Načelnik Općine Konavle Božo Lasić uputio je pismo povodom nadolazećeg Dana Općine Konavle, a tekst prenosimo u cijelosti:
‘Drage Konavoke, Konavljani i svi stanovnici Konavala!
Živimo u svijetu u kojem nema apsolutnoga načela, ne postoji objektivna istina i objektivni kriterij koji će reći što je dobro, a što je loše. U tom se kontekstu, nažalost, prečesto na domoljublje gleda kao na nešto zastarjelo. Međutim, mi Konavljani dobro znamo koje je značenje Domovine u širem i užem smislu te riječi i danas pred vama tvrdim da je Domovina jedina i apsolutna. Zato poštujemo i cijenimo sve one koji su svoje živote, zdravlje, znanje i trud utkali u slobodu koju danas uživamo.
Listopad je mjesec koji Konavljanima budi uspomene i sjećanja protkana tugom, pijetetom i ponosom. Dani u ovome mjesecu iz bliže i dalje povijesti kao da su naš usud. Niz je datuma u listopadu koji označavaju svu tragičnost naroda koji živi na ovom prostoru, ali uz sve te bolne uspomene moramo uvijek znati da smo 21. listopada konačno dobili slobodu.
Dragi prijatelji, uobičajeno je da na Dan općine sumiramo postignuća u proteklih 365 dana i da istaknemo želje i htijenja za buduće razdoblje koje je pred nama. Iza nas su događaji koji su nas stavili na kušnje u gospodarskom, društvenom, humanom i svekolikom drugom smislu. Situacija u kojoj se nalazimo još uvijek traje, a ta neizvjesnost stavlja nas pred nove izazove. Egzistencijalna nesigurnost izaziva u nama različite strahove i danas se suočavamo s nečim što nikada prije nismo imali priliku osjetiti. Svakodnevno smo izloženi različitim informacijama koje u nama bude frustracije, prijepore, ponekad i sukobe. Međutim, želim istaknuti da smo kao zajednica položili jedan veliki ispit u humanom i ljudskom smislu. Nebrojeno sam puta u proteklom razdoblju bio svjedok vaše odgovornosti kada je trebalo pomoći, naročito najpotrebitijima. Zahvaljujem ovim putem tvrtkama i obrtnicima koji su i po cijenu poslovnoga gubitka zadržali zaposlenike i nastavili raditi u otežanim uvjetima. Država je različitim gospodarskim mjerama pomogla i još uvijek pomaže gospodarstvu kako bi se sačuvala radna mjesta. Svi nosimo teret nastale situacije, donosili smo odluke koje nisu popularne, ali su bile neophodne da bismo sačuvali Općinu, a da ne krenemo u nepovratnu prodaju obiteljskoga srebra. Sada, više nego ikada, uvjeren sam da je to jedini i ispravan put. Zaposlenicima Općine, naših ustanova i komunalnih tvrtki izražavam svoju zahvalnost jer su trpjeli značajno smanjenje materijalnih prava, no, nažalost, alternative nije bilo. Općina je pomogla gospodarstvu odričući se prihoda koliko god je to bilo moguće, a još jednom molim sve vlasnike, tvrtke i obrtnike da zadrže zaposlenike u radnom odnosu i koriste različite poticaje ili pomoć od države kako bi sačuvali svako radno mjesto. Sve je jasnije da je na pomolu gospodarska kriza koja će značajno utjecati na naše planove i buduće odluke koje ćemo donositi. Moramo biti strpljivi i redefinirati naša htijenja i želje, no ne smijemo klonuti duhom. Ovo je prilika i da planiramo neke nove poslove koji će biti neovisniji o turizmu jer, kako kažu, svaka neprilika nekad rađa i neku novu priliku.
Na kraju, sve vas molim da postupamo odgovorno prema sebi, svojim obiteljima i zajednici u kojoj živimo. Općenito, pritecimo i pomozimo jedni drugima, ako u vašoj blizini ima potrebitih, pomozite, obratite se Općini. Nemojmo stati na riječima jer smo zajedno uvijek bili jači. Ovo će se jednoga dana zvati jučer, a na svima nama je da svojim djelima zaslužimo hodati svijetom uzdignute glave kad sve završi. Preživjeli smo Domovinski rat, budite sigurni da ćemo prebroditi i ovo.’
