Najčešće se radilo o postupcima medicinski pomognute oplodnje, genetskim testiranjima, liječenju prirođenih vaskularnih malformacija, bolesti živčanog sustava, zloćudnih bolesti očiju…
Iako je naša medicina u mnogim segmentima uz bok razvijenim europskim zemljama, više od 800 pacijenata prošle se godine liječilo o trošku HZZO-a u inozemnim klinikama, jer im hrvatski zdravstveni sustav nije mogao osigurati potrebnu zdravstvenu uslugu. Među njima je i Mirela Čavajda, Zagrepčanka kojoj su liječnici odbili napraviti prekid trudnoće u 26. tjednu unatoč tome što je bebi otkriven tumor na mozgu.
Zato što hrvatske bolnice ne rade postupak feticida, zahvat je obavila u ljubljanskoj bolnici, a plaćen je iz našeg zdravstvenog budžeta. Iz sličnih razloga, HZZO je lani primio ukupno 893 zahtjeva za upućivanje na liječenje u inozemstvo, a odobrio ih je 831.
Prema podacima HZZO-a, najčešće se radilo o postupcima medicinski pomognute oplodnje, genetskim testiranjima, liječenju prirođenih vaskularnih malformacija, liječenju bolesti živčanog sustava, zloćudnih bolesti očiju, ortopedskih deformacija, urogenitalnih malformacija, liječenju radionuklidnom terapijom i pretraživanju nacionalnih registara dobrotvornih darivatelja krvotvornih matičnih stanica. U tim područjima, dakle, naše zdravstvo i dalje zaostaje za europskim klinikama.
Nisu svi zahtjevi za liječenjem u inozemstvu odobreni: 62 zahtjeva za liječenjem u bolnicama Austrije, Njemačke, Italije i drugih europskih zemalja odbijeno je jer su u HZZO-u procijenili da su se takvi medicinski postupci mogli provesti u ugovornim ustanovama u Hrvatskoj. Brojem pacijenata koji su otišli na liječenje u inozemstvo lani smo premašili predpandemijsku 2019. godinu, u kojoj je odobreno 812 liječenja izvan granica Hrvatske, a daleko smo premašili brojke od prije desetak i više godina.
Tako je, primjerice, u 2009. godini na liječenje u inozemstvo otišlo 367 pacijenata, a u 2011. godini njih 468, što je gotovo upola manja brojka od prošlogodišnje. Zamjetne su i razlike u iznosima koje je HZZO u zadnjih 10-ak godina potrošio na liječenje svojih osiguranika u inozemnim klinikama. Na spomenutih 367 pacijenata koji su se liječili izvan Hrvatske u 2009. godini utrošeno je 38 milijuna kuna, u 2011. godini 42,5 milijuna kuna, a u 2014. godini, kad je na liječenje u inozemstvo otišlo 612 pacijenata, na njihovo je liječenje utrošeno 44,6 milijuna kuna. U 2019. godini za inozemna je liječenja, njih 812, plaćeno 73,8 milijuna kuna, a lani samo 10,7 milijuna kuna.
Ovu razliku u HZZO-u objašnjavaju činjenicom da se radi samo o dosad obračunatim troškovima, koji još uvijek mogu rasti.
– Troškovi liječenja koji se odnose na obavljeno liječenje u ugovornim ustanovama na području Europske unije obračunavaju se i plaćaju sukladno rokovima propisanima europskim zakonodavstvom te stoga obračun troškova, zbog duljine rokova plaćanja, nije još konačan, ističu.
Međunarodni ugovori
Pandemijska 2020. godina bila je godina s nešto manje zahtjeva za liječenjem izvan Hrvatske, a pacijentima su odobrena 592 zahtjeva, te je za liječenje plaćeno oko 50 milijuna kuna. U 2021. ponovo je počeo rasti broj zahtjeva, te ih je odobreno 760, a iz zdravstvenog je budžeta na njih dosad utrošeno 20,7 milijuna kuna.
Dijagnostiku i liječenje u inozemstvu na teret HZZO-a moguće je ostvariti u dva slučaja: ako se potreban medicinski postupak ne može napraviti u Hrvatskoj, a u nekoj od zemalja svijeta izvodi se standardno, odnosno nema status eksperimentalnog liječenja. Druga je mogućnost tzv. prekogranična zdravstvena zaštita, kada se liječenje može obaviti u Hrvatskoj, ali se zbog predugih lista čekanja ne može obaviti u zadovoljavajućem roku.
Ako se izuzme trošak liječenja onih pacijenata koji su tražili upućivanje u inozemstvo, iznos koji HZZO plaća svake godine za liječenje naših građana temeljem međunarodnih ugovora, odnosno europske zdravstvene iskaznice koja im jamči zdravstvenu uslugu u svim dijelovima EU-a, značajno je veći od onog koji se plaća za liječenje koje je u Hrvatskoj pacijentima nedostupno. Tako je HZZO u 2021. na inozemna liječenja potrošio ukupno 360,9 milijuna kuna, a dvije trećine, gotovo 280 milijuna kuna, odnosile su se na liječenje domaćih osiguranika temeljem međunarodnih ugovora. U prošloj godini na sva je liječenja u inozemstvu utrošeno 328,5 milijuna kuna, a samo 10 milijuna išlo je na pacijente koji su od HZZO-a dobili zeleno svjetlo za odlazak na zahvat u inozemne klinike, piše Novi list
