Dubrovnik je posljednja adresa za skupljanje i deponiranje otpada, ograničena geografski uskim okolnim teritorijem, granicom s državom koja nije članica EU-a, prometnom nedostupnošću i izoliranošću. Kao da odlažete smeće na mali otok.
Dubrovnik je šampion turizma u kojem se sadašnje odlagalište na Grabovici zatvara bezuspješno već tri desetljeća u mandatima različitih stranaka, neprirodnih koalicija, inih gradonačelnika, međutim, nikad se time nismo hvalili.Dubrovnik je hrvatski brend koji s ostatkom zemlje pokušavamo sredstvima EU-a spojiti na način da otpad vozimo što dalje od krhkog krškog područja, da što prije zaustavimo Grabovicu i procjeđivanje u tokove koji idu u vodoopskrbi sustav nas svagdašnji.
I u trenutku kad ga budemo i mogli i morali voziti van gabarita ugroze, bit će to veliki financijski izdatak i za ovaj poslovično bogat grad koji će se kao i otpadne vode preliti u živote njegovih stanovnika. Jedini smjer u kojem Dubrovnik treba ići zbog nemogućnosti zbrinjavanja i skupog transportiranja otpada je da se otpad u svim oblicima što manje generira, stvara, a to je ukidanje pvc vrećica, boca pa tako dalje.
Koalicijski kralj smeća, Željko Raguž, najvjerojatnije pije Janu kao hommage svom prvom radnom mjestu u Agrokoru.
Tamo ipak, očigledno, nije naučio lekciju da ono što možda izgleda dobro na prvu i ima dobru bilancu, to zaista nije. Kako drugačije objasniti da se netko u Dubrovniku može hvaliti skupljanjem i gomilanjem otpada opravdavajući novcima ono sto ne može opravdati zdrav razum?!
Željko Raguž svojim je interesno sukobljenim zaslugama došao na mjesto direktora Luke. Na svom radnom mjestu neumorno razvija kulturu skupljanja smeća s kruzera zbog raznolikosti zagađenja vodoopskrbnog sustava. Za rubriku vjerovali ili ne kandidiramo organizaciju jučerašnje press konferencije.
Svako bi pošteno i odgovorno daljnje djelovanje nakon ove promašene i urnebesne presice išlo prema detaljnoj analizi cjelogodišnjeg poslovanja, količine preuzetog otpada, plaćanja usluga Čistoći i drugim društvima, postotku recikliranog u odnosu na deponirani otpad.
Pitanje je samo od koga to očekivati i dočekati. Od Grada, Gradskog vijeća, istraživačkih novinara ili emisije Provjereno?
