“Hrana je stil života. Hrana je puno više od ukusnog zalogaja. Utječe na čitav naš život.” – napisala je fotografkinja Katija Živković na svom nedavno pokrenutom blogu “Piece of Kate” na kojem kroz prekrasne fotografije i popratne tekstove prikazuje suživot s prirodom, uzgoj organskih autohtonih namirnica i njihovu praktičnu i brzu preobrazbu u ukusna jela. Na njenim fotografijama nisu samo biljke i hrana, već i vrijedne ruke koje beru i pripravljaju… Lica iz kojih izvire pregršt emocija – od umora, preko iščekivanja, do radosti, ushita…
– Sve što mogu uzgajam sama u našem vrtu. Mene u principu najviše zanima i uveseljava kad od ničega nastane nešto. Od posađenog sjemena biljka, od biljke koju možeš ubrat na svakom koraku ukusno jelo. Najsretnija sam kada uberem paziju i napravim nešto čime se svi oduševe. Juhu, polpete, pesto… Ta jednostavnost, slow living, stvaralački proces i po pitanju hrane i fotografije me u potpunosti ispunjava. Super mi je eksperimentalna suvremena kuhinja. Naročito se kroz fotografski posao srećem s vrhunskim kuharima koji zaista rade čudesa. Ali za to je potrebno vremena, znanja, predanosti. A svi mi koji moramo na posao, brinuti o obitelji, djeci, kući… toga nemamo. Tako da sam ja stvari maksimalno pojednostavnila. Recepti koje dijelim na svom blogu jeftini su, jednostavni, ne iziskuju predznanje, oduzimaju jako malo vremena i može ih napraviti svatko – objasnila je Katija.
Katija je, uz Miu Erak, autorica knjige “Dubrovnik table” (“Dubrovački stol”) u kojoj su, kroz tektove i fotografije, prikazani recepti najboljih dubrovačkih restorana. Spoj je to autohtnog i modernog, u jelu i življenju u ovom našem kraju.
Ova talentirana mlada mama troje djece s njima i sa suprugom odvažila se i na veliku životnu avanturu. Naime, isprobali su život u skladu s prirodom i to u doslovnom smislu. Spakovali su se, kupili kamp kućicu i smjestili se u slavonskoj šumi. Izolirani od svih i svega.
– Izdogađale su nam se svakakve tužne stvari i imali smo potrebu otići negdje daleko, u samoću, u prirodu, resetirati se. Tada smo bili uvjereni da će to biti naš život do kraja. Nije tako ispalo, ali smo dobre dvije godine proveli u toj šumi. I nismo požalili. Dapače. – ispričala je Katija.
Cijeli razgovor pogledajte u videu od 33.minute.
