjeniku državnog odvjetnika Dubrovnik rekao da nikome nije dao plpče, svjedok ne isključuje mogućnost da je dao nekome sve dijelove stare opreme.

Branitelj prvooptuženog Joško Čeh stavlja primjedbu na iskaz svjedoka, jer unatoč dobrim namjerama nema stručna znanja da bi mogao iznositi vlastite prosudbe o tome što je doprinijelo širenju požara, a dobar dio njegovog današnjeg iskaza odnosi se upravo na to, tim prije što je u ranijem iskazu naveo da on ničim nije bio veza za postupak revitalizacije a osim toga , takav prikaz događaja nije navede U postojećem vještačenju a niti opisan u optužnici.

Obrana drugooptuženog se pridružila primjedbi.

U SUDNICU JE UŠAO TREĆI SVJEDOK, HRVOJE BUPIĆ, INAČE SIN DRUGOG SVJEDOKA MIHA BUPIĆA.

Sudac mu je pročitao iskaz iz 2019. godine, kada je radio na mjestu uklopničara.

Na pitanje zamjenika državnog odvjetnika Vlatka Cibilića izjavio je da je otvor u početku bio dimenzija 40 x 40, no ne može se izjasniti točno o njegovo poziciji. Misli da nije bio zabrtvljen. Taj otvor je primijetio za vrijeme obilaska pogona. Zanimali su ga radovi koji su se obavljali unutar pogona, te jednom prilikom je primijetio taj otvor koji je napravljen kako bi se kroz njega unijele skele. Nakon toga više nije korišten za unošenje nekih drugih predmeta.

Odvjetnica Doris Košta upitala ga je što se promijenilo do danas od dana požara.

Izjavio je kako je zaposlen kao uklopničar, te u taj opis spada upravljanje generatorima, te ostalim uređajima, izračun proizvodnje električne energije svoj posao obavlja u strojarnici.

‘Kada me pitate o promjenama koje su napravljene nakon požara u unutrašnjosti pogona Plat, mogu reći da se puno toga promijenilo, da su sva aluminijska vrata u pogonu zalijepljena protupožarnim i da su sva vrata u pogonu zamijenjena protupožarnim, sve je zabrtvljeno, napravljene su protupožarne barijere. Nije postojala sigurnosna soba, ali je bilo rečeno da u slučaju poplave radnici pogona se penju na više razine, a da u slučaju požara idu na to mjesto koje se laički zvalo sigurna soba, te je nakon požara taj prostor zabrtvljen i napravljene su protupožarne barijere. Kao što sam već rekao, moj rad je bio smjenski, jer smo mi radnici u smjenama svako četiri dana između sebe komentirali događaje na našem radnom mjestu, pa smo tako govorili i o radovima vanjskih izvođača, tj komentirali smo iste. Na sam način izvođenja radova nismo imali primjedbe, ali smo imali primjedbe na način kako su ti vanjski izvođači ostavili gradilište kad su otišli, tj. nisu zatvorili rupe, ne bi počistili prašinu, preostalu od njihovih radova. Teo Sekondo je znao za te rupe, ja ga osobno nisam pitao zašto se nisu zatvorile, ulazna vrata od pogona su bila otvorena, jer se generator prilikom rada grijao, u vrijeme izbijanja požara ta su vrata bila otvorena. Imali smo problema s vatrodojavnim sustavom, jer je isti javljao probleme iako isti nisu postojali. Radilo se o lažnim dojavama.’ – istaknuo je Hrvoje Bupić.

Odvjetnik Tokić upitao je još detalja oko otvora.

Svjedok izjavljuje da su cigle koje su bile skinute kad je proširen otvor uklonjene iz pogona nakon što je Spegra završila s radovima.

Joško Čeh upitao je svjedoka ima li sada problema s pregrijavanjem i ima li klima uređaja u strojarnici, kao i kad su točno završeni navedeni radovi.

Svjedok navodi da su sada vrata zatvorena, a nema više problema sa pregrijavanjem generatora. U strojarnici postoji klima uređaj kojeg treba biti ugašen u slučaju izbijanja požara. Misli da je u trenutku kad je požar izbio u strojarnici taj klima uređaj bio u pogonu. Ne zna točno kojeg mjeseca ni godine je predmetni otvor prekriven plastičnim materijalom.

Janjko Grlić upitao je Bupića od čega je zid napravljen i je li primijetio nakon što je napravljen taj otvor gdje su bile cigle. Tko je dao nalog i na koji je način napravljen otvor.

Svjedok navodi da vezano za taj otvor dimenzije 40 x 40 cm nije išao posebno ispod gledati, taj zid je bio napravljen od cigle, ne zna gdje su bile ostavljene cigle koje su bile uklonjene kako bi se napravio taj prvotni otvor, ne zna tko je napravio taj prvotni otvor ni po čijem nalogu. Ne zna tko je obavljao radove na rashladnom bazenu.

‘Kada me pitate na koje to otpore sam imao primjedbe, tu mislim na taj otvor u stropu kroz koji je unošen klimatizacijski sustav, te mi je smetalo što radnici kad su završili s tim poslom unošenja i montaže sustava, nisu sve vratili u prvobitno stanje. Onaj prvotni otvor i nije toliko upadao u oči, te zbog toga nisam imao primjedbe na probijanje istog. Što se tiče vatrodojave, bila je knjiga u kojoj su smjenski radnici upisivali sve ono što bi se događalo za vrijeme njihove smjene, pa su tako upisivali i probleme s vatrodojavnim sustavom i o tome obavještavali nadređene. Prvenstveno mislim na Tea Sekonda koji je tražio da se njega obavještava o svemu. Iz tog razloga nismo o tome razgovarali s Ivom Lisom koji je bio stručnjak zaštite na radu i od požara. Ne znam je li itko od ostalih kolega znao za taj otvor 40×40 s njima nisam razgovarao o tom otvoru.’ – istaknuo je Bukvić.

Odvjetnik Hodak upitao ga je je li ikoga obavijestio da su brtve nestale iz kabelske vertikale.

Svjedok navodi da je izmjenu kablova u toj vertikali radio Končar i da su tada uklonjene protupožarne brtve a iste nisu postavljane sve do požara. Tek nakon požara su postavljene protupožarne brtve. On nije nikoga obavještavao o izostanku brtvi jer je svima bilo vidljivo. Po njemu je briga o tim brtvama bila na stručnjaku za zaštitu na radu i zaštitu od požara Ivu Lisi. Primijetio je da je taj otvor nakon Spegrinih radova zatvoren plastičnim materijalom i njemu je to bilo u redu.

Prvookrivljeni Mato Mišković upitao je je li bilo problema s grijanjem agregata B tijekom 2018. godine.
Svjedok navodi da je nakon izvođenja radova na obnovi agregata B bilo problema s pregrijavanjem agregata B, ali su ti problemi rješavani naknadnim radovima koji su rezultirali smanjenjem pregrijavanja agregata B. U odnosu na 2018. to je rezultiralo da su problemi s pregrijavanjem agregata B tijekom 2018. bilo prihvatljivo.

‘Kada me pitate o načinu evakuacije od požara kada je tijekom poplave bilo dogovoren onda se ide na više razine, a u slučaju požara u sobe, u slučaju opasnosti to nije propisano zakonom o evakuaciji u strojarnici’ – dodao je.

Više informacija u Dnevniku Dubrovačke televizije u 18 sati.