Obećavamo ti.
Nismo i nećemo zaboraviti.
Nećemo zaboraviti nijednu suzu, plač i krik.
Nećemo dopustiti da tvoja žrtva dok je nas ikad ode u zaborav.
Nećemo te prepustiti plaštu vremena da prekrije stare slike tvojih ulica, porušenih kuća i zidova, majčinih suza i očeve krvi.
Nećemo zaboraviti sve one heroje koji su se i ranjeni vraćali na prvu crtu obrane, dok ih najmiliji pokušavaju zaustaviti, svjesni da im svaki zajednički trenutak ujedno može biti i posljednji. Ali oni ipak idu.
Nećemo dopustiti da te više ne bude kao simbola kakav jesi, hrabrosti, snage i ustrajnosti.
Nećemo dopustiti da se zaboravi tvojih 87 dana tiranije i sustavnog uništavanja, 87 dana u
kojima si se borio s nadljudskim snagama, dok su se svijetom širile laži i manipulacija. 87 dana duše u tebi disale su kao jedno, disale su tebi.
Tebi grade koji i danas, trideset godina nakon i dalje ponosno stojiš. I dalje prkosiš.
Rekli su kako danas imaju podatak da je toliko granata na tvoje ulice ispaljeno tih mjeseci da se može reći kako je svakih 11 sekundi pala po jedna. Koliko su te samo ranili.
Mislili su te osvojiti za sedam, a ti si se opirao 87 dana. Nećemo ih zaboraviti, jer tvoji dani
danas žive u nama.
Heroji s Mitnice opet su se pobrinuli da se na vodotornju vijori crven, bijeli, plavi. Boje koje su držale moral cijelog grada, i onda, a i danas.
Nećemo zaboraviti ni ponosnu Trpinjsku cestu, tvoju cestu slave. Čuva nju i danas Blago Zadro.
Pogledaj, gleda na tebe i vidiš da se smije. Pogledaj još bolje, vidjeti ćeš ih sve. Tu su, gledaju ono svoje. Neki od njih još nemaju svoje mjesto s križem. Poruči im da se ne brinu. Nećemo dopustiti da se na to najveće sveto pravo zaboravi.
Tko god danas malo bolje osluhne čut će odjekivanje glasa Siniše Glavaševića. Opet Vam
govori, Grad – to ste vi.
Anela Barčić
