Uz njegovo ime vezuju se epiteti jednog od najpoznatijih i najtalentiranijih umjetnika ovih prostora. Riječ je o diplomiranom kiparu koji je struku i uopće likovne znalce osvojio svojim crtežima – Svenu Klobučaru. Njegovi su radovi istovremeno teški, tmurni i razigrani, humoristični ali u onom crno-humornom, gotovo pa grotesknom modusu. Svojom olovkom on se upustio u istraživanje svijeta s onu stranu života – prostora smrti i mistike kojom je ista obavijena. Sve to s intencijom da se suoči s vlastitim, a opće ljudskim, strahom od misterije prolaznosti. Uspio je, tvrdi, uvelike proniknuti u njega i obračunati se s njim, izmiriti, a inače je posve pozitivan, optimističan, ni najmanje depresivan lik. U naš grad dovukla ga je sila od amora.
– Zagreb je moj rodni grad. Dijete sam rođenih Zagrebčana. Obožavam ga i ne bih se mogao odvojiti od njega da sam otišao negdje jako daleko, ali 600 kilometara ipak nije neka udaljenost. S Dubrovnikom nisam imao nikakve veze, čak sam ga prvi put posjetio tek 2011. godine. Preselio sam se zbog svoje partnerice, dakle zbog ljubavi. Ona je Dubrovkinja, zaposlena ovdje, a ja sam free lancer. Zidine, Grad, more… sve je to prelijepo po svim kriterijima i ne spada u onu kategoriju “O ukusima se ne raspravlja”, ali suština je u ljudima koji su me sjajno prihvatili. Ljudi su ovdje divni. – kazao je Sven.
Cijeli razgovor pogledajte u videu od početka emisije.
