Obredima Velikog petka spominjemo se Kristove muke i smrti. Pokora, post i nemrs, žalost i ozbiljnost daju pečat tome danu.
Na Veliki petak nema svete mise, nego postoje samo obredi Velikog petka podijeljeni u tri dijela: služba riječi, klanjanje križu i sveta pričest.
U prvom dijelu liturgije svi obavljaju pokajnički čin u šutnji, klečeći, a svećenici se prostiru u najdubljoj poniznosti pred oltar. Tada priznajemo Bogu sve svoje osobne grijehe, ali i grijehe čitavoga svijeta zbog kojih je Krist podnio muku i smrt na križu. Priznavajući grijehe, izražavamo svoju spremnost na žrtvu pokajnicu, ali i duboku i čvrstu nadu koju crpimo iz Božje riječi. Zato nakon zborne molitve i čitanja biblijskih tekstova sluša se izvještaj o muci Isusa Krista kako ju je zapisao evanđelista Ivan, ovdje možete preuzeti dijaloški složen tekst Muke po Ivanu. Preporučujemo da Muku po ulogama ranije pročitate dijaloški u svojim obiteljima i tako se približite otajstvu Kristove muke.
Nakon homilije slijedi sveopća molitva. U toj molitvi zajedno s čitavom Crkvom, moli se za sve potrebe svijeta i Crkve, osobito za one koji svojim trpljenjem nastavljaju Isusovu muku i za one koji još ne poznaju neizrecivu Božju ljubav, koju nam je Otac posvjedočio u svome Sinu koji je došao svojom smrću i uskrsnućem spasiti čitav svijet.
Drugi dio liturgije Velikoga petka obilježen je klanjanjem križu. Svećenik razotkriva i pokazuje križ, sredstvo mučenja i smrti. Poslušnošću i predanjem u Očevu volju Isus to sredstvo preobražava u sredstvo našega spasenja. Križ, dakle, postaje simbolom spasenja, života i nade. Za vrijeme obreda Klanjanja Svetom križu biskup će pozvati sve vjernike da u svojim domovima iskažu počast križu, kojega neka ranije pripreme, tako da svatko od ukućana uzme križ, izmoli Očenaš i nakon toga se prekriži s križem. Iskazujući poklon križu, zahvaljujemo Kristu za njegovu neizmjernu ljubav prema nama.
Bogoslužje Velikog petka završava pričešću. Kako ne možemo sudjelovati u obredima te se ne možemo i pričestiti, možemo se pričestiti u duhu. Duhovna pričest se čini tako da se sebi posvijesti Isusova stvarna prisutnost u euharistijskim prilikama i probudi se čežnju za duhovnim sjedinjenjem s njim.
